Acts 19.1-8 (Epistle, Forerunner)

1Dogodi se pak, kad bješe Apolos u Korintu, da Pavle prolažaše gornje zemlje, i doðe u Efes, i našavši neke uèenike 2Reèe im: jeste li primili Duha svetoga kad ste vjerovali? A oni mu rekoše: nijesmo ni èuli da ima Duh sveti. 3A on im reèe: na što se dakle krstiste? A oni rekoše: na krštenje Jovanovo. 4A Pavle reèe: Jovan krsti krštenjem pokajanja, govoreæi narodu da vjeruju onoga koji æe za njim doæi, to jest, Hrista Isusa. 5A kad to èuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa. 6A kad Pavle metnu ruke na njih, siðe Duh sveti na njih, i govorahu jezike i proricahu. 7A bijaše ljudi svega oko dvanaest. 8I ušavši u zbornicu govoraše slobodno tri mjeseca uèeæi i uvjeravajuæi za carstvo Božije.

Hebrews 11.17-23, 27-31 (Epistle)

17Vjerom privede Avraam Isaka kad bi kušan, i jedinorodnoga prinošaše, pošto bješe primio obeæanje, 18U kojemu bješe kazano: u Isaku nazvaæe ti se sjeme; 19Pomislivši da je Bog kadar i iz mrtvijeh vaskrsnuti; zato ga i uze za priliku. 20Vjerom blagoslovi Isak Jakova i Isava u stvarima koje æe doæi. 21Vjerom blagoslovi Jakov umiruæi svakoga sina Josifova, i pokloni se vrhu palice njegove. 22Vjerom se opominja Josif umiruæi izlaska sinova Izrailjevijeh, i zapovijeda za kosti svoje. 23Vjerom Mojsija, pošto se rodi, kriše tri mjeseca roditelji njegovi, jer vidješe krasno dijete, i ne pobojaše se zapovijesti careve. 27Vjerom ostavi Misir, ne pobojavši se ljutine careve; jer se držaše onoga koji se ne vidi, kao da ga viðaše. 28Vjerom uèini pashu i proljev krvi, da se onaj koji gubljaše prvoroðene ne dotakne do njih. 29Vjerom prijeðoše Crveno More kao po suhoj zemlji; koje i Misirci okušavši potopiše se. 30Vjerom padoše zidovi Jerihonski, kad se obilazi oko njih sedam dana. 31Vjerom Raav kurva ne pogibe s nevjernicima, primivši uhode s mirom, i izvedavši ih drugijem putem.

John 1.29-34 (Gospel, Forerunner)

29A sjutradan vidje Jovan Isusa gdje ide k njemu, i reèe: gle, jagnje Božije koje uze na se grijehe svijeta. 30Ovo je onaj za koga ja rekoh: za mnom ide èovjek koji preda mnom postade, jer prije mene bješe. 31I ja ga ne znadoh: nego da se javi Izrailju zato ja doðoh da krstim vodom. 32I svjedoèi Jovan govoreæi: vidjeh Duha gdje silazi s neba kao golub i stade na njemu. 33I ja ga ne znadoh; nego onaj koji me posla da krstim vodom on mi reèe: na koga vidiš da silazi Duh i stoji na njemu to je onaj koji æe krstiti Duhom svetijem. 34I ja vidjeh i zasvjedoèih da je ovaj sin Božij.

Mark 9.42-10.1 (Gospel)

42A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenièni o vratu njegovu i da se baci u more. 43I ako te ruka tvoja sablažnjava, otsijeci je: bolje ti je bez ruke u život uæi, negoli s obje ruke uæi u pakao, u oganj vjeèni, 44Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. 45I ako te noga tvoja sablažnjava, otsijeci je: bolje ti je uæi u život hromu, negoli s dvije noge da te bace u pakao, u oganj vjeèni, 46Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. 47Ako te i oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga: bolje ti je s jednijem okom uæi u carstvo Božije, negoli s dva oka da te bace u pakao ognjeni, 48Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. 49Jer æe se svaki ognjem posoliti, i svaka æe se žrtva solju posoliti. 50Dobra je so; ali ako so bude neslana, èim æe se osoliti? Imajte so u sebi, i mir imajte meðu sobom.

1I ustavši odande doðe u okoline Judejske preko Jordana, i steèe se opet narod k njemu; i kao što obièaj imaše, opet ih uèaše.

The Synaxis of the Venerable and Illustrious Prophet, Forerunner and Baptist of the Lord, John.

On the day after a great Feast we usually honor the servant of the Mystery; today we honor him who baptized the Lord: the blessed Forerunner, “greatest of the Prophets, most noble of those born of women, voice of the Word, herald of Grace, swallow presaging the spiritual spring, torch and beacon of the divine Light, spiritual dawn announcing the Sun of Righteousness, and as terrestrial angel and celestial man, stationed at the border of heaven and earth, uniting the Old and the New Testaments” (Synaxarion).

New Martyr Athanasius of Attalia (1700)

A native of Attalia, he lived in Smyrna. Once he unguardedly spoke the opening words of the Muslim confession of faith, “There is no god but God.” Hearing this, some Turks immediately surrounded him and took him to the court, claiming that he had embraced Islam. This he vehemently denied, assuring them that he was a Christian and that the words he had spoken would be unremarkable to any Christian. He was thrown into prison as an apostate and, after a sham trial, beheaded. His body was thrown to the dogs, but the usually voracious animals refused to touch his body, and it was removed by some pious Christians and given honorable burial.

Our Venerable Father Cedd, Bishop of Essex and Abbot of Lastingham (664)

He and his brother Chad (Mar. 2) were from an English family, educated under Saint Aidan (Aug. 31) of Lindisfarne. Both brothers entered monastic life at Lindisfarne and later became bishops. Cedd travelled as an evangelist among the people of Essex, where Saint Finan (Feb. 17) consecrated him to be their first bishop. He founded two monasteries in Essex, one of whose churches still stands; he built yet another monastery at Lastingham in Yorkshire, where he lived until his repose. He spoke both Irish and Anglo-Saxon, and served as a translator for the Irish at the Synod of Whitby in 664. He reposed at Lastingham not long after the Synod.