Scripture Readings
Genesis 28.10-17 (Vespers)
10A Jakov otide od Virsaveje iduæi u Haran.
11I doðe na jedno mjesto, i ondje zanoæi, jer sunce bješe zašlo; i uze kamen na onom mjestu, i metnu ga sebi pod glavu, i zaspa na onom mjestu.
12I usni, a to ljestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle, anðeli Božji po njima se penjahu i slažahu;
13I gle, na vrhu stajaše Gospod, i reèe: ja sam Gospod Bog Avrama oca tvojega i Bog Isakov; tu zemlju na kojoj spavaš tebi æu dati i sjemenu tvojemu;
14I sjemena æe tvojega biti kao praha na zemlji, te æeš se raširiti na zapad i na istok i na sjever i na jug, i svi narodi na zemlji blagosloviæe se u tebi i u sjemenu tvojem.
15I evo, ja sam s tobom, i èuvaæu te kuda god poðeš, i dovešæu te natrag u ovu zemlju, jer te neæu ostaviti dokle god ne uèinim što ti rekoh.
16A kad se Jakov probudi od sna, reèe: zacijelo je Gospod na ovom mjestu; a ja ne znah.
17I uplaši se, i reèe: kako je strašno mjesto ovo! ovdje je doista kuæa Božja, i ovo su vrata nebeska.
Ezekiel 43.27-44.4 (Vespers)
27A kad se navrše ti dani, osmoga dana i poslije neka prinose sveštenici na oltaru žrtve vaše paljenice i žrtve vaše zahvalne, i primiæu vas, govori Gospod Gospod.
1I odvede me opet k vratima spoljašnjim od svetinje, koja gledaju na istok, a ona bjehu zatvorena.
2I reèe mi Gospod: ova vrata neka budu zatvorena i da se ne otvoraju, i niko da ne ulazi na njih, jer je Gospod Bog Izrailjev ušao na njih; zato neka budu zatvorena.
3Za kneza su; sam knez neka sjeda na njima da jede hljeb pred Gospodom; kroz trijem od ovijeh vrata neka ulazi i istijem putem neka izlazi.
4I odvede me k sjevernijem vratima pred dom; i vidjeh, i gle, dom Gospodnji bješe pun slave Gospodnje, i padoh na lice svoje.
Proverbs 9.1-11 (Vespers)
1Premudrost sazida sebi kuæu, i otesa sedam stupova;
2Pokla stoku svoju, rastvori vino svoje, i postavi sto svoj.
3Posla djevojke svoje, te zove svrh visina gradskih:
4Ko je lud, neka se uvrati ovamo. I bezumnima veli:
5Hodite, jedite hljeba mojega, i pijte vina koje sam rastvorila.
6Ostavite ludost i biæete živi, i idite putem razuma.
7Ko uèi potsmjevaèa, prima sramotu; i ko kori bezbožnika, prima rug.
8Ne karaj potsmjevaèa da ne omrzne na te; karaj mudra, i ljubiæe te.
9Kaži mudrome, i biæe još mudriji; pouèi pravednoga, i znaæe više.
10Poèetak je mudrosti strah Gospodnji, i znanje je svetijeh stvari razum.
11Jer æe se mnom umnožiti dani tvoji i dodaæe ti se godine životu.
Luke 1.39-49, 56
(Matins Gospel)
39A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin.
40I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom.
41I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga,
42I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje.
43I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni?
44Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj.
45I blago onoj koja vjerova; jer æe se izvršiti što joj kaza Gospod.
46I reèe Marija: velièa duša moja Gospoda;
47I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu,
48Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, otsad æe me zvati blaženom svi naraštaji;
49Što mi uèini velièinu silni, i sveto ime njegovo;
56Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kuæi svojoj.
Philippians 2.5-11
(Epistle, Dormition)
5Jer ovo da se misli meðu vama što je i u Hristu Isusu,
6Koji, ako je i bio u oblièju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom;
7Nego je ponizio sam sebe uzevši oblièje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oèi naðe se kao èovjek,
8Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti krstove.
