2 Thessalonians 2.13-3.5 (Epistle)
13A mi smo dužni svagda zahvaljivati Bogu za vas, braæo ljubazna Gospodu! što vas je Bog od poèetka izabrao za spasenije u svetinji Duha i vjeri istine.
14U koje vas dozva jevanðeljem našijem, da dobijete slavu Gospoda našega Isusa Hrista.
15Tako dakle, braæo, stojte i držite uredbe kojima se nauèiste ili rijeèju ili iz poslanice naše.
16A sam Gospod naš Isus Hristos, i Bog i otac naš, kojemu omiljesmo i dade nam utjehu vjeènu i nad dobri u blagodati,
17Da utješi srca vaša i da vas utvrdi u svakoj rijeèi i djelu dobrome.
1Dalje, braæo, molite se Bogu za nas da rijeè Gospodnja trèi, i da se slavi kao i meðu vama;
2I da se izbavimo od besputnijeh i zlijeh ljudi; jer vjera nije sviju,
3A Gospod je vjeran, koji æe vas utvrditi i saèuvati oda zla.
4A uzdamo se u Gospoda za vas da ono što vam zapovijedamo i èinite i èiniæete.
5A Gospod da upravi srca vaša na ljubav Božiju i na trpljenje Hristovo.
Luke 11.47-12.1 (Gospel)
47Teško vama što zidate grobove prorocima, a vaši su ih ocevi pobili.
48Vi dakle svjedoèite i odobravate djela otaca svojijeh; jer ih oni pobiše, a vi im grobove zidate.
49Zato i premudrost Božija reèe: poslaæu im proroke i apostole, i od njih æe jedne pobiti, a druge protjerati;
50Da se ište od roda ovoga krv sviju proroka koja je prolivena od postanja svijeta,
51Od krvi Aveljeve tja do krvi Zarijne, koji pogibe meðu oltarom i crkvom. Da, kažem vam, iskaæe se od roda ovoga.
52Teško vama zakonici što uzeste kljuè od znanja: sami ne uðoste, a koji šæadijahu da uðu, zabraniste im.
53A kad im on ovo govoraše, poèeše književnici i fariseji vrlo navaljivati k njemu i mnogijem pitanjem zabunjivati ga,
54Vrebajuæi i pazeæi na njega ne bi li što ulovili iz usta njegovijeh da ga okrive.
1Kad se na njih skupiše hiljade naroda da stadoše gaziti jedan drugoga, onda poèe najprije govoriti uèenicima svojijem: èuvajte se kvasca farisejskoga, koji je licemjerje.