Scripture Readings
Luke 22.1-39
(Gospel, Bridegroom)
1Približavaše se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha.
2I gledahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda.
3A sotona uðe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice.
4I otišavši govori s glavarima sveštenièkijem i sa starješinama kako æe im ga izdati.
5I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce.
6I on se obreèe, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda.
7A doðe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu;
8I posla Petra i Jovana rekavši: idite ugotovite nam pashu da jedemo.
9A oni mu rekoše: gdje hoæeš da ugotovimo?
10A on im reèe: eto kad uðete u grad, srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim u kuæu u koju on uðe,
11I kažite domaæinu: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem?
12I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite.
13A oni otidoše i naðoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu.
14I kad doðe èas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim.
15I reèe im: vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam;
16Jer vam kažem da je otsele neæu jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu.
17I uzevši èašu dade hvalu, i reèe: uzmite je i razdijelite meðu sobom;
18Jer vam kažem da neæu piti od roda vinogradskoga dok ne doðe carstvo Božije.
19I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreæi: ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo èinite za moj spomen.
20A tako i èašu po veèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva.
21Ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi.
22I sin èovjeèij dakle ide kao što je ureðeno; ali teško èovjeku onome koji ga izdaje!
23I oni staše tražiti meðu sobom koji bi dakle od njih bio koji æe to uèiniti.
24A posta i prepiranje meðu njima koji bi se držao meðu njima da je najveæi.
25A on im reèe: carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori.
26Ali vi nemojte tako; nego koji je najveæi meðu vama neka bude kao najmanji, i koji je starješina neka bude kao sluga.
27Jer koji je veæi, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam meðu vama kao sluga.
28A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima.
29I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio:
30Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.
31Reèe pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas èinio kao pšenicu.
32A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braæu svoju.
33A on mu reèe: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt iæi.
34A on reèe: kažem ti, Petre! danas neæe zapjevati pijetao dok se triput ne odreèeš da me poznaješ.
35I reèe im: kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuæe, eda vam što nedostade? A oni rekoše: ništa.
36A on im reèe: ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož.
37Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i meðu zloèince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se.
38A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reèe: dosta je.
39I izišavši otide po obièaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše uèenici njegovi.
John 10.1-9
(Matins Gospel, St Innocent)
1Zaista, zaista vam kažem: ko ne ulazi na vrata u tor ovèij nego prelazi na drugom mjestu on je lupež i hajduk;
2A koji ulazi na vrata jest pastir ovcama:
3Njemu vratar otvora, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izgoni ih;
4I kad svoje ovce istjera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov.
5A za tuðinom neæe da idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju glasa tuðega.
6Ovu prièu kaza im Isus, ali oni ne razumješe šta to bijaše što im kaza.
7Tada im reèe Isus opet: zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata k ovcama.
8Svi koliko ih god doðe prije mene lupeži su i hajduci; ali ih ovce ne poslušaše.
9Ja sam vrata; ko uðe kroza me spašæe se, i uæi æe i iziæi æe, i pašu æe naæi.
Jeremiah 11.18-12.5, 9-11, 14-15
(1st Hour)
18Gospod mi objavi, te znam; ti mi pokaza djela njihova.
19A ja bijah kao jagnje i tele koje se vodi na klanje, jer ne znadijah da se dogovaraju na me: oborimo drvo s rodom njegovijem, i istrijebimo ga iz zemlje živijeh, da mu se ime ne spominje više.
20Ali, Gospode nad vojskama, sudijo pravedni, koji ispituješ bubrege i srce, daj da vidim osvetu tvoju na njima, jer tebi kazah parbu svoju.
21Zato ovako veli Gospod za Anatoæane, koji traže dušu tvoju govoreæi: ne prorokuj u ime Gospodnje, da ne pogineš od naših ruku;
22Zato ovako veli Gospod nad vojskama: evo, ja æu ih pohoditi; mladiæi æe njihovi izginuti od maèa, sinovi njihovi i kæeri njihove izginuæe od gladi.
23I neæe biti od njih ostatka; jer æu pustiti zlo na Anatoæane kad ih pohodim.
1Pravedan si, Gospode, ako bih se pravdao s tobom; ali æu progovoriti o sudovima tvojim. Zašto je put bezbožnièki sreæan? zašto žive u miru svi koji èine nevjeru?