9Zato i Bog njega povisi, i darova mu ime koje je veæe od svakoga imena.
10Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onijeh koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom;
11I svaki jezik da prizna da je Gospod Isus Hristos na slavu Boga oca.
2 Corinthians 11.5-21 (Epistle)
5Jer mislim da ni u èemu nijesam manji od prevelikijeh apostola.
6Jer ako sam i prostak u rijeèi, ali u razumu nijesam. No u svemu smo poznati meðu vama.
7Ili grijeh uèinih ponižujuæi sebe da se vi povisite? Jer vam zabadava Božije jevanðelje propovjedih.
8Od drugijeh crkava oteh uzevši platu za služenje vama; i došavši k vama, i bivši u sirotinji, ne dosadih nikome.
9Jer moju sirotinju potpuniše braæa koja doðoše iz Maæedonije, i u svemu bez dosade vama sebe držah i držaæu.
10Kao što je istina Hristova u meni tako se hvala ova neæe uzeti od mene u Ahajskijem krajevima.
11Zašto? Što vas ne ljubim? Bog zna. A što èinim i èiniæu,
12Da otsijeèem uzrok onima koji traže uzrok, da bi u onome èim se hvale našli se kao i mi.
13Jer takovi lažni apostoli i prevarljivi poslenici pretvaraju se u apostole Hristove.
14I nije èudo, jer se sam sotona pretvara u anðela svijetla.
15Nije dakle ništa veliko ako se i sluge njegove pretvaraju kao sluge pravde, kojima æe svršetak biti po djelima njihovijem.
16Opet velim da niko ne pomisli da sam ja bezuman; ako li ne, a ono barem kao bezumna primite me, da se i ja što pohvalim.
17A što govorim ne govorim po Gospodu, nego kao u bezumlju, u ovoj struci hvale.
18Buduæi da se mnogi hvale po tijelu, i ja æu da se hvalim.
19Jer ljubazno primate bezumne kad ste sami mudri.
20Jer primate ako vas ko natjera da budete sluge, ako vas ko jede, ako ko uzme, ako vas ko po obrazu bije, ako se ko velièa.
21Na sramotu govorim, jer kao da mi oslabismo. Na što je ko slobodan po bezumlju govorim i ja sam slobodan.
Luke 10.38-42, 11.27-28
(Gospel, Dormition)
38A kad iðahu putem i on uðe u jedno selo, a žena neka, po imenu Marta, primi ga u svoju kuæu.
39I u nje bješe sestra, po imenu Marija, koja i sjede kod nogu Isusovijeh i slušaše besjedu njegovu.
40A Marta se bješe zabunila kako æe ga doèekati, i prikuèivši se reèe: Gospode! zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? reci joj dakle da mi pomože.
41A Isus odgovarajuæi reèe joj: Marta! Marta! brineš se i trudiš za mnogo,
42A samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobri dijel izabrala, koji se neæe uzeti od nje.
27A kad to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reèe mu: blago utrobi koja te je nosila, i sisama koje si sao!
28A on reèe: blago i onima koji slušaju rijeè Božiju, i drže je.
Mark 4.1-9 (Gospel)
1I opet poèe uèiti kod mora, i skupiše se oko njega ljudi mnogi tako da mora uæi u laðu, i sjediti na moru; a narod sav bijaše na zemlji kraj mora.
2I uèaše ih u prièama mnogo, i govoraše im u nauci svojoj:
3Slušajte: evo iziðe sijaè da sije.
4I kad sijaše dogodi se da jedno pade ukraj puta, i doðoše ptice i pozobaše ga.
5A drugo pade na kamenito mjesto gdje ne bijaše mnogo zemlje; i odmah iznièe; jer ne bijaše u dubinu zemlje:
6A kad obasja sunce, uvenu, i buduæi da nemaše korijena, usahnu.
7I drugo pade u trnje; i naraste trnje i udavi ga, i ne donese roda.
8I drugo pade na zemlju dobru; i davaše rod koji napredovaše i rastijaše i donošaše po trideset i po šeset i po sto.
9I reèe: ko ima uši da èuje neka èuje.