2 Corinthians 8.16-9.5 (Epistle)

16A hvala Bogu, koji je dao takovo staranje za vas u srce Titovo. 17Jer primi moljenje; a buduæi da se tako vrlo stara, svojevoljno otide k vama. 18Poslasmo pak s njim i brata, kojega je pohvala u jevanðelju po svijem crkvama. 19A ne samo to, nego je i izabran od crkava da ide s nama u ovu blagodat u kojoj mi služimo za samoga Gospoda slavu i vašu dobru volju: 20Èuvajuæi se toga da nas ko ne pokudi za ovo obilje u kome mi služimo, 21I promišljajuæi za dobro ne samo pred Bogom nego i pred ljudima. 22A poslasmo s njima i brata svojega, kojega mnogo puta poznasmo u mnogijem stvarima da je ustalac, a sad mnogo veæi zbog velikoga nadanja na vas. 23A za Tita, on je moj drug i pomagaè meðu vama; a za braæu našu, oni su poslanici crkveni i slava Hristova. 24Pokažite dakle na njima svjedoèanstvo svoje ljubavi i naše hvale vama i pred crkvama.

1Jer za takovu porezu koja se kupi svetima nije mi trijebe pisati vam; 2Jer poznajem vašu dobru volju, za koju se o vama hvalim Maæedoncima da se Ahaja prigotovi od lanjske godine, i vaša revnost razdraži mnoge. 3A braæu poslah da se hvala naša vama ne isprazni u ovoj stvari, nego da budete prigotovljeni, kao što sam govorio; 4Da se, ako doðu sa mnom Maæedonci i naðu vas neprigotovljene, ne osramotimo mi da ne reèem vi) u toj hvali. 5Tako naðoh da je potrebno umoliti braæu da naprijed idu k vama, i da priprave ovaj naprijed obreèeni vaš blagoslov da bude gotov tako kakono ti blagoslov, a ne kao lakomstvo.

Colossians 1.12-18 (Epistle, Слика)

12Zahvaljujuæi Bogu i ocu, koji nas prizva u dijel našljedstva svetijeh u vidjelu; 13Koji nas izbavi od vlasti tamne, i premjesti nas u carstvo sina ljubavi svoje, 14U kome imamo izbavljenje krvlju njegovom i oproštenje grijeha; 15Koji je oblièje Boga što se ne vidi, koji je roðen prije svake tvari. 16Jer kroz njega bi sazdano sve što je na nebu i što je na zemlji, što se vidi i što se ne vidi, bili prijestoli ili gospodstva ili poglavarstva, ili vlasti: sve se kroza nj i za nj sazda. 17I on je prije svega, i sve je u njemu. 18I on je glava tijelu crkve, koji je poèetak i prvoroðeni iz mrtvijeh, da bude on u svemu prvi;

Mark 3.13-19 (Gospel)

13I iziðoše na goru, i dozva koje on šæaše; i doðoše mu. 14I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju, 15I da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone ðavole: 16Prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar; 17I Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im imena Voanerges, koje znaèi sinovi gromovi; 18I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i Simona Kananita, 19I Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.

Luke 9.51-56, 10.22-24 (Gospel, Слика)

51A kad se navršiše dani uzeæa njegova, on namjeri da ide pravo u Jerusalim. 52I posla glasnike pred licem svojijem; i oni otidoše i doðoše u selo Samarjansko da mu ugotove gdje æe noæiti. 53I ne primiše ga; jer vidješe da ide u Jerusalim. 54A kad vidješe uèenici njegovi Jakov i Jovan, rekoše: Gospode! hoæeš li da reèemo da oganj siðe s neba i da ih istrijebi kao i Ilija što uèini? 55A on okrenuvši se zaprijeti im i reèe: ne znate kakvoga ste vi duha; 56Jer sin èovjeèij nije došao da pogubi duše èovjeèije nego da saèuva. I otidoše u drugo selo. 22I okrenuvši se k uèenicima reèe: sve je meni predao otac moj, i niko ne zna ko je sin osim oca, ni ko je otac osim sina, i ako sin hoæe kome kazati. 23I okrenuvši se k uèenicima nasamo reèe: blago oèima koje vide što vi vidite. 24Jer vam kažem da su mnogi proroci i carevi željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i èuti što vi èujete, i ne èuše.

Translation of the Image Not-Made-By-Hands of our Lord Jesus Christ from Edessa to Constantinople (944)

The Third “Feast of the Savior” in August While the Lord was preaching in Palestine, his fame reached a king Avgar of Edessa, who suffered from leprosy. Avgar sent a messenger named Ananias to ask whether the Lord could heal his illness. The king also charged Ananias, if he was unable to bring back Jesus Himself, to bring back a likeness of Him. When Ananias found Jesus, the Lord told him that he could not come to Edessa since the time of His passion was at hand. But he took a cloth and washed His face, miraculously leaving a perfect image of His face on the cloth. Ananias brought the holy image back to the king, who reverently kissed it. Immediately his leprosy was healed, save for a small lesion that remained on his forehead. Later the Apostle Thaddeus came to Edessa, preaching the gospel, and Avgar and his household were baptized, at which time his remaining leprosy vanished. The king had the holy likeness mounted on wood and displayed above the city gate for all to revere. But Avgar’s grandson returned to idolatry, and the Bishop of Edessa had the image hidden in the city wall to prevent it from being defiled. Many years later, when the Persian king Chosroes besieged Edessa, the Bishop Eulabius was told in a vision to find the sealed chamber, whose location had been forgotten. The holy icon was found, completely incorrupt, and by its power the Persian army was driven off. In the year 944 the image was brought to Constantinople and enshrined in the Church of the Theotokos called the Pharos. This is the event commemorated today.

Martyr Diomedes the Physician of Tarsus in Cilicia (298)

He is one of the Holy Unmercenary Physicians, a physician who practiced in Tarsus during the reign of Diocletian. Around 288 he came to Nicaea, where he healed many bodies by his medical arts and many souls through his preaching of the Gospel of Christ. The Emperor Diocletian sent men to arrest him, but when they arrived they found that he had already reposed. They cut off his head to take it back to the Emperor, and for this abomination were all struck blind. When Diocletian saw St Diomedes’ head, he ordered the men to return it to the body from which they had taken it. As soon as they had done so, their sight was restored.