2Ti ih posadi, i oni se ukorijeniše, rastu i rod raðaju; ti si im blizu usta ali daleko od bubrega.
3Ali, Gospode, ti me poznaješ, razgledaš me i okušao si srce moje kako je prema tebi; odvuci ih kao ovce na klanje, i pripravi ih za dan kad æe se ubiti.
4Dokle æe tužiti zemlja, i trava svega polja sahnuti sa zloæe onijeh koji žive u njoj? nesta sve stoke i ptica, jer govore: ne vidi kraja našega.
5Kad si trèao s pješcima pa te umoriše, kako æeš se utrkivati s konjma? i kad ti je tako u zemlji mirnoj, u koju se uzdaš, šta æeš èiniti kad ustane Jordan?
9Našljedstvo moje posta mi ptica grabljiva; ptice, sletite se na nju, skupite se svi zvjerovi poljski, hodite da jedete.
10Pastiri mnogi pokvariæe moj vinograd, potlaèiæe dio moj, mili dio moj obratiæe u golu pustoš.
11Obratiæe ga u pustoš, opustošen plakaæe preda mnom; sva æe ta zemlja opustjeti, jer niko ne uzima na um.
14Ovako govori Gospod za sve zle susjede moje, koji diraju našljedstvo što dadoh narodu svojemu Izrailju: evo, ja æu ih poèupati iz zemlje njihove, i dom Judin išèupaæu isred njih.
15A kad ih išèupam, opet æu se smilovati na njih, i dovešæu opet svakoga njih na našljedstvo njegovo i svakoga u zemlju njegovu.
Exodus 19.10-19 (Vespers)
10I reèe Gospod Mojsiju: idi k narodu, i osveštaj ih danas i sjutra, i neka operu haljine svoje;
11I neka budu gotovi za treæi dan, jer æe u treæi dan siæi Gospod na goru Sinajsku pred svijem narodom.
12A postaviæeš narodu meðu unaokolo, i reæi æeš: èuvajte se da ne stupite na goru i da se ne dotaknete kraja njezina; što se god dotakne gore, poginuæe;
13Toga da se niko ne dotakne rukom, nego kamenjem da se zaspe ili da se ustrijeli, bilo živinèe ili èovjek, da ne ostane u životu. Kad rog zatrubi otežuæi onda neka poðu na goru.
14I Mojsije siðe s gore k narodu; i osvešta narod, i opraše haljine svoje.
15I reèe narodu: budite gotovi za treæi dan, i ne liježite sa ženama.
16A treæi dan kad bi ujutru, gromovi zagrmješe i munje zasijevaše, i posta gust oblak na gori, i zatrubi truba veoma jako, da zadrhta sav narod koji bijaše u okolu.
17Tada Mojsije izvede narod iz okola pred Boga, i stadoše ispod gore.
18A gora se Sinajska sva dimljaše, jer siðe na nju Gospod u ognju; i dim se iz nje podizaše kao dim iz peæi, i sva se gora tresijaše veoma.
19I truba sve jaèe trubljaše, i Mojsije govoraše a Bog mu odgovaraše glasom.
Job 38.1-23; 42.1-5 (Vespers)
1Tada odgovori Gospod Jovu iz vihora i reèe:
2Ko je to što zamraèuje savjet rijeèima nerazumno?
3Opaši se sada kao èovjek; ja æu te pitati, a ti mi kazuj.
4Gdje si ti bio kad ja osnivah zemlju? kaži, ako si razuman.
5Ko joj je odredio mjere? znaš li? ili ko je rastegao uže preko nje?
6Na èem su podnožja njezina uglavljena? ili ko joj je metnuo kamen ugaoni?
7Kad pjevahu zajedno zvijezde jutrnje i svi sinovi Božji klikovahu.
8Ili ko je zatvorio more vratima kad kao iz utrobe izide?
9Kad ga odjeh oblakom i povih tamom;
10Kad postavih za nj uredbu svoju i metnuh mu prijevornice i vrata;
11I rekoh: dovde æeš dolaziti, a dalje neæeš, i tu æe se ustavljati ponositi valovi tvoji.
12Jesi li svoga vijeka zapovjedio jutru, pokazao zori mjesto njezino,
13Da se uhvati zemlji za krajeve, i da se rastjeraju s nje bezbožnici,
14Da se ona promijeni kao blato peèatno, a oni da stoje kao haljina,
15Da se oduzme bezbožnicima svjetlost njihova i ruka podignuta da se slomi?
