Scripture Readings
Luke 24.1-12
(4th Matins Gospel)
1A u prvi dan nedjeljni doðoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima;
2Ali naðoše kamen odvaljen od groba.
3I ušavši ne naðoše tijela Gospoda Isusa.
4I kad se one èuðahu tome, gle, dva èovjeka staše pred njima u sjajnijem haljinama;
5A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: što tražite živoga meðu mrtvima?
6Nije ovdje; nego ustade; opomenite se kako vam kaza kad bješe još u Galileji,
7Govoreæi da sin èovjeèij treba da se preda u ruke ljudi grješnika i da se razapne i treæi dan da ustane.
8I opomenuše se rijeèi njegovijeh.
9I vrativši se od groba javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalijem.
10A to bijaše Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale s njima koje kazaše ovo apostolima.
11I njima se uèiniše njihove rijeèi kao laž, i ne vjerovaše im.
12A Petar ustavši otrèa ka grobu, i natkuèivši se vidje same haljine gdje leže, i otide èudeæi se u sebi šta bi.
Acts 9.32-42 (Epistle)
32I dogodi se kad Petar obilažaše sve, da doðe i k svetima koji življahu u Lidi.
33I naðe tamo jednoga èovjeka po imenu Eneju, koji veæ osam godina ležaše na odru, jer bješe uzet.
34I reèe mu Petar: Eneja! iscjeljuje te Isus Hristos, ustani i prostri sam sebi. I odmah usta.
35I vidješe ga svi koji življahu u Lidi i u Asaronu, i obratiše se ka Gospodu.
36A u Jopi bješe jedna uèenica, po imenu Tavita, koje znaèi srna, i ona bješe puna dobrijeh djela i milostinje što èinjaše.
37I dogodi se u te dane da se ona razbolje i umrije; onda je okupaše i metnuše u gornju sobu.
38A buduæi da je Lida blizu Jope, onda uèenici èuvši da je Petar u njoj poslaše dva èovjeka moleæi ga da ne požali truda doæi do njih.
39A Petar ustavši otide s njima, i kad doðe, izvedoše ga u gornju sobu i skupiše se oko njega sve udovice plaèuæi i pokazujuæi suknje i haljine što je radila Srna dok je bila s njima.
40A Petar izgnavši sve napolje kleèe na koljena i pomoli se Bogu, i okrenuvši se k tijelu reèe: Tavito! ustani. A ona otvori oèi svoje, i vidjevši Petra sjede.
41Petar pak pruživši joj ruku podiže je; i dozvavši svete i udovice pokaza je živu.
42I ovo se razglasi po svoj Jopi, i mnogi vjerovaše Gospoda.
John 5.1-15 (Gospel)
1A potom bješe praznik Jevrejski, i iziðe Isus u Jerusalim.
2U Jerusalimu pak kod Ovèijeh vrata ima banja, koja se zove Jevrejski Vitezda, i oko nje pet pokrivenijeh trijemova,
3U kojima ležaše mnoštvo bolesnika, slijepijeh, hromijeh, suhijeh, koji èekahu da se zaljulja voda;
4Jer anðeo Gospodnji silažaše u odreðeno vrijeme u banju i muæaše vodu; i koji najprije ulažaše pošto se zamuti voda, ozdravljaše, makar kakva bolest da je na njemu.
5A ondje bijaše jedan èovjek koji trideset i osam godina bješe bolestan.
6Kad vidje Isus ovoga gdje leži, i razumje da je veæ odavno bolestan, reèe mu: hoæeš li da budeš zdrav?
7Odgovori mu bolesni: da, Gospode; ali nemam èovjeka da me spusti u banju kad se zamuti voda; a dok ja doðem drugi siðe prije mene.
8Reèe mu Isus: ustani, uzmi odar svoj i hodi.
9I odmah ozdravi èovjek, i uzevši odar svoj hoðaše. A taj dan bješe subota.
10Tada govorahu Jevreji onome što ozdravi: danas je subota i ne valja ti odra nositi.
11A on im odgovori: koji me iscijeli on mi reèe: uzmi odar svoj i hodi.
12A oni ga zapitaše: ko je taj èovjek koji ti reèe: uzmi odar svoj i hodi?
13A iscijeljeni ne znadijaše ko je; jer se Isus ukloni, jer ljudstva mnogo bješe na mjestu.
14A potom ga naðe Isus u crkvi i reèe mu: eto si zdrav, više ne griješi, da ti ne bude gore.
15A èovjek otide i kaza Jevrejima da je ono Isus koji ga iscijeli.