Galatians 2.6-10 (Epistle)
6A za one koji se brojahu da su nešto, kakovi bili da bili, ja ne marim ništa; jer Bog ne gleda ko je ko; jer oni koji se brojahu kao najstariji, meni ništa ne dodaše;
7Nego nasuprot doznavši da je meni povjereno jevanðelje u neobrezanima, kao Petru u obrezanima
8Jer onaj koji pomaže Petru u apostolstvu meðu obrezanima onaj pomaže i meni meðu neznabošcima
9I poznavši blagodat koja je meni dana, Jakov i Kifa i Jovan, koji se brojahu da su stubovi, dadoše desnice meni i Varnavi, i pristadoše da mi propovijedamo u neznabošcima, a oni u obrezanima;
10Samo da se opominjemo siromašnijeh, za koje sam se i starao tako èiniti.
Mark 5.22-24, 35-6.1 (Gospel)
22I gle, doðe jedan od starješina zbornièkijeh po imenu Jair; i vidjevši ga pade pred noge njegove.
23I moljaše ga vrlo govoreæi: kæi je moja na smrti; da doðeš i da metneš na nju ruke da ozdravi i živi.
24I poðe s njim; i za njim iðaše naroda mnogo i turkahu ga.
35Još on govoraše, a doðoše od starješine zbornièkoga govoreæi: kæi tvoja umrije; šta veæ trudiš uèitelja?
36A Isus odmah èuvši rijeè što rekoše reèe starješini: ne boj se, samo vjeruj.
37I ne dade za sobom iæi nikome osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva.
38I doðe u kuæu starješine zbornièkoga, i vidje vrevu i plaè i jauk veliki.
39I ušavši reèe im: šta ste uzavreli te plaèete? Djevojka nije umrla, nego spava.
40I potsmijevahu mu se. A on istjeravši sve uze oca djevojèina i mater i koji bijahu s njim, i uðe gdje ležaše djevojka.
41I uzevši djevojku za ruku reèe joj: Talita kumi, koje znaèi: djevojko, tebi govorim, ustani.
42I odmah usta djevojka i hoðaše; a bješe od dvanaest godina. I zaèudiše se èudom velikijem.
43I zaprijeti im vrlo da niko ne dozna za to, i reèe: podajte joj nek jede.
1I iziðe odande, i doðe na svoju postojbinu; i za njim idoše uèenici njegovi.