1 Corinthians 14.6-19 (Epistle)
6A sad, braæo, ako doðem k vama jezike govoreæi, kaku æu korist uèiniti ako vam ne govorim ili u otkrivenju, ili u razumu, ili u proroštvu, ili u nauci? 7Kao neke stvari bezdušne koje daju glas, bila svirala ili gusle, ako razlièna glasa ne daju, kako æe se razumjeti šta se svira ili gudi? 8Jer ako truba da nerazgovijetan glas, ko æe se pripraviti na boj? 9Tako i vi ako nerazumljivu rijeè reèete jezikom, kako æe se razumjeti šta govorite? Jer æete govoriti u vjetar. 10Ima na svijetu Bog zna koliko razliènijeh glasova, ali nijedan nije bez znaèenja. 11Ako dakle ne znam sile glasa, biæu nijemac onome kome govorim, i onaj koji govori biæe meni nijemac. 12Tako i vi, buduæi da se starate za duhovne darove, gledajte da budete onima bogati koji su na popravljanje crkve. 13Zato koji govori jezikom neka se moli Bogu da kazuje. 14Jer ako se jezikom molim Bogu, moj se duh moli, a um je moj bez ploda. 15Šta æe se dakle èiniti? Moliæu se Bogu duhom, a moliæu se i umom; hvaliæu Boga duhom, a hvaliæu i umom. 16Jer kad blagosloviš duhom kako æe onaj koji stoji mjesto prostaka reæi amin po tvome blagoslovu, kad ne zna šta govoriš? 17Ti dobro zahvaljuješ, ali se drugi ne popravlja. 18Hvala Bogu mojemu što govorim jezike veæma od sviju vas. 19Ali u crkvi volim pet rijeèi umom svojijem reæi, da se i drugi pomognu, negoli hiljadu rijeèi jezikom.