16Jesi li dolazio do dubina morskih? i po dnu propasti jesi li hodio?
17Jesu li ti se otvorila vrata smrtna, i vrata sjena smrtnoga jesi li vidio?
18Jesi li sagledao širinu zemaljsku? kaži, ako znaš sve to.
19Koje je put k stanu svjetlosti? i gdje je mjesto tami,
20Da bi je uzeo i odveo do meðe njezine, i znao staze k domu njezinu?
21Znaš ti; jer si se onda rodio, i broj je dana tvojih velik.
22Jesi li ulazio u riznice šnježne? ili riznice gradne jesi li vidio,
23Koje èuvam za vrijeme nevolje, za dan boja i rata?
1Tada Jov odgovori Gospodu i reèe:
2Znam da sve možeš, i da se ne može smesti što naumiš.
3Ko je to što zamraèuje savjet nerazumno? Zato kažem da nijesam razumijevao; èudesno je to za me, te ne mogu znati.
4Slušaj kad uzgovorim, i kad zapitam, kaži mi.
5Ušima slušah o tebi, a sada te oko moje vidi.
Isaiah 50.4-11 (Vespers)
4Gospod Gospod dade mi jezik uèen da umijem progovoriti zgodnu rijeè umornom; budi svako jutro, budi mi uši, da slušam kao uèenici.
5Gospod Gospod otvori mi uši, i ja se ne protivih, ne otstupih natrag.
6Leða svoja podmetah onima koji me bijahu i obraze svoje onima koji me èupahu; ne zaklonih lica svojega od ruga ni od zapljuvanja.
7Jer mi Gospod Gospod pomaže, zato se ne osramotih, zato stavih èelo svoje kao kremen, i znam da se neæu postidjeti.
8Blizu je onaj koji me pravda; ko æe se preti sa mnom? stanimo zajedno; ko je suparnik moj? neka pristupi k meni.
9Gle, Gospod Gospod pomagaæe mi: ko æe me osuditi? Gle, svi æe oni kao haljina ovetšati, moljac æe ih izjesti.
10Ko se meðu vama boji Gospoda i sluša glas sluge njegova? Ko hodi po mraku i nema vidjela, neka se uzda u ime Gospodnje i neka se oslanja na Boga svojega.
11Gle, svi koji ložite oganj i opasujete se iskrama, idite u svjetlosti ognja svojega i u iskrama koje raspaliste. To vam je iz moje ruke, u mukama æete ležati.
Composite 2 - Proverbs 10, 3, 8
(Vespers, St Innocent)
1The memory of a just man is praised, and the Lord’s blessing is upon his head. Blessed is one who has found wisdom; a mortal who knows understanding. To import her is better than treasures of gold and silver. She is more valuable than precious stones; nothing of value equals her worth. Justice proceeds from her mouth; she bears law and mercy on her tongue. Therefore, my children, listen to me, for I speak weighty things. And blessed is the one who keeps my ways. For my goings out are the goings out of life, and favour is prepared from the Lord. Therefore I exhort you, and utter my voice to the children of humankind. Because I, Wisdom, have prepared counsel, knowledge and understanding. I have called on them. Counsel and sureness are mine; prudence is mine, strength is mine. I love those who are my friends, while those who seek me will find grace. You innocent, then, understand cunning; you untaught, take it to heart. Listen to me, for I will speak weighty things, and I will open right things from my lips. Because my throat will meditate truth; lying lips are abominable before me. All the words of my mouth are with justice, there is nothing crooked in them nor twisted. They are all straight for those who understand, and right for those who find knowledge. For I teach you what is true, that your hope may be in the Lord and that you may be filled with spirit.
Composite 3 - Wisdom of Solomon 4, 5
(Vespers, St Innocent)
1A just man if he comes to his end will be at rest. A just man who dies will condemn the ungodly who are alive; for they will see the end of a just man and will not understand what they counselled concerning him. For the Lord will break the ungodly, render them voiceless and cast them headlong, and he will shake them from the foundations and they will be utterly worsted in sorrow, and their memory shall perish. They shall come with fear at the accounting of their sins, and their iniquities will convict them to their face. Then the just will stand with much boldness in the face of those who afflicted him and made his toils of no account. When they see this they will be troubled with great fear and will be amazed at the wonder of his salvation. For they will say as they repent and with anguish they will groan and say: Is this he whom we fools once made a laughing stock and a byword of reproach? We reckoned his life folly and his end dishonour. How has he been numbered among the children of God and his lot with the Saints? Therefore we have erred from the way of truth and the light of righteousness has not shone on us and the sun has not dawned on us. We have been filled with paths of lawlessness and destruction and journeyed through trackless paths, but have not known the way of the Lord.
