Scripture Readings
Composite 6 - Exodus 12, 13; Numbers 8; Leviticus 12 (Vespers)
1The Lord spoke to Moses on the day on which he brought the children of Israel out of the land of Egypt, saying, ‘Sanctify to me every first-born, first produced that opens every womb among the children of Israel’. And Moses said to the people, ‘Remember this day, on which you came out of Egypt, from the house of slavery, for the Lord has brought you out from there with a mighty hand. And keep his law. And it shall be that when the Lord God brings you into the land of the Chananites, in the way that he swore to your fathers, you shall set apart everything that opens the womb; the males to the Lord. But if after this your son asks you, saying, “What is this?”, you will say to him, “God brought us out of Egypt, from the house of slavery, with a mighty hand. And when Pharao hardened his heart against sending us out, the Lord slew every first-born in the land of Egypt, from the first-born of humans to the first-born of animals. This is why I sacrifice everything that opens the womb; the males to the Lord, and every first-born of my sons I will redeem”. And it will be for a sign upon your hand, and immovable before your eyes, because thus said the Lord the Almighty, “All the first-born of your sons you will give me. And it shall be that everyone who gives birth to a male child shall circumcise the flesh of its foreskin on the eighth day. And for thirty three days he will not come into the sanctuary of God to the Priest, until the days of purification are completed. And after this he will offer an unblemished yearling lamb to the Lord for a holocaust, and a young pigeon or turtle dove to the Priest at the door of the Tabernacle of Witness. Or instead of these he will offer two young pigeons or two turtle doves. And the Priest will make atonement for him. Because these have been offered to me as an offering out of all the children of Israel. And I have taken them and sanctified them for myself in place of the first-born of the Egyptians, on the day when I smote every first-born in the land of Egypt from human to beast of burden,” said God the Most High, the Holy One of Israel.’
Isaiah 6.1-12 (Vespers)
1Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu.
2Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema leæaše.
3I vikahu jedan drugome govoreæi: svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove.
4I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima.
5I rekoh: jaoh meni! pogiboh, jer sam èovjek neèistijeh usana, i živim usred naroda neèistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim oèima.
6A jedan od serafima doletje k meni držeæi u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima,
7I dotaèe se usta mojih i reèe: evo, ovo se dotaèe usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj oèisti se.
8Potom èuh glas Gospodnji gdje reèe: koga æu poslati? i ko æe nam iæi? A ja rekoh: evo mene, pošlji mene.
9A on reèe: idi, i reci tome narodu: slušajte ali neæete razumjeti, gledajte ali neæete poznati.
10Uèini da odeblja srce tome narodu i uši da im otežaju, i oèi im zatvori, da ne vide oèima svojim i ušima svojim da ne èuju i srcem svojim da ne razumiju i ne obrate se i ne iscijele.
11A ja rekoh: dokle Gospode? A on reèe: dokle ne opuste gradovi da budu bez stanovnika i kuæe da budu bez ljudi, i zemlja dokle sasvijem ne opusti,
12I dokle Gospod opravi daleko ljude i bude sama pustoš u zemlji.
Composite 7 - Isaiah 19.1, 3, 4-5, 12, 16, 19-21 (Vespers)
1See, the Lord will be seated on a light cloud and will come to Egypt and the idols of Egypt will be shaken at his presence and their heart will be worsted within them. ‘And their spirit will be troubled within them, and I will frustrate their counsel and hand Egypt over into the hands of harsh lords,’ says the Lord Sabaoth. And the Egyptians will drink water that is beside the sea, while the river will fail and be dried up. Thus says the Lord, ‘Where now are your wise men? And let them declare to you and let them say, “What has the Lord Sabaoth planned against Egypt?” On that day the Egyptians will be like women, in fear and trembling in the presence of the hand of the Lord Sabaoth, which he will bring against them. And there will be an Altar to the Lord in the country of the Egyptians and a pillar to Lord at its border. And it will be for a sign for ever to the Lord in the country of Egypt, because they will cry to the Lord and he will send them a man who will save them. And the Lord will be known to the Egyptians. And the Egyptians will know the Lord in that day, and they will offer sacrifice and gift, and they will vow vows to the Lord and pay them.
