Luke 21.12-19 (Matins Gospel, Martyrs)

12A prije svega ovoga metnuæe na vas ruke svoje i goniæe vas i predavati u zbornice i u tamnice; vodiæe vas pred careve i kraljeve imena mojega radi. 13A to æe vam se dogoditi za svjedoèanstvo. 14Metnite dakle u srca svoja, da se prije ne pripravljate kako æete odgovarati: 15Jer æu vam ja dati usta i premudrost kojoj se neæe moæi protiviti ni odgovoriti svi vaši protivnici. 16A predavaæe vas i roditelji i braæa i roðaci i prijatelji; i pobiæe neke od vas. 17I svi æe omrznuti na vas imena mojega radi. 18I dlaka s glave vaše neæe poginuti. 19Trpljenjem svojijem spasavajte duše svoje.

Isaiah 26.21-27.9 (6th Hour)

21Jer, gle, Gospod izlazi iz mjesta svojega da pohodi stanovnike zemaljske za bezakonje njihovo, i zemlja æe otkriti krvi svoje niti æe više pokrivati pobijenijeh svojih.

1Tada æe Gospod pokarati maèem svojim ljutijem i velikim i jakim levijatana, prugu zmiju, i levijatana, krivuljastu zmiju, i ubiæe zmaja koji je u moru. 2Tada pjevajte o vinogradu koji raða crvenijem vinom: 3Ja Gospod èuvam ga, u svako doba zaljevaæu ga; dan noæ èuvaæu ga da ga ko ne ošteti. 4Nema gnjeva u mene; ko æe staviti u boj nasuprot meni èkalj i trnje? ja æu pogaziti i spaliti sve. 5Ili neka se uhvati za silu moju da uèini mir sa mnom; uèiniæe mir sa mnom. 6Jednom æe se ukorijeniti Jakov, procvjetaæe i uzrasti Izrailj, i napuniæe vasiljenu plodom. 7Je li ga udario onako kako je udario one koji njega udaraše? je li ga ubio onako kako su ubijeni oni koje je ubio? 8S mjerom ga je karao, kad ga je odbacio, kad ga je odnio silnijem vjetrom svojim istoènijem. 9Zato æe se tijem oèistiti bezakonje Jakovljevo i to æe biti sva korist što æe se uzeti grijeh njegov kad sve kamenje oltarno razmetne kao razdrobljeno kreèno kamenje i ne bude više gajeva ni sunèanijeh likova,

Genesis 9.18-10.1 (Vespers)

18A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovèega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima. 19To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja. 20A Noje poèe raditi zemlju, i posadi vinograd. 21I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svojega. 22A Ham, otac Hanancima, vidje golotinju oca svojega, i kaza obojici braæe svoje na polju. 23A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i iduæi natraške pokriše njom golotinju oca svojega, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svojega. 24A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je uèinio mlaði sin, 25I reèe: proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braæe svoje! 26I još reèe: blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga! 27Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovijem, a Hanan da im bude sluga! 28I poživje Noje poslije potopa trista i pedeset godina. 29A svega poživje Noje devet stotina i pedeset godina; i umrije.

1A ovo su plemena sinova Nojevijeh, Sima, Hama i Jafeta, kojima se rodiše sinovi poslije potopa.

Proverbs 12.23-13.9 (LXX) (Vespers)

23Pametan èovjek pokriva znanje, a srce bezumnijeh razglašuje bezumlje. 24Ruka radljiva gospodariæe, a lijena æe davati danak. 25Briga u srcu èovjeèijem obara; a dobra rijeè razveseljava. 26Pravedniku je bolje nego bližnjemu njegovu; a bezbožnike zavodi put njihov. 27Ljenivac neæe peæi lova svoga, a u vrijedna je èovjeka dobro dragocjeno. 28Na putu pravde život je, i kuda ide staza njezina nema smrti.

1Mudar sin sluša nastavu oca svojega; a potsmjevaè ne sluša ukora. 2Od ploda usta svojih svaki æe jesti dobro, a duša nevaljalijeh ljudi nasilje. 3Ko èuva usta svoja, èuva svoju dušu; ko razvaljuje usne, propada. 4Željna je duša ljenivèeva, ali nema ništa; a duša vrijednijeh ljudi obogatiæe se. 5Na lažnu rijeè mrzi pravednik; a bezbožnik se mrazi i sramoti. 6Pravda èuva onoga koji hodi bezazleno; a bezbožnost obara grješnika. 7Ima ko se gradi bogat a nema ništa, i ko se gradi siromah a ima veliko blago. 8Otkup je za život èovjeku bogatstvo njegovo, a siromah ne sluša prijetnje. 9Vidjelo pravednièko svijetli se, a žižak bezbožnièki ugasiæe se.

