1 Corinthians 12.12-26 (Epistle)

12Jer kao što je tijelo jedno i ude ima mnoge, a svi udi jednoga tijela, premda su mnogi, jedno su tijelo: tako i Hristos. 13Jer jednijem Duhom mi se svi krstismo u jedno tijelo, bili Jevreji, ili Grci, ili robovi, ili sami svoji; i svi se jednijem Duhom napojismo. 14Jer tijelo nije jedan ud, nego mnogi. 15Ako reèe noga: ja nijesam ruka, nijesam od tijela; eda li zato nije od tijela? 16I ako reèe uho: ja nijesam oko, nijesam od tijela; eda li zato nije od tijela? Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje je èuvenje? 17A kad bi sve bilo èuvenje, gdje je mirisanje? 18Ali Bog postavi sve ude u tijelu kako je koga htio. 19A kad bi svi bili jedan ud, gdje je tijelo? 20Sad su pak mnogi udi a jedno tijelo. 21Ali oko ne može reæi ruci: ne trebaš mi; ili opet glava nogama: ne trebate mi. 22Nego još koji se udi tijela èine da su najslabiji najpotrebniji su. 23I koji nam se èine da su najsramotniji na tijelu, na one udaramo najveæu èast; 24I nepošteni naši udi najveæe poštenje imaju; a pošteni udi ne trebaju. Ali Bog složi tijelo i najhuðemu udu dade najveæu èast, 25Da ne bude raspre u tijelu, nego da se udi jednako brinu jedan za drugoga. 26I ako strada jedan ud, s njim stradaju svi udi; a ako li se jedan ud slavi, s njim se raduju svi udi.

Matthew 18.18-22, 19.1-2, 13-15 (Gospel)

18Jer vam kažem zaista: što god svežete na zemlji biæe svezano na nebu, i što god razdriješite na zemlji biæe razdriješeno na nebu. 19Još vam kažem zaista: ako se dva od vas slože na zemlji u èemu mu drago, za što se uzmole, daæe im otac moj koji je na nebesima. 20Jer gdje su dva ili tri sabrani u ime moje ondje sam ja meðu njima. 21Tada pristupi k njemu Petar i reèe: Gospode! koliko puta ako mi sagriješi brat moj da mu oprostim? do sedam puta? 22Reèe njemu Isus: ne velim ti do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset.

1I kad svrši Isus rijeèi ove, otide iz Galileje, i doðe u okoline Judejske preko Jordana. 2I za njim idoše ljudi mnogi i iscijeli ih ondje. 13Tada privedoše k njemu djecu da metne ruke na njih, i da se pomoli Bogu; a uèenici zabranjivahu im. 14A Isus reèe: ostavite djecu i ne zabranjujte im dolaziti k meni; jer je takovijeh carstvo nebesko. 15I metnuvši na njih ruke otide odande.

Holy Apostles of the Seventy and Deacons Prochorus, Nicanor, Timon and Parmenas

They are mentioned by name in Acts 6:5. St Prochorus became Bishop of Nicomedia and reposed in peace. St Nicanor was stoned to death in Jerusalem. St Timon became Bishop of Bostra in Arabia and ended his life in martyrdom by fire at the hands of the pagans. St Parmenas died in peace in Jerusalem.

St Irene, Abbess of the Convent of Chrysovalantou (912)

“Saint Irene, who was from Cappadocia, flourished in the ninth century. Because of her great beauty and virtue, she was brought to Constantinople as a prospective bride for the young Emperor Michael (8422-867); however, as St Joannicius the Great foretold, it was God’s will that she assume the monastic habit instead. She shone forth in great ascetical labors, and suffered many attacks from the demons; while yet a novice, she attained to the practice of St Arsenius the Great, of praying the whole night long with arms stretched out towards Heaven (see May 8). God showed forth great signs and wonders in her, and she became the Abbess of the Convent of Chrysovalantou. She was granted the gift of clairvoyance and knew the thoughts of all that came to her. She appeared in a vision to the king and rebuked him for unjustly imprisoning a nobleman who had been falsely accused. Through a sailor from Patmos to whom he had appeared, St John the Theologian sent her fragrant and wondrous apples from Paradise. She reposed at the age of 103, still retaining the youthful beauty of her countenance. After her repose, marvellous healings beyond number have been wrought by her to the present day.” (Great Horologion)