4. мај 2026.
Monday of the 4th Sunday of Pascha

No Fast

Commemorations

Hieromartyr Januarius and those with him (305)

Scripture Readings

Acts 10.1-16 (Epistle)

1A u Æesariji bješe jedan èovjek po imenu Kornilije, kapetan od èete koja se zvaše Talijanska. 2Pobožan i bogobojazan sa cijelijem domom svojijem, koji davaše milostinju mnogijem ljudima i moljaše se Bogu bez prestanka; 3On vidje na javi u utvari oko devetoga sahata dnevi anðela Božijega gdje siðe k njemu i reèe mu: Kornilije! 4A on pogledavši na nj i uplašivši se reèe: što je Gospode? A on mu reèe: molitve tvoje i milostinje iziðoše na pamet Bogu; 5I sad pošlji u Jopu ljude i dozovi Simona prozvanoga Petra: 6On stoji u nekoga Simona kožara, kojega je kuæa kod mora: on æe ti kazati rijeèi kojima æeš se spasti ti i sav dom tvoj. 7I kad otide anðeo koji govori Korniliju, dozvavši dvojicu od svojijeh slugu i jednoga pobožna vojnika od onijeh koji mu služahu, 8I kazavši im sve posla ih u Jopu. 9A sjutradan kad oni iðahu putem i približiše se ka gradu, iziðe Petar u gornju sobu da se pomoli Bogu u šesti sahat. 10I ogladnje, i šæaše da jede; a kad mu oni gotovljahu, doðe izvan sebe, 11I vidje nebo otvoreno i sud nekakav gdje silazi na njega, kao veliko platno, zavezan na èetiri roglja i spušta se na zemlju; 12U kome bijahu sva èetvoronožna na zemlji, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske. 13I postade glas k njemu: ustani, Petre! pokolji i pojedi. 14A Petar reèe: nipošto, Gospode! jer nikad ne jedoh što pogano ili neèisto. 15I gle, glas opet k njemu drugom: što je Bog oèistio ti ne pogani. 16I ovo bi triput, i sud se opet uze na nebo.

John 6.56-69 (Gospel)

56Koji jede moje tijelo i pije moju krv stoji u meni i ja u njemu. 57Kao što me posla živi otac, i ja živim oca radi; i koji jede mene i on æe življeti mene radi. 58Ovo je hljeb koji siðe s neba: ne kao što vaši ocevi jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj življeæe vavijek. 59Ovo reèe u zbornici kad uèaše u Kapernaumu. 60Tada mnogi od uèenika njegovijeh koji slušahu rekoše: ovo je tvrda besjeda! ko je može slušati? 61A Isus znajuæi u sebi da uèenici njegovi vièu na to, reèe im: zar vas ovo sablažnjava? 62A kad vidite sina èovjeèijega da odlazi gore gdje je prije bio? 63Duh je ono što oživljava; tijelo ne pomaže ništa. Rijeèi koje vam ja rekoh duh su i život su. 64Ali imaju neki meðu vama koji ne vjeruju. Jer znadijaše Isus od poèetka koji su što ne vjeruju, i ko æe ga izdati. 65I reèe: zato vam rekoh da niko ne može doæi k meni ako mu ne bude dano od oca mojega. 66Od tada mnogi od uèenika njegovijeh otidoše natrag, i više ne iðahu s njim. 67A Isus reèe dvanaestorici: da neæete i vi otiæi? 68Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode! kome æemo iæi? Ti imaš rijeèi vjeènoga života. 69I mi vjerovasmo i poznasmo da si ti Hristos, sin Boga živoga.

Commemorations

Hieromartyr Januarius and those with him (305)

These martyrs gave glorious witness to Christ during the persecutions of Diocletian. St Januarius, Bishop of Benevento in Italy, was arrested and cast into a burning furnace, but he stood in the midst of the flames, singing praises to God, and emerged unharmed. After other cruel tortures, he was bound and cast in prison in Pozzuoli, along with his deacon Faustus and his reader Desiderius. With them in prison were two deacons from Pozzuoli, Proclus and Sossus, and two laymen, Eutychius and Acutius. All seven were cast to wild beasts; but when the animals came near the Saints, they fell affectionately at their feet and refused to harm them. Finally, all seven Christians were beheaded. Some Christians from Naples secretly took the body of Januarius and buried it in their church. Countless wonders have been worked at his grave, including the restoration of a dead man to life.