1 Corinthians 13.4-14.5 (Epistle)
4Ljubav dugo trpi, milokrvna je; ljubav ne zavidi; ljubav se ne velièa, ne nadima se,
5Ne èini što ne valja, ne traži svoje, ne srdi se, ne misli o zlu,
6Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,
7Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.
8Ljubav nikad ne prestaje, a proroštvo ako æe i prestati, jezici ako æe umuknuti, razuma ako æe nestati.
9Jer nešto znamo i nešto prorokujemo;
10A kad doðe savršeno, onda æe prestati što je nešto.
11Kad ja bijah malo dijete kao dijete govorah, kao dijete mišljah, kao dijete razmišljavah; a kad postadoh èovjek, odbacih djetinjstvo.
12Tako sad vidimo kao kroz staklo u zagonetki, a onda æemo licem k licu; sad poznajem nešto, a onda æu poznati kao što sam poznat.
13A sad ostaje vjera, nad, ljubav, ovo troje; ali je ljubav najveæa meðu njima.
1Držite se ljubavi, a starajte se za duhovne dare, a osobito da prorokujete.
2Jer koji govori jezike, ne govori ljudima nego Bogu: jer niko ne sluša, a on duhom govori tajne.
3A koji prorokuje govori ljudima za popravljanje i utjehu i utvrðenje.
4Jer koji govori jezike sebe popravlja, a koji prorokuje crkvu popravlja.
5Ali ja bih htio da vi svi govorite jezike, a još više da prorokujete: jer je veæi onaj koji prorokuje negoli koji govori jezike, veæ ako ko kazuje, da se crkva popravlja.
Matthew 20.1-16 (Gospel)
1Jer je carstvo nebesko kao èovjek domaæin koji ujutru rano iziðe da najima poslenike u vinograd svoj.
2I pogodivši se s poslenicima po groš na dan posla ih u vinograd svoj.
3I izišavši u treæi sahat, vidje druge gdje stoje na èaršiji besposleni,
4I njima reèe: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo daæu vam.
5I oni otidoše. I opet izišavši u šesti i deveti sahat, uèini tako.
6I u jedanaesti sahat izišavši naðe druge gdje stoje besposleni, i reèe im: što stojite ovdje vas dan besposleni?
7Rekoše mu: niko nas ne najmi. Reèe im: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo primiæete.
8A kad bi uveèe, reèe gospodar od vinograda k pristavu svojemu: dozovi poslenike i podaj im platu poèevši od pošljednjijeh do prvijeh.
9I došavši koji su u jedanaesti sahat najmljeni primiše po groš.
10A kad doðoše prvi, mišljahu da æe više primiti: i primiše i oni po groš.
11I primivši vikahu na gospodara
12Govoreæi: ovi pošljednji jedan sahat radiše, i izjednaèi ih s nama koji smo se èitav dan muèili i gorjeli.
13A on odgovarajuæi reèe jednome od njih: prijatelju! ja tebi ne èinim krivo; nijesi li pogodio sa mnom po groš?
14Uzmi svoje pa idi; a ja hoæu i ovome pošljednjemu da dam kao i tebi.
15Ili zar ja nijesam vlastan u svojemu èiniti šta hoæu? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?
16Tako æe biti pošljednji prvi i prvi pošljednji; jer je mnogo zvanijeh a malo izbranijeh.