Wisdom of Solomon 5.15-6.3 (Vespers)
No Fast
1Ljubazni! ne vjerujte svakome duhu, nego kušajte duhove jesu li od Boga; jer mnogi lažni proroci iziðoše na svijet. 2Po ovome poznajte Duha Božijega, i duha lažnoga; svaki duh koji priznaje da je Isus Hristos u tijelu došao, od Boga je; 3A svaki duh koji ne priznaje da je Isus Hristos u tijelu došao, nije od Boga: i ovaj je antihristov, za kojega èuste da æe doæi, i sad je veæ na svijetu. 4Vi ste od Boga, djeèice, i nadvladaste ih, jer je veæi koji je u vama negoli koji je na svijetu. 5Oni su od svijeta, zato govore od svijeta, i svijet ih sluša. 6Mi smo od Boga; koji poznaje Boga sluša nas, a koji nije od Boga ne sluša nas. Po ovom poznajemo duha istine i duha prijevare.
20Ako ko reèe: ja ljubim Boga, a mrzi na brata svojega, laža je; jer koji ne ljubi brata svojega, koga vidi, kako može ljubiti Boga, koga ne vidi? 21I ovu zapovijest imamo od njega: koji ljubi Boga da ljubi i brata svojega.
1Koji god vjeruje da je Isus Hristos, od Boga je roðen; i koji god ljubi onoga koji je rodio, ljubi i onoga koji je roðen od njega. 2Po tom znamo da ljubimo djecu Božiju kad Boga ljubimo i njegove zapovijesti držimo. 3Jer je ovo ljubav Božija da zapovijesti njegove držimo; i zapovijesti njegove nijesu teške. 4Jer svaki koji je roðen od Boga pobjeðuje svijet; i vjera je naša ova pobjeda koja pobijedi svijet. 5Ko je koji svijet pobjeðuje osim onoga koji vjeruje da je Isus sin Božij?
11A Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kad plakaše nadviri se nad grob, 12I vidje dva anðela u bijelijem haljinama gdje sjede jedan èelo glave a jedan èelo nogu gdje bješe ležalo tijelo Isusovo. 13I rekoše joj oni: ženo! što plaèeš? Reèe im: uzeše Gospoda mojega, i ne znam gdje ga metnuše. 14I ovo rekavši obazre se natrag, i vidje Isusa gdje stoji, i ne znadijaše da je Isus. 15Isus joj reèe: ženo! što plaèeš? koga tražiš? A ona misleæi da je vrtar reèe mu: gospodine! ako si ga ti uzeo kaži mi gdje si ga metnuo, i ja æu ga uzeti. 16Isus joj reèe: Marija! A ona obazrevši se reèe mu: Ravuni! koje znaèi uèitelju. 17Reèe joj Isus: ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k ocu svojemu; nego idi k braæi mojoj, i kaži im: vraæam se k ocu svojemu i ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu. 18A Marija Magdalina otide, i javi uèenicima da vidje Gospoda i kaza joj ovo.
10Molim vas pak, braæo, imenom Gospoda našega Isusa Hrista da svi jedno govorite, i da ne budu meðu vama raspre, nego da budete utvrðeni u jednom razumu i u jednoj misli. 11Jer sam èuo za vas, braæo moja, od Hlojinijeh domašnjijeh da su svaðe meðu vama, 12A to kažem da jedan od vas govori: ja sam Pavlov; a drugi: ja sam Apolov; a treæi: ja sam Kifin; a èetvrti: ja sam Hristov. 13Eda li se Hristos razdijeli? Eda li se Pavle razape za vas? ili se u ime Pavlovo krstiste? 14Hvala Bogu što ja nijednoga od vas ne krstih osim Krispa i Gaja; 15Da ne reèe ko da u svoje ime krstih. 16A krstih i Stefanin dom: dalje ne znam jesam li koga drugog krstio. 17Jer Hristos ne posla mene da krstim, nego da propovijedam jevanðelje, ne premudrijem rijeèima, da ne izgubi silu krst Hristov. 18Jer je rijeè krstova ludost onima koji ginu; a nama je koji se spasavamo sila Božija.
