Acts 5.21-33 (Epistle)

21A kad oni èuše, uðoše ujutru u crkvu, i uèahu. A kad doðe poglavar sveštenièki i koji bijahu s njim, sazvaše sabor i sve starješine od sinova Izrailjevijeh, i poslaše u tamnicu da ih dovedu. 22A kad sluge otidoše, ne naðoše ih u tamnici; onda se vratiše i javiše im 23Govoreæi: tamnicu naðosmo zakljuèanu sa svakom tvrðom i èuvare gdje stoje pred vratima; ali kad otvorismo, unutra nijednoga ne naðosmo. 24A kad èuše ove rijeèi poglavar sveštenièki i vojvoda crkveni i ostali glavari sveštenièki, ne mogahu im se naèuditi šta bi to sad bilo. 25A neko doðe i javi im govoreæi: eno oni ljudi što ih baciste u tamnicu, stoje u crkvi i uèe narod. 26Tada otide vojvoda s momcima i dovede ih ne na silu: jer se bojahu naroda da ih ne pobije kamenjem. 27A kad ih dovedoše, postaviše ih pred sabor, i zapita ih poglavar sveštenièki govoreæi: 28Ne zaprijetismo li vam oštro da ne uèite u ovo ime? i gle, napuniste Jerusalim svojom naukom, i hoæete da bacite na nas krv ovoga èovjeka. 29A Petar i apostoli odgovarajuæi rekoše: veæma se treba Bogu pokoravati negoli ljudima. 30Bog otaca našijeh podiže Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo. 31Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi za poglavara i spasa, da da Izrailju pokajanje i oproštenje grijeha. 32I mi smo njegovi svjedoci ovijeh rijeèi i Duh sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju. 33A kad oni èuše vrlo se rasrdiše, i mišljahu da ih pobiju.

John 6.14-27 (Gospel)

14A ljudi vidjevši èudo koje uèini Isus govorahu: ovo je zaista onaj prorok koji treba da doðe na svijet. 15A kad razumje Isus da hoæe da doðu da ga uhvate i da ga uèine carem, otide opet u goru sam. 16A kad bi uveèe siðoše uèenici njegovi na more, 17I uðoše u laðu, i poðoše preko mora u Kapernaum. I veæ se bijaše smrklo, a Isus ne bješe došao k njima. 18A more se podizaše od velikoga vjetra. 19Vozivši pak oko dvadeset i pet ili trideset potrkališta ugledaše Isusa gdje ide po moru i došao blizu do laðe, i uplašiše se. 20A on im reèe: ja sam; ne bojte se. 21Onda ga s radošæu uzeše u laðu; i odmah laða bi na zemlji u koju iðahu. 22Sjutradan pak narod koji stajaše preko mora kad vidje da laðe druge ne bješe ondje osim one jedne što u nju uðoše uèenici njegovi, i da ne uðe Isus s uèenicima svojijem u laðu nego sami uèenici njegovi otidoše, 23A druge laðe iz Tiverijade doðoše blizu onog mjesta gdje jedoše hljeb kad Gospod dade hvalu, 24Kad vidje narod da Isusa ne bješe ondje ni uèenika njegovijeh, uðoše i oni u laðe, i doðoše u Kapernaum da traže Isusa. 25I našavši ga preko mora rekoše mu: Ravi! kad si došao ovamo? 26Isus im odgovori i reèe: zaista, zaista vam kažem: ne tražite me što èudesa vidjeste, nego što jedoste hljeba i nasitiste se. 27Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vjeèni život, koje æe vam dati sin èovjeèij, jer ovoga potvrdi otac Bog.

Apostles Jason and Sosipater

Both were disciples of the Apostle Paul, who mentions them in his Epistle to the Romans: “Jason and Sosipater my kinsmen greet you” (16:21). Jason was born in Tarsus of Cilicia (as was the Apostle Paul), and became bishop of that town. Sosipater was from Patras of Achaia (now Greece), and became bishop of Iconium. After serving their flocks for many years, these two travelled together to Corfu, where they were the first to preach the Gospel. They were furiously opposed by the ruler of that island, but when he died, the new king came to faith in Christ and was baptised with the name Sebastian. Jason and Sosipater remained on Corfu, freely preaching the Gospel and building up the Church until they reposed in great old age. An ancient church in the city of Corfu, dating from the first centuries, bears inscriptions that mention the Saints by name.

They are commemorated April 28 on the Slavic calendar.

St Basil, bishop of Ostrog in Montenegro (Serbia) (1671)

As a monk, he was known for his very severe asceticism. Against his will, he was made Bishop of Zahum, where he served his flock faithfully for many years, “keeping it from the cruelty of the Turks and the guile of the Latins” (Prologue). When his monastery was destroyed by the Turks he moved to Ostrog, where he reposed. His body has remained whole, incorrupt, healing and wonderworking to this day. Innumerable miracles have been worked at his grave; both Christians and Muslims seek out his relics for healing from sicknesses and sufferings.

(A story heard from a parishioner at St Basil of Ostrog Church in Illinois: while the Saint’s relics remain intact, reputedly his shoes wear out from time to time and need to be replaced.)