Composite 4 - Proverbs 10; Wisdom of Solomon 6, 7, 8, 9
(Vespers, St Innocent)
1The mouth of a just man distils wisdom; the lips of men know graces. The mouth of the wise meditates wisdom; justice delivers them from death. When a just man dies hope is not lost; for a just son is born for life, and among his good things he will pluck the fruit of justice. There is light at all times for the just, and they will find grace and glory from the Lord. The tongue of the wise knows what is good, and wisdom will take its rest in their hearts. The Lord loves holy hearts; while all who are blameless in the way are acceptable to him. The wisdom of the Lord will enlighten the face of the understanding; for she anticipates those who desire her before they know it, and is easily contemplated by those who love her. One who rises for her at dawn will not toil, and one who keeps vigil because of her will be without care. For she goes about seeking those who are worthy of her, and shows herself favourably to those on her paths. Wickedness will never prevail against wisdom. Because of this I too became a lover of her beauty and became her friend, and I sought her out from my youth, and I sought to take her as my bride, because the Master of all things loved her, for she is an initiate of the knowledge of God and one who chooses his works. Her toils are virtues; she herself teaches sobriety and prudence; justice and courage, than which things nothing is more useful in human life. If anyone longs for much experience, she knows how to compare things of old and those that are to come. She knows the twists of words and the explanations of riddles. She foresees signs and wonders and the outcomes of seasons and times. And to all she is a good counsellor. Because immortality is in her, and fame in the fellowship of her words. Therefore I appealed to the Lord and besought him and said from my whole heart, ‘God of my Fathers and Lord of mercy, who made all things by your Word, and established humanity by your Wisdom to be sovereign over the creatures that had come into being by you, and to order the world in holiness and justice, give me Wisdom who sits by your throne, and do not reject me from among your children, for I am your servant and the son of your maid servant. Send her out from your holy dwelling and from the throne of your glory, that she may be present with me and teach me what is well pleasing before you. And she will guide me with knowledge and guard me with her glory. For all the thoughts of mortals are wretched and their ideas are unstable.’
1 Corinthians 11.23-32 (Epistle)
23Jer ja primih od Gospoda što vam i predadoh, da Gospod Isus onu noæ u koju bivaše predan uze hljeb,
24I zahvalivši prelomi i reèe: uzmite, jedite, ovo je tijelo moje, koje se za vas lomi; ovo èinite meni za spomen.
25Tako i èašu, po veèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjet u mojoj krvi; ovo èinite, kad god pijete, meni za spomen.
26Jer kad god jedete ovaj hljeb i èašu ovu pijete, smrt Gospodnju obznanjujete, dokle ne doðe.
27Tako koji nedostojno jede ovaj hljeb ili pije èašu Gospodnju, kriv je tijelu i krvi Gospodnjoj.
28Ali èovjek da ispituje sebe, pa onda od hljeba da jede i od èaše da pije;
29Jer koji nedostojno jede i pije, sud sebi jede i pije, ne razlikujuæi tijela Gospodnjega.
30Zato su meðu vama mnogi slabi i bolesni, i dovoljno ih spavaju.
31Jer kad bismo sebe rasuðivali, ne bismo osuðeni bili.
32Ali kad smo suðeni, nakazuje nas Gospod, da se ne osudimo sa svijetom.
Hebrews 7.26-8.2
(Epistle, St Innocent)
26Jer takov nama trebaše poglavar sveštenièki: svet, bezazlen, èist, odvojen od grješnika, i koji je bio više nebesa;
27Kojemu nije potrebno svaki dan, kao sveštenicima, najprije za svoje grijehe žrtve prinositi, a potom za narodne, jer on ovo uèini jednom, kad sebe prinese.
28Jer zakon postavlja ljude za sveštenike koji imaju slabost; a rijeè zakletve koja je reèena po zakonu, postavi sina vavijek savršena.
1A ovo je glava od toga što govorimo: imamo takovoga poglavara sveštenièkoga koji sjede s desne strane prijestola velièine na nebesima;
2Koji je sluga svetinjama i istinitoj skiniji, koju naèini Gospod, a ne èovjek.
