Philippians 4.10-23 (Epistle)
10Obradovah se pak vrlo u Gospodu što se opet opomenuste starati se za mene; kao što se i staraste, ali se nezgodnijem vremenom zadržaste. 11Ne govorim zbog nedostatka, jer se ja navikoh biti dovoljan onijem u èemu sam. 12Znam se i poniziti, znam i izobilovati; u svemu i svakojako navikoh, i sit biti, i gladovati, i izobilovati, i nemati. 13Sve mogu u Isusu Hristu, koji mi moæ daje. 14Ali dobro uèiniste što se primiste moje nevolje. 15A znate i vi, Filibljani, da od poèetka jevanðelja, kad iziðoh iz Maæedonije, nijedna mi crkva ne prista u stvar davanja i uzimanja osim vas jednijeh; 16Jer i u Solun i jednom i drugom poslaste mi u potrebu moju. 17Ne kao da tražim dara, nego tražim ploda koji se množi na korist vašu. 18A ja sam primio sve i imam izobila. Ispunio sam se primivši od Epafrodita što ste mi poslali, slatki miris, prilog prijatan, ugodan Bogu. 19A Bog moj da ispuni svaku potrebu vašu po bogatstvu svojemu u slavi, u Hristu Isusu. 20A Bogu i ocu našemu slava va vijek vijeka. Amin. 21Pozdravite svakoga svetog u Hristu Isusu. Pozdravljaju vas braæa što su sa mnom. 22Pozdravljaju vas svi sveti, a osobito koji su iz doma Æesareva. 23Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin.