1 Corinthians 12.12-26 (Epistle)

12Jer kao što je tijelo jedno i ude ima mnoge, a svi udi jednoga tijela, premda su mnogi, jedno su tijelo: tako i Hristos. 13Jer jednijem Duhom mi se svi krstismo u jedno tijelo, bili Jevreji, ili Grci, ili robovi, ili sami svoji; i svi se jednijem Duhom napojismo. 14Jer tijelo nije jedan ud, nego mnogi. 15Ako reèe noga: ja nijesam ruka, nijesam od tijela; eda li zato nije od tijela? 16I ako reèe uho: ja nijesam oko, nijesam od tijela; eda li zato nije od tijela? Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje je èuvenje? 17A kad bi sve bilo èuvenje, gdje je mirisanje? 18Ali Bog postavi sve ude u tijelu kako je koga htio. 19A kad bi svi bili jedan ud, gdje je tijelo? 20Sad su pak mnogi udi a jedno tijelo. 21Ali oko ne može reæi ruci: ne trebaš mi; ili opet glava nogama: ne trebate mi. 22Nego još koji se udi tijela èine da su najslabiji najpotrebniji su. 23I koji nam se èine da su najsramotniji na tijelu, na one udaramo najveæu èast; 24I nepošteni naši udi najveæe poštenje imaju; a pošteni udi ne trebaju. Ali Bog složi tijelo i najhuðemu udu dade najveæu èast, 25Da ne bude raspre u tijelu, nego da se udi jednako brinu jedan za drugoga. 26I ako strada jedan ud, s njim stradaju svi udi; a ako li se jedan ud slavi, s njim se raduju svi udi.

Matthew 18.18-22, 19.1-2, 13-15 (Gospel)

18Jer vam kažem zaista: što god svežete na zemlji biæe svezano na nebu, i što god razdriješite na zemlji biæe razdriješeno na nebu. 19Još vam kažem zaista: ako se dva od vas slože na zemlji u èemu mu drago, za što se uzmole, daæe im otac moj koji je na nebesima. 20Jer gdje su dva ili tri sabrani u ime moje ondje sam ja meðu njima. 21Tada pristupi k njemu Petar i reèe: Gospode! koliko puta ako mi sagriješi brat moj da mu oprostim? do sedam puta? 22Reèe njemu Isus: ne velim ti do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset.

1I kad svrši Isus rijeèi ove, otide iz Galileje, i doðe u okoline Judejske preko Jordana. 2I za njim idoše ljudi mnogi i iscijeli ih ondje. 13Tada privedoše k njemu djecu da metne ruke na njih, i da se pomoli Bogu; a uèenici zabranjivahu im. 14A Isus reèe: ostavite djecu i ne zabranjujte im dolaziti k meni; jer je takovijeh carstvo nebesko. 15I metnuvši na njih ruke otide odande.

Holy Seven Youths (the "Seven Sleepers") of Ephesus (250 & 5th c.)

During a persecution of Christians under the Emperor Decius, these seven Christian youths hid themselves in a cave outside Ephesus. When they were discovered, their persecutors sealed them in the cave to die; but God instead sent them a miraculous, life-preserving sleep. There they rested for about two hundred years. In the time of the Emperor Theodosius the Younger (408-450), a heresy that denied the bodily Resurrection of the dead began to trouble the people. The Emperor prayed God to reveal the truth to the people. At this time, some shepherds removed the stones blocking the cave in order to build a sheep-pen. They discovered the seven youths, who awoke in full health and told their miraculous story. The miracle was told throughout the empire, and the Emperor himself came to Ephesus and spoke with the youths. A week later, they again fell asleep, this time in death.