Matthew 26:2-20; John 13:3-17; Matt 26:21-39; Luke 22:43-45; Matt 26:40-27:2
(Gospel, Composite)
2Znate da æe do dva dana biti pasha, i sina èovjeèijega predaæe da se razapne.
3Tada skupiše se glavari sveštenièki i književnici i starješine narodne u dvor poglavara sveštenièkoga po imenu Kajafe;
4I svjetovaše se kako bi Isusa iz prijevare uhvatili i ubili.
5I govorahu: ali ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.
6A kad Isus bješe u Vitaniji u kuæi Simona gubavoga,
7Pristupi k njemu žena sa sklenicom mira mnogocjenoga, i izli na glavu njegovu kad sjeðaše za trpezom.
8A kad vidješe to uèenici njegovi, rasrdiše se govoreæi: zašto se èini taka šteta?
9Jer se mogaše ovo prodati skupo i novci dati se siromasima.
10A kad razumje Isus, reèe im: šta smetate ženu? Ona uèini dobro djelo na meni.
11Jer siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda.
12A ona izlivši miro ovo na tijelo moje za ukop me prigotovi.
13Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda ovo jevanðelje po svemu svijetu, kazaæe se i to za spomen njezin što uèini ona.
14Tada jedan od dvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski, otide ka glavarima sveštenièkijem,
15I reèe: šta æete mi dati da vam ga izdam? A oni mu obrekoše trideset srebrnika.
16I od tada tražaše zgodu da ga izda.
17A u prvi dan prijesnijeh hljebova pristupiše uèenici k Isusu govoreæi: gdje æeš da ti zgotovimo pashu da jedeš?
18A on reèe: idite u grad k tome i tome, i kažite mu: uèitelj kaže: vrijeme je moje blizu, u tebe æu da uèinim pashu s uèenicima svojijem.
19I uèiniše uèenici kako im zapovjedi Isus, i ugotoviše pashu.
20A kad bi uveèe, sjede za trpezu sa dvanaestoricom.
3Znajuæi Isus da mu sve otac dade u ruke, i da od Boga iziðe, i k Bogu ide,
4Ustade od veèere, i skide svoje haljine, i uze ubrus te se zapreže;
5Potom usu vodu u umivaonicu, i poèe prati noge uèenicima i otirati ubrusom kojijem bješe zapregnut.
6Onda doðe k Simonu Petru, i on mu reèe: Gospode! zar ti moje noge da opereš?
7Isus odgovori i reèe mu: što ja èinim ti sad ne znaš, ali æeš poslije doznati.
8Reèe mu Petar: nikad ti neæeš oprati mojijeh nogu. Isus mu odgovori: ako te ne operem nemaš dijela sa mnom.
9Reèe mu Simon Petar: Gospode! ne samo noge moje, nego i ruke i glavu.
10Isus mu reèe: opranome ne treba do samo noge oprati, jer je sav èist; i vi ste èisti, ali ne svi.
11Jer znadijaše izdajnika svojega, zato reèe: nijeste svi èisti.
12A kad im opra noge, uze haljine svoje, i sjedavši opet za trpezu reèe im: znate li što ja uèinih vama?
13Vi zovete mene uèiteljem i Gospodom; i pravo velite: jer jesam.
14Kad dakle ja oprah vama noge Gospod i uèitelj, i vi ste dužni jedan drugome prati noge.
15Jer ja vam dadoh ugled da i vi tako èinite kao što ja vama uèinih.
16Zaista, zaista vam kažem: nije sluga veæi od gospodara svojega, niti je poslanik veæi od onoga koji ga je poslao.
17Kad ovo znate, blago vama ako ga izvršujete.
21I kad jeðahu reèe im: zaista vam kažem: jedan izmeðu vas izdaæe me.
22I zabrinuvši se vrlo poèeše svaki govoriti mu: da nijesam ja, Gospode?
23A on odgovarajuæi reèe: koji umoèi sa mnom ruku u zdjelu onaj æe me izdati.
24Sin èovjeèij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome èovjeku koji izda sina èovjeèijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj èovjek.
25A Juda, izdajnik njegov, odgovarajuæi reèe: da nijesam ja, ravi? Reèe mu: ti kaza.
26I kad jeðahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše uèenicima, i reèe: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje.