7No što mi bješe dobitak ono primih za štetu Hrista radi. 8Jer sve držim za štetu prema prevažnome poznanju Hrista Isusa Gospoda svojega, kojega radi sve ostavih, i držim sve da su trice, samo da Hrista dobijem, 9I da se naðem u njemu, ne imajuæi svoje pravde koja je od zakona, nego koja je od vjere Isusa Hrista, pravdu koja je od Boga u vjeri; 10Da poznam njega i silu vaskrsenija njegova i zajednicu njegovijeh muka, da budem nalik na smrt njegovu, 11Da bih kako dostigao u vaskrsenije mrtvijeh; 12Ne kao da veæ dostigoh ili se veæ savrših, nego tjeram ne bih li dostigao kao što me dostiže Hristos Isus. 13Braæo! ja još ne mislim da sam dostigao; jedno pak velim: što je ostrag zaboravljam, a za onijem što je naprijed sežem se, 14I trèim k biljezi, k daru gornjega zvanja Božijega u Hristu Isusu.
14I izišavši Isus vidje mnogi narod, i sažali mu se za njih, i iscijeli bolesnike njihove. 15A pred veèe pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: ovdje je pusto mjesto, a dockan je veæ; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane. 16A Isus reèe im: ne treba da idu; podajte im vi neka jedu. 17A oni rekoše mu: nemamo ovdje do samo pet hljebova i dvije ribe. 18A on reèe: donesite mi ih ovamo. 19I zapovjedi narodu da posjedaju po travi; pa uze onijeh pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade uèenicima svojijem, a uèenici narodu. 20I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteèe dvanaest kotarica punijeh. 21A onijeh što su jeli bješe ljudi oko pet hiljada, osim žena i djece. 22I odmah natjera Isus uèenike svoje da uðu u laðu i naprijed da idu na onu stranu dok on otpusti narod.
29A Isus odgovarajuæi reèe: zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuæu, ili braæu, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i jevanðelja radi, 30A da neæe primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuæa, i braæe, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vjeèni. 31Ali æe mnogi prvi biti pošljednji, i pošljednji prvi. 42A Isus dozvavši ih reèe im: znate da knezovi narodni vladaju narodom i poglavari njegovi upravljaju njim. 43Ali meðu vama da ne bude tako; nego koji hoæe da bude veæi meðu vama, da vam služi. 44I koji hoæe prvi meðu vama da bude, da bude svima sluga. 45Jer sin èovjeèij nije došao da mu služe nego da služi, i da da dušu svoju u otkup za mnoge.
They were priests in Nicomedia; it was Hermolaus who converted St Panteleimon (July 27) to Christ. When St Panteleimon, interrogated by Maximian, was asked who had turned him from the idols, he named Hermolaus. (The Great Horologion notes that it had been revealed to Panteleimon that the time of Hermolaus’ martyrdom was near at hand). St Hermolaus was arrested allong with Sts Hermippus and Hermocrates and, when they proclaimed Christ to be the only true God, all were beheaded. St Hermolaus, along with his disciple St Panteleimon, is counted as one of the Unmercenary Physicians.
She was born near Rome to pious parents. Since she was born on a Friday, she was named Paraskeve (Friday in Greek; literally “preparation” or “preparedness” because Friday was the Biblical Day of Preparation for the Sabbath). From early childhood she studied the scriptures, consecrated herself to a monastic life, and brought many to faith in Christ by her example and teaching. During the reign of Antoninus she was arrested because she was a Christian. When ordered to worship the idols, she answered “Let the gods that have not made heaven and the earth perish from off the earth” (Jeremiah 10:11). For this, after severe tortures she was beheaded in 140.
He was born on the island of Atka in 1802, to a Russian father and an Aleut mother. Traveling to Russia, he attended the seminary in Irkutsk, and returned to Alaska after being ordained to the priesthood. For the next thirty-six years he served as missionary and pastor to the Alaskan people, undergoing tremendous hardships to do so. He first traveled among the peoples of the Aleutian islands, using native kayaks to paddle between the islands. From 1845 to 1863 he worked among the native people of the Yukon valley, traveling from village to village by dog-sled. He was the first Orthodox priest to serve the area since the hieromartyr Juvenaly, companion of St Herman. He carried with him a tent which served as a traveling church, in which he served the Divine Liturgy wherever he went — though sometimes the services could not be held because the bread and wine had frozen. Toward the end of his life, worn out by his labors, he settled for a brief time in Sitka, where he reposed in peace in 1864.