1 Corinthians 11.31-12.6 (Epistle)

31Jer kad bismo sebe rasuðivali, ne bismo osuðeni bili. 32Ali kad smo suðeni, nakazuje nas Gospod, da se ne osudimo sa svijetom. 33Zato, braæo moja, kad se sastajete da jedete, išèekujte jedan drugoga. 34Ako li je ko gladan, neka jede kod kuæe, da se na grijeh ne sastajete. A za ostalo urediæu kad doðem.

1A za duhovne darove neæu vam, braæo, zatajiti. 2Znate da kad bijaste neznabošci idoste k idolima bezglasnima, kako vas voðahu. 3Zato vam dajem na znanje da niko ko duhom Božijim govori neæe reæi: anatemate Isusa; i niko ne može Isusa Gospodom nazvati osim Duhom svetijem. 4Darovi su razlièni, ali je Duh jedan. 5I razliène su službe, ali je jedan Gospod. 6I razliène su sile, ali je jedan Bog koji èini sve u svemu.

2 Timothy 2.1-10 (Epistle, St Panteleimon)

1Ti dakle, sine moj, jaèaj u blagodati Isusa Hrista; 2I što si èuo od mene pred mnogijem svjedocima, ono predaj vjernijem ljudima, koji æe biti vrijedni i druge nauèiti. 3Ti dakle trpi zlo kao dobar vojnik Isusa Hrista; 4Jer se nikakav vojnik ne zapleæe u trgovine ovoga svijeta da ugodi vojvodi. 5Ako i vojuje, ne dobija vijenca ako pravo ne vojuje. 6Radin koji se trudi najprije treba da okusi od roda. 7Razumij što govorim; a Gospod da ti da razum u svemu. 8Opominji se Gospoda Isusa Hrista koji usta iz mrtvijeh, od sjemena Davidova, po jevanðelju mojemu, 9U kojemu trpim zlo do samijeh okova kao zloèinac; ali se rijeè Božija ne veže. 10Zato trpim sve izbranijeh radi da i oni dobiju spasenije u Hristu Isusu sa slavom vjeènom.

Matthew 18.1-11 (Gospel)

1U taj èas pristupiše uèenici k Isusu govoreæi: ko je dakle najveæi u carstvu nebeskome? 2I dozva Isus dijete, i postavi ga meðu njih, 3I reèe im: zaista vam kažem, ako se ne povratite i ne budete kao djeca, neæete uæi u carstvo nebesko. 4Koji se dakle ponizi kao dijete ovo, onaj je najveæi u carstvu nebeskome. 5I koji primi takovo dijete u ime moje, mene prima. 6A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenièni o vratu njegovu, i da potone u dubinu morsku. 7Teško svijetu od sablazni! jer je potrebno da doðu sablazni; ali teško onom èovjeku kroz koga dolazi sablazan. 8Ako li te ruka tvoja ili noga tvoja sablažnjava, otsijeci je i baci od sebe: bolje ti je uæi u život hromu ili kljastu, negoli s dvije ruke i dvije noge da te bace u oganj vjeèni. 9I ako te oko tvoje sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe: bolje ti je s jednijem okom u život uæi, nego s dva oka da te bace u pakao ognjeni. 10Gledajte da ne prezrete jednoga od malijeh ovijeh; jer vam kažem da anðeli njihovi na nebesima jednako gledaju lice oca mojega nebeskoga. 11Jer sin èovjeèij doðe da iznaðe i spase izgubljeno.

John 15.17-16.2 (Gospel, St Panteleimon)

17Ovo vam zapovijedam da imate ljubav meðu sobom. 18Ako svijet na vas uzmrzi, znajte da na mene omrznu prije vas. 19Kad biste bili od svijeta, onda bi svijet svoje ljubio: a kako nijeste od svijeta, nego vas ja od svijeta izbrah, zato mrzi na vas svijet. 20Opominjite se rijeèi koju vam ja rekoh: nije sluga veæi od gospodara svojega. Ako mene izgnaše, i vas æe izgnati; ako moju rijeè održaše, i vašu æe održati. 21Ali sve æe vam ovo èiniti za ime moje, jer ne poznaju onoga koji me posla. 22Da nijesam bio došao i govorio im ne bi grijeha imali; a sad izgovora neæe imati za grijeh svoj. 23Koji mrzi na mene i na oca mojega mrzi. 24Da nijesam bio djela tvorio meðu njima kojijeh niko drugi ne tvori, ne bi grijeha imali: a sad i vidješe, i omrznuše na mene i na oca mojega. 25Ali da se zbude rijeè napisana u zakonu njihovom: omrznuše na mene ni za što. 26A kad doðe utješitelj, koga æu vam poslati od oca, Duh istine, koji od oca izlazi, on æe svjedoèiti za mene. 27A i vi æete svjedoèiti, jer ste od poèetka sa mnom.

1Ovo vam kazah da se ne sablaznite. 2Izgoniæe vas iz zbornica; a doæi æe vrijeme kad æe svaki koji vas ubije misliti da Bogu službu èini.

Holy Great-martyr and Healer Panteleimon (305)

He was born in Nicomedia; his father was a pagan, his mother a Christian. Through her he was taught the Christian Faith and baptized by St Hermolaus (July 26). He became a physician, and practiced his art with compassion and generosity, healing many more through his prayers as by his medicines. His parents had named him Pantoleon (“in all things a lion”), but because of his great compassion he was re-named Panteleimon (“all- merciful”). He once healed a man of blindness by calling on Christ, which led the once-blind man to embrace the Faith. When asked how he came to be healed he named Panteleimon as his healer and proclaimed his newfound faith in Christ. For this the pagans executed him, then arrested Panteleimon, who after many tortures was beheaded in 305. He is counted as the foremost of the Unmercenary Physicians.

St Clement, Archbishop of Ochrid (916)

He was a disciple of Saints Methodius and Cyril, working with them in their missionary labors in Moravia. After the death of St Methodius, Clement and many others of their mission were driven out of Moravia by the Germans, and traveled south. Clement, with his companions Gorazd, Nahum, Sava and Angelarius, crossed the Danube, stayed for a time with King Boris Michael, and settled in near Ochrid (in what is now Kosova, Yugoslavia). He founded a monastery at Belica, then moved to Ochrid, where he built a church dedicated to St Panteleimon. There he continued the work of Sts Cyril and Methodius, producing many books in the new Slavonic script for the help of the Slavic Orthodox people. Saint Clement performed miracles in his own lifetime and after his repose: his wonder-working relics are still venerated in a church dedicated to him. He reposed in peace.

Commemoration of the canonization (1970) of St Herman of Alaska (1837)

His feast day is December 12. Due to the severity of the Alaskan climate, the annual pilgrimage to his relics in Kodiak, Alaska, is in the Summer, around this date.