27I uze èašu i davši hvalu dade im govoreæi: pijte iz nje svi;
28Jer je ovo krv moja novoga zavjeta koja æe se proliti za mnoge radi otpuštenja grijeha.
29Kažem vam pak da neæu otsad piti od ovoga roda vinogradskoga do onoga dana kad æu piti s vama novoga u carstvu oca svojega.
30I otpojavši hvalu iziðoše na goru Maslinsku.
31Tada reèe im Isus: svi æete se vi sablazniti o mene ovu noæ; jer u pismu stoji: udariæu pastira i ovce od stada razbjeæi æe se.
32A po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju.
33A Petar reèe mu: ako se i svi sablazne o tebe ja se neæu nikad sablazniti.
34Reèe mu Isus: zaista ti kažem: noæas dok pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi.
35Reèe njemu Petar: da bih znao i umrijeti s tobom neæu te se odreæi. Tako i svi uèenici rekoše.
36Tada doðe Isus s njima u selo koje se zove Getsimanija, i reèe uèenicima: sjedite tu dok ja idem tamo da se pomolim Bogu.
37I uzevši Petra i oba sina Zevedejeva zabrinu se i poèe tužiti.
38Tada reèe im Isus: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite sa mnom.
39I otišavši malo pade na lice svoje moleæi se i govoreæi: oèe moj! ako je moguæe da me mimoiðe èaša ova; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti.
43A anðeo mu se javi s neba, i krijepi ga.
44I buduæi u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju.
45I ustavši od molitve doðe k uèenicima svojijem, i naðe ih a oni spavaju od žalosti,
40I došavši k uèenicima naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru: zar ne mogoste jedan èas postražiti sa mnom?
41Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srèan, ali je tijelo slabo.
42Opet po drugi put otide i pomoli se govoreæi: oèe moj! ako me ne može ova èaša mimoiæi da je ne pijem, neka bude volja tvoja.
43I došavši naðe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oèi otežale.
44I ostavivši ih otide opet i treæi put te se pomoli govoreæi one iste rijeèi.
45Tada doðe k uèenicima svojijem i reèe im: jednako spavate i poèivate; evo se približi èas, i sin èovjeèij predaje se u ruke grješnika.
46Ustanite da idemo; evo se približi izdajnik moj.
47I dok on još tako govoraše, gle, Juda, jedan od dvanaestorice, doðe, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara sveštenièkijeh i starješina narodnijeh.
48A izdajnik njegov dade im znak govoreæi: koga ja cjelivam onaj je; držite ga.
49I odmah pristupivši k Isusu reèe: zdravo, ravi! i cjeliva ga.
50A Isus reèe mu: prijatelju! šta æeš ti ovdje? Tada pristupivši digoše ruke na Isusa i uhvatiše ga.
51I gle, jedan od onijeh što bijahu sa Isusom mašivši se rukom izvadi nož svoj te udari slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu uho.
52Tada reèe mu Isus: vrati nož svoj na mjesto njegovo; jer svi koji se maše za nož od noža æe izginuti.
53Ili misliš ti da ja ne mogu sad umoliti oca svojega da mi pošlje više od dvanaest legeona anðela?
54Ali kako bi se ispunilo što stoji u pismu da ovo treba da bude?
55U taj èas reèe Isus ljudima: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, a svaki dan sam kod vas sjedio uèeæi u crkvi, i ne uhvatiste me.
56A ovo sve bi da se zbudu pisma proroèka. Tada uèenici svi ostaviše ga, i pobjegoše.
57I oni što uhvatiše Isusa odvedoše ga poglavaru sveštenièkome Kajafi, gdje se književnici i starješine sabraše.
58A Petar iðaše za njim izdaleka do dvora poglavara sveštenièkoga i ušavši unutra sjede sa slugama da vidi svršetak.
59A glavari sveštenièki i starješine i sav sabor tražahu lažna svjedoèanstva na Isusa da bi ga ubili;
60I ne naðoše; i premda mnogi lažni svjedoci dolaziše, ne naðoše. Najposlije doðoše dva lažna svjedoka,
61I rekoše: on je kazao: ja mogu razvaliti crkvu Božiju i za tri dana naèiniti je.
62I ustavši poglavar sveštenièki reèe mu: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoèe?
63A Isus muèaše. I poglavar sveštenièki odgovarajuæi reèe mu: zaklinjem te živijem Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos sin Božij?