Luke 2.25-32
(Matins Gospel)
25I gle, bijaše u Jerusalimu èovjek po imenu Simeun, i taj èovjek bješe pravedan i pobožan, koji èekaše utjehe Izrailjeve, i Duh sveti bijaše u njemu.
26I njemu bješe sveti Duh kazao da neæe vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega.
27I kaza mu Duh te doðe u crkvu; i kad donesoše roditelji dijete Isusa da svrše za njega zakon po obièaju,
28I on ga uze na ruke svoje, i hvali Boga i reèe:
29Sad otpuštaš s mirom slugu svojega, Gospode, po rijeèi svojoj;
30Jer vidješe oèi moje spasenije tvoje,
31Koje si ugotovio pred licem sviju naroda,
32Vidjelo, da obasja neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja.
Hebrews 7.7-17
(Epistle, Meeting)
7Ali bez svakoga izgovora manje blagoslovi veæe.
8I tako ovdje uzimaju desetak ljudi koji umiru, a onamo onaj za kojega se posvjedoèi da živi.
9I, da ovako reèem, Levije koji uze desetak, dao je desetak kroz Avraama:
10Jer bijaše još u bedrima oèinima kad ga srete Melhisedek.
11Ako je dakle savršenstvo postalo kroz Levitsko sveštenstvo jer je narod pod njim zakon primio kaka je još potreba bila govoriti da æe drugi sveštenik postati po redu Melhisedekovu a ne po redu Aronovu?
12Jer kad se promijeni sveštenstvo, mora se i zakon promijeniti.
13Jer za koga se ovo govori on je od drugoga koljena, od kojega niko ne pristupi k oltaru.
14Jer je poznato da Gospod naš od koljena Judina iziðe, za koje koljeno Mojsije ne govori ništa o sveštenstvu.
15I još je više poznato da æe po redu Melhisedekovu drugi sveštenik postati,
16Koji nije postao po zakonu tjelesne zapovijesti nego po sili života vjeènoga.
17Jer svjedoèi: ti si sveštenik vavijek po redu Melhisedekovu.
1 John 3.10-20 (Epistle)
10Po tom se poznaju djeca Božija i djeca ðavolja: koji god ne tvori pravde, nije od Boga, i koji ne ljubi brata svojega.
11Jer je ovo zapovijest, koju èuste ispoèetka, da ljubimo jedan drugoga.
12Ne kao što Kain bješe od neèastivoga i zakla brata svojega. I za koji ga uzrok zakla? Jer djela njegova bijahu zla, a brata mu pravedna.
13Ne èudite se, braæo moja, ako svijet mrzi na vas.
14Mi znamo da prijeðosmo iz smrti u život, jer ljubimo braæu; jer ko ne ljubi brata ostaje u smrti.
15Svaki koji mrzi na brata svojega krvnik je ljudski; i znate da nijedan krvnik ljudski nema u sebi vjeènoga života.
16Po tom poznasmo ljubav što on za nas dušu svoju položi: mi smo dužni polagati duše za braæu.
17Koji dakle ima bogatstvo ovoga svijeta, i vidi brata svojega u nevolji i zatvori srce svoje od njega, kako ljubav Božija stoji u njemu?
18Djeèice moja! da se ne ljubimo rijeèju ni jezikom, nego djelom i istinom.
19I po tom doznajemo da smo od istine, i pred njim tješimo srca svoja.
20Jer ako nam zazire srce naše, Bog je veæi od srca našega i zna sve.
Luke 2.22-40
(Gospel, Meeting)
22I kad doðe vrijeme da idu na molitvu po zakonu Mojsijevu, doniješe ga u Jerusalim da ga metnu pred Gospoda,
23Kao što je napisano u zakonu Gospodnjemu: da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu;)
24I da prinesu prilog, kao što je reèeno u zakonu Gospodnjemu, dvije grlice, ili dva golubiæa.
25I gle, bijaše u Jerusalimu èovjek po imenu Simeun, i taj èovjek bješe pravedan i pobožan, koji èekaše utjehe Izrailjeve, i Duh sveti bijaše u njemu.
26I njemu bješe sveti Duh kazao da neæe vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega.