Hebrews 12.1-10 (Epistle, Martyrs)

1Zato dakle i mi imajuæi oko sebe toliku gomilu svjedoka, da odbacimo svako breme i grijeh koji je za nas prionuo, i s trpljenjem da trèimo u bitku koja nam je odreðena, 2Gledajuæi na naèelnika vjere i svršitelja Isusa, koji mjesto odreðene sebi radosti pretrplje krst, ne mareæi za sramotu, i sjede s desne strane prijestola Božijega. 3Pomislite dakle na onoga koji je takovo protivljenje protiv sebe od grješnika podnio, da ne oslabe duše vaše i da vam ne dotuži. 4Jer još do krvi ne doðoste boreæi se protiv grijeha, 5I zaboraviste utjehu koju vam govori, kao sinovima: sine moj! ne puštaj u nemar karanja Gospodnja, niti gubi volje kad te on pokara; 6Jer koga ljubi Gospod onoga i kara; a bije svakoga sina kojega prima. 7Ako trpite karanje, kao sinovima pokazuje vam se Bog: jer koji je sin kojega otac ne kara? 8Ako li ste bez karanja, u kojemu svi dijel dobiše, daklem ste kopilad, a ne sinovi. 9Ako su nam dakle tjelesni ocevi naši karaèi, i bojimo ih se, kako da ne slušamo oca duhova, da živimo? 10Jer oni za malo dana, kako im ugodno bješe, karahu nas; a ovaj na korist, da dobijemo dijel od njegove svetinje.

Matthew 20.1-16 (Gospel, Martyrs)

1Jer je carstvo nebesko kao èovjek domaæin koji ujutru rano iziðe da najima poslenike u vinograd svoj. 2I pogodivši se s poslenicima po groš na dan posla ih u vinograd svoj. 3I izišavši u treæi sahat, vidje druge gdje stoje na èaršiji besposleni, 4I njima reèe: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo daæu vam. 5I oni otidoše. I opet izišavši u šesti i deveti sahat, uèini tako. 6I u jedanaesti sahat izišavši naðe druge gdje stoje besposleni, i reèe im: što stojite ovdje vas dan besposleni? 7Rekoše mu: niko nas ne najmi. Reèe im: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo primiæete. 8A kad bi uveèe, reèe gospodar od vinograda k pristavu svojemu: dozovi poslenike i podaj im platu poèevši od pošljednjijeh do prvijeh. 9I došavši koji su u jedanaesti sahat najmljeni primiše po groš. 10A kad doðoše prvi, mišljahu da æe više primiti: i primiše i oni po groš. 11I primivši vikahu na gospodara 12Govoreæi: ovi pošljednji jedan sahat radiše, i izjednaèi ih s nama koji smo se èitav dan muèili i gorjeli. 13A on odgovarajuæi reèe jednome od njih: prijatelju! ja tebi ne èinim krivo; nijesi li pogodio sa mnom po groš? 14Uzmi svoje pa idi; a ja hoæu i ovome pošljednjemu da dam kao i tebi. 15Ili zar ja nijesam vlastan u svojemu èiniti šta hoæu? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar? 16Tako æe biti pošljednji prvi i prvi pošljednji; jer je mnogo zvanijeh a malo izbranijeh.

The Holy Forty Martyrs of Sebastia (Sebaste) (320)

They were all soldiers under one general, taken captive in the time of Licinius for their faith in Christ. They were stripped naked and cast onto a frozen lake at Sebastia in Pontus. They endured the entire night, encouraging each other to be patient. Some accounts say that their persecutors placed warm baths in their sight on the shore to entice them to renounce Christ. Finally one of their number, broken by his sufferings, apostatized and left the company. One of the guards, named Aglaius, saw in a vision thirty-nine wreaths descending from heaven onto the heads of the faithful sufferers, and was moved to declare himself a Christian. He was immediately sent to join the martyrs on the frozen lake, keeping the number of forty complete. In the morning all of them, almost dead, were cast into fire, and their remains thrown in the lake. On the third day the martyrs appeared to Peter, the local bishop, and told him to search for them in the lake. The bishop went to the lake on a dark night with his clergy, and one account says that the bones of the martyrs rose to the surface and burned there like a candle. The relics were gathered and given honorable burial.

This is the most common account. The Prologue gives a somewhat different version, in which the martyrs were made to stand, not on the frozen lake, but in the freezing waters.

St Caesarius (369)

He was the brother of St Gregory the Theologian and, like his brother, was a theological writer. In his works he gave an answer to the question: How long did Adam and Eve spend in Paradise before the Fall? Various writers had given estimates ranging from six hours to three days. Saint Caesarius wrote that our first parents’ time in Paradise was forty days; and that for this reason Christ fasted for forty days in the wilderness, being tempted by the Devil. “For, while the old Adam was not able to withstand the devil’s temptation in the abundance of Paradise, the New Adam withstood him as a true knight in hunger and thirst in the wilderness.” (Prologue)