64Reèe mu Isus: ti kaza. Ali ja vam kažem: otsele æete vidjeti sina èovjeèijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem.
65Tada poglavar sveštenièki razdrije haljine svoje govoreæi: huli na Boga; šta nam trebaju više svjedoci? evo sad èuste hulu njegovu.
66Šta mislite? A oni odgovarajuæi rekoše: zaslužio je smrt.
67Tada pljunuše mu u lice, i udariše ga po licu, a jedni mu daše i priuške
68Govoreæi: proreci nam, Hriste, ko te udari?
69A Petar sjeðaše napolju na dvoru, i pristupi k njemu jedna sluškinja govoreæi: i ti si bio s Isusom Galilejcem.
70A on se odreèe pred svima govoreæi: ne znam šta govoriš.
71A kad iziðe k vratima ugleda ga druga, i reèe onima što bijahu ondje: i ovaj bješe s Isusom Nazareæaninom.
72I opet odreèe se s kletvom: ne znam tog èovjeka.
73A malo potom pristupiše oni što stajahu i rekoše Petru: vaistinu i ti si od njih; jer te i govor tvoj izdaje.
74Tada se poèe kleti i preklinjati da ne zna tog èovjeka. I odmah zapjeva pijetao.
75I opomenu se Petar rijeèi Isusove što mu je rekao: dok pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. I izišavši napolje plaka gorko.
1A kad bi ujutru, uèiniše vijeæu svi glavari sveštenièki i starješine narodne za Isusa da ga pogube.
2I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu sudiji.
John 10.9-16
(Gospel, St Innocent)
9Ja sam vrata; ko uðe kroza me spašæe se, i uæi æe i iziæi æe, i pašu æe naæi.
10Lupež ne dolazi ni za što drugo nego da ukrade i ubije i pogubi; ja doðoh da imaju život i izobilje.
11Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce,
12A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bježi: i vuk razgrabi ovce i raspudi ih;
13A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce.
14Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju.
15Kao što mene zna otac i ja znam oca; i dušu svoju polažem za ovce.
16I druge ovce imam koje nijesu iz ovoga tora, i one mi valja dovesti; i èuæe glas moj, i biæe jedno stado i jedan pastir.
John 13.1-11
(Gospel, At the Washing of the Feet)
1A pred praznik pashe, znajuæi Isus da mu doðe èas da prijeðe iz ovoga svijeta k ocu, kako je ljubio svoje koji bijahu na svijetu, do kraja ih ljubi.
2I po veèeri kad veæ ðavo bješe metnuo u srce Judi Simonovu Iskariotskome da ga izda,
3Znajuæi Isus da mu sve otac dade u ruke, i da od Boga iziðe, i k Bogu ide,
4Ustade od veèere, i skide svoje haljine, i uze ubrus te se zapreže;
5Potom usu vodu u umivaonicu, i poèe prati noge uèenicima i otirati ubrusom kojijem bješe zapregnut.
6Onda doðe k Simonu Petru, i on mu reèe: Gospode! zar ti moje noge da opereš?
7Isus odgovori i reèe mu: što ja èinim ti sad ne znaš, ali æeš poslije doznati.
8Reèe mu Petar: nikad ti neæeš oprati mojijeh nogu. Isus mu odgovori: ako te ne operem nemaš dijela sa mnom.
9Reèe mu Simon Petar: Gospode! ne samo noge moje, nego i ruke i glavu.
10Isus mu reèe: opranome ne treba do samo noge oprati, jer je sav èist; i vi ste èisti, ali ne svi.
11Jer znadijaše izdajnika svojega, zato reèe: nijeste svi èisti.
John 13.12-17
(Gospel, After the Washing of the Feet)
12A kad im opra noge, uze haljine svoje, i sjedavši opet za trpezu reèe im: znate li što ja uèinih vama?
13Vi zovete mene uèiteljem i Gospodom; i pravo velite: jer jesam.
14Kad dakle ja oprah vama noge Gospod i uèitelj, i vi ste dužni jedan drugome prati noge.
15Jer ja vam dadoh ugled da i vi tako èinite kao što ja vama uèinih.
16Zaista, zaista vam kažem: nije sluga veæi od gospodara svojega, niti je poslanik veæi od onoga koji ga je poslao.
17Kad ovo znate, blago vama ako ga izvršujete.