27I kaza mu Duh te doðe u crkvu; i kad donesoše roditelji dijete Isusa da svrše za njega zakon po obièaju,
28I on ga uze na ruke svoje, i hvali Boga i reèe:
29Sad otpuštaš s mirom slugu svojega, Gospode, po rijeèi svojoj;
30Jer vidješe oèi moje spasenije tvoje,
31Koje si ugotovio pred licem sviju naroda,
32Vidjelo, da obasja neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja.
33I Josif i mati njegova èuðahu se tome što se govoraše za njega.
34I blagoslovi ih Simeun, i reèe Mariji materi njegovoj: gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga æe se govoriti
35A i tebi samoj probošæe nož dušu da se otkriju misli mnogijeh srca.
36I bješe Ana proroèica, kæi Fanuilova, od koljena Asirova; ona je ostarjela, a sedam je godina življela s mužem od djevojaštva svojega,
37I udova oko osamdeset i èetiri godine, koja ne odlažaše od crkve, i služaše Bogu dan i noæ postom i molitvama.
38I ona u taj èas doðe, i hvaljaše Gospoda i govoraše za njega svima koji èekahu spasenija u Jerusalimu.
39I kad svršiše sve po zakonu Gospodnjemu, vratiše se u Galileju u grad svoj Nazaret.
40A dijete rastijaše i jaèaše u duhu, i punjaše se premudrosti, i blagodat Božija bješe na njemu.
Mark 14.10-42 (Gospel)
10I Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otide ka glavarima sveštenièkijem da im ga izda.
11A oni èuvši obradovaše se, i obrekoše mu novce dati: i tražaše zgodu da ga izda.
12I u prvi dan prijesnijeh hljebova, kad klahu pashu, rekoše mu uèenici njegovi: gdje æeš da idemo da ti zgotovimo pashu da jedeš?
13I posla dvojicu od uèenika svojijeh i reèe im: idite u grad, i srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim,
14I gdje uðe kažite gospodaru od one kuæe: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem?
15I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu gotovu: ondje nam zgotovite.
16I iziðoše uèenici njegovi, i doðoše u grad, i naðoše kao što im kaza, i ugotoviše pashu.
17I kad bi uveèe, doðe sa dvanaestoricom.
18I kad sjeðahu za trpezom i jeðahu reèe Isus: zaista vam kažem: jedan od vas, koji jede sa mnom, izdaæe me.
19A oni se zabrinuše, i stadoše govoriti jedan za drugijem: da ne ja? i drugi: da ne ja?
20A on odgovarajuæi reèe im: jedan od dvanaestorice koji umoèi sa mnom u zdjelu.
21Sin èovjeèij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome èovjeku koji izda sina èovjeèijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj èovjek.
22I kad jeðahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reèe: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje.
23I uze èašu i davši hvalu dade im; i piše iz nje svi.
24I reèe im: ovo je krv moja novoga zavjeta koja æe se proliti za mnoge.
25Zaista vam kažem: više neæu piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad æu ga piti novoga u carstvu Božijemu.
26I otpojavši hvalu iziðoše na goru Maslinsku.
27I reèe im Isus: svi æete se vi sablazniti o mene ovu noæ; jer je pisano: udariæu pastira i ovce æe se razbjeæi.
28Ali po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju.
29A Petar mu reèe: ako se i svi sablazne, ali ja neæu.
30I reèe mu Isus: zaista ti kažem: noæas dok dvaput pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi.
31A on još veæma govoraše: da bih znao s tobom i umrijeti neæu te se odreæi. Tako i svi govorahu.
32I doðoše u selo koje se zove Getsimanija, i reèe uèenicima svojijem: sjedite ovdje dok ja idem da se pomolim Bogu.
33I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poèe tužiti.
34I reèe im: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite.
35I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao èas ako je moguæe.
36I govoraše: Ava oèe! sve je moguæe tebi; pronesi èašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti.
37I doðe i naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru: Simone! Zar spavaš? Ne može li jednoga èasa postražiti?
38Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srèan ali je tijelo slabo.
39I opet otišavši pomoli se Bogu one iste rijeèi govoreæi.
40I vrativši se naðe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oèi otežale; i ne znadijahu šta bi mu odgovorili.
41I doðe treæi put, i reèe im: jednako spavate i poèivate; dosta je; doðe èas; evo se predaje sin èovjeèij u ruke grješnicima.
42Ustanite da idemo; evo izdajnik se moj približi.