2 Corinthians 10.7-18 (Epistle)

7Gledate li na ono što vam je pred oèima? Ako se ko uzda da je Hristov neka misli opet u sebi da kako je on Hristov tako smo i mi Hristovi. 8Jer ako se što i više pohvalim vlašæu našom koju nam dade Gospod na popravljanje, a ne na kvarenje vaše, neæu se postidjeti. 9Ali da se ne pokažem kao da vas plašim poslanicama; 10Jer su poslanice, veli, teške i jake, a kad je tijelom pred nama, slab je, i rijeè njegova ne valja ništa. 11Ovo neka pomisli takovi da kaki smo u rijeèi po poslanicama kad nijesmo kod vas, taki smo i u djelu kad smo tu. 12Jer ne smijemo sebe miješati ili se porediti s drugima koji hvale sami sebe; ali kad sami po sebi sebe mjere i porede sami sebe sa sobom, ne razumijevaju. 13A mi se neæemo hvaliti preko mjere, nego po mjeri pravila kojega nam Bog mjeru razdijeli da dopremo i do vas. 14Jer se mi daleko ne prostiremo, kao da ne dosežemo do vas; jer doprijesmo i do vas s jevanðeljem Hristovijem, 15Ne hvaleæi se preko mjere u tuðijem poslovima, imajuæi pak nad kad uzraste vjera vaša da æemo se u vama velièati po pravilu svojemu izobilno, 16Da i u daljnijem stranama od vas propovjedimo jevanðelje, i da se ne pohvalimo onijem što je po tuðemu pravilu ureðeno. 17A koji se hvali, Gospodom neka se hvali. 18Jer onaj nije valjan koji se sam hvali, nego kojega Gospod hvali.

Mark 3.28-35 (Gospel)

28Zaista vam kažem: svi grijesi oprostiæe se sinovima èovjeèijim, i huljenja na Boga, makar kakova bila: 29A koji pohuli na Duha svetoga nema oproštenja vavijek, nego je kriv vjeènome sudu. 30Jer govorahu: u njemu je neèisti duh. 31I doðe mati njegova i braæa njegova, i stojeæi napolju poslaše k njemu da ga zovu. 32I sjeðaše narod oko njega. I rekoše mu: eto mati tvoja i braæa tvoja i sestre tvoje napolju pitaju za te. 33I odgovori im govoreæi: ko je mati moja ili braæa moja? 34I pogledavši oko sebe na narod koji sjeðaše reèe: evo mati moja i braæa moja. 35Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja.

Translation of the Relics of St Theodosius of the Kiev Caves

Holy Prophet Micah (8th c. BC)

Read his prophecies (which include the prophecy that Christ would be born in Bethlehem, Micah 5:2) in the Old Testament book that bears his name. He was a contemporary of the prophets Isaiah, Amos and Hosea, and is ranked sixth among the “minor” prophets. It was he who prophesied that the Christ would be born in Bethlehem. (This is a different Micah from the one mentioned in 1 Chronicles 22:8, who lived earlier). Micah was buried in his home village of Morasth in the land of Judah; his holy relics were found along with those of the prophet Habbakuk during the reign of St Theodosius the Great — their location was given by a revelation to Zebennus, Bishop of Eleutheropolis.

Hieromartyr Marcellus, Bishop of Apamea (389)

He was born to an eminent family in Cyprus, and was well-educated. He was married and had children, but when his wife died he left his family to live as a monk in Syria. There he became known and loved for his learning, humility and kindness to all, and the people of Apamea chose him as their bishop. As bishop, he worked with evangelical fervor to bring the mostly-pagan people to Christ. When a pagan temple was burned down, some pagans blamed Marcellus, seized him, and threw him into the fire, where he perished.