Acts 2.22-36 (Epistle)

22Ljudi Izrailjci! poslušajte rijeèi ove: Isusa Nazareæanina, èovjeka od Boga potvrðena meðu vama silama i èudesima i znacima koje uèini Bog preko njega meðu vama, kao što i sami znate, 23Ovoga odreðenijem savjetom i promislom Božijim predana primivši, preko ruku bezakonika prikovaste i ubiste; 24Kojega Bog podiže, razdriješivši sveze smrtne, kao što ne bijaše moguæe da ga one drže. 25Jer David govori za njega: Gospoda jednako gledah pred sobom: jer je s desne strane mene, da se ne pomaknem; 26Zato se razveseli srce moje, i obradova se jezik moj, pa još i tijelo moje poèivaæe u nadu; 27Jer neæeš ostaviti duše moje u paklu, niti æeš dati da svetac tvoj vidi truhljenja. 28Pokazao si mi putove života: napuniæeš me veselja s licem svojijem. 29Ljudi braæo! neka je slobodno kazati vam upravo za starješinu Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov meðu nama do ovoga dana. 30Prorok dakle buduæi, i znajuæi da mu se Bog kletvom kle od roda bedara njegovijeh po tijelu podignuti Hrista, i posaditi ga na prijestolu njegovu, 31Predvidjevši govori za vaskrsenije Hristovo da se ne ostavi duša njegova u paklu, ni tijelo njegovo vidje truhljenja. 32Ovoga Isusa vaskrse Bog, èemu smo mi svi svjedoci. 33Desnicom dakle Božijom podiže se, i obeæanje svetoga Duha primivši od oca, izli ovo što vi sad vidite i èujete. 34Jer David ne iziðe na nebesa, nego sam govori: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, 35Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima. 36Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom Bog uèinio ovoga Isusa koga vi raspeste.

John 1.35-51 (Gospel)

35A sjutradan opet stajaše Jovan i dvojica od uèenika njegovijeh, 36I vidjevši Isusa gdje ide, reèe: gle, jagnje Božije. 37I èuše ga oba uèenika kad govoraše, i otidoše za Isusom. 38A Isus obazrevši se i vidjevši ih gdje idu za njim, reèe im: šta æete? A oni mu rekoše: Ravi! koje znaèi: uèitelju) gdje stojiš? 39I reèe im: doðite i vidite. I otidoše, i vidješe gdje stajaše; i ostaše u njega onaj dan. A bijaše oko devetoga sahata. 40A jedan od dvojice koji èuše od Jovana i iðahu za njim bijaše Andrija brat Simona Petra; 41On naðe najprije brata svojega Simona, i reèe mu: mi naðosmo Mesiju, koje znaèi Hristos. 42I dovede ga k Isusu. A Isus pogledavši na nj reèe: ti si Simon, sin Jonin; ti æeš se zvati Kifa, koje znaèi Petar. 43A sjutradan namisli iziæi u Galileju, i naðe Filipa, i reèe mu: hajde za mnom. 44A Filip bješe iz Vitsaide iz grada Andrijna i Petrova. 45Filip naðe Natanaila, i reèe mu: za koga Mojsije u zakonu pisa i proroci, naðosmo ga, Isusa sina Josifova iz Nazareta. 46I reèe mu Natanailo: iz Nazareta može li biti što dobro? Reèe mu Filip: doði i vidi. 47A Isus vidjevši Natanaila gdje ide k njemu reèe za njega: evo pravoga Izrailjca u kome nema lukavstva. 48Reèe mu Natanailo: kako me poznaješ? Odgovori Isus i reèe mu: prije nego te pozva Filip vidjeh te kad bijaše pod smokvom. 49Odgovori Natanailo i reèe mu: Ravi! ti si sin Božij, ti si car Izrailjev. 50Odgovori Isus i reèe mu: što ti kazah da te vidjeh pod smokvom zato vjeruješ; vidjeæeš više od ovoga. 51I reèe mu: zaista, zaista vam kažem: otsele æete vidjeti nebo otvoreno i anðele Božije gdje se penju i silaze k sinu èovjeèijemu.

Our Holy Father Titus the Wonderworker (9th c.)

Very little is known of him. He took up the monastic life while still very young, and gave himself without reserve to the ascetical struggle, so much so that in the virtues of humility and obedience it was said that he exceeded ‘not only the brethren, but all men.’ In time, he became abbot of a monastery. During the iconoclast heresy, he stood unswervingly for the holy icons. Both in his own lifetime and after his death he was endowed with the gift of wonderworking. He reposed in peace sometime in the ninth century.

Holy Martyrs Amphianus and Aedesius (ca. 306)

They were brothers from an eminent pagan family. While studying in Beirut, they embraced the Faith of Christ. Returning home, they found that they could no longer live with their pagan kinsmen, and fled to Caesarea in Palestine, placing themselves under the care of Pamphylus, a holy priest who instructed them in the teachings of the Faith and in the ascetical life.

Amphianus entered a pagan temple while the governor, Urbanus, was offering sacrifice. Seizing the governor’s hand, he begged him to abandon his service to dead idols and to come to knowledge of the one God. For this he was put to torture, then cast into the sea with a stone around his neck.

Aedisius was sent to a copper mine in Palestine, then to Egypt. In Alexandria, Hierocles the governor was persecuting Christians by capturing Christian nuns and pious virgins and selling them into prostitution. Filled with holy zeal, Aedesius confronted the governor, denounced him, and struck him. For this he, like his brother, was tortured, then drowned.