Acts 5.1-11 (Epistle)
1A jedan èovjek, po imenu Ananija, sa ženom svojom Sapfirom prodade njivu,
2I sakri od novaca sa znanjem i žene svoje, i donesavši jedan dijel metnu apostolima pred noge.
3A Petar reèe: Ananija! zašto napuni sotona srce tvoje da slažeš Duhu svetome i sakriješ od novaca što uze za njivu?
4Kad je bila u tebe ne bješe li tvoja? I kad je prodade ne bješe li u tvojoj vlasti? Zašto si dakle takovu stvar metnuo u srce svoje? Ljudima nijesi slagao nego Bogu.
5A kad èu Ananija rijeèi ove, pade i izdahnu; i uðe veliki strah u sve koji slušahu ovo.
6A momci ušavši uzeše ga i iznesoše te zakopaše.
7A kad proðe oko tri sahata, uðe i žena njegova ne znajuæi šta je bilo.
8A Petar joj odgovori: kaži mi jeste li za toliko dali njivu? A ona reèe: da, za toliko.
9A Petar joj reèe: zašto se dogovoriste da iskušate Duha Gospodnjega? Gle, noge onijeh koji tvoga muža zakopaše pred vratima su, i iznijeæe te.
10I odmah padnu pred nogama njegovijem i izdahnu. A momci ušavši naðoše je mrtvu i iznesoše je i zakopaše kod muža njezina.
11I uðe veliki strah u svu crkvu i u sve koji èuše ovo.
John 5.30-6.2 (Gospel)
30Ja ne mogu ništa èiniti sam od sebe; kako èujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju oca koji me je poslao.
31Ako ja svjedoèim za sebe, svjedoèanstvo moje nije istinito.
32Ima drugi koji svjedoèi za mene; i znam da je istinito svjedoèanstvo što svjedoèi za mene.
33Vi poslaste k Jovanu, i posvjedoèi vam za istinu;
34A ja ne primam svjedoèanstva od èovjeka, nego ovo govorim da se vi spasete.
35On bješe vidjelo koje goraše i svijetljaše, a vi se htjeste malo vremena radovati njegovu svijetljenju.
36Ali ja imam svjedoèanstvo veæe od Jovanova; jer poslovi koje mi dade otac da ih svršim, ovi poslovi koje ja radim svjedoèe za mene da me otac posla.
37I otac koji me posla sam svjedoèi za mene. Ni glasa njegova kad èuste ni lica njegova vidjeste.
38I rijeèi njegove nemate u sebi da stoji; jer vi ne vjerujete onome koga on posla.
39Pregledajte pisma, jer vi mislite da imate u njima život vjeèni; i ona svjedoèe za mene.
40I neæete da doðete k meni da imate život.
41Ja ne primam slave od ljudi.
42Nego vas poznajem da ljubavi Božije nemate u sebi.
43Ja doðoh u ime oca svojega i ne primate me; ako drugi doðe u ime svoje, njega æete primiti.
44Kako vi možete vjerovati kad primate slavu jedan od drugoga, a slave koja je od jedinoga Boga ne tražite?
45Ne mislite da æu vas tužiti ocu; ima koji vas tuži, Mojsije, u koga se vi uzdate.
46Jer da ste vjerovali Mojsiju tako biste vjerovali i meni; jer on pisa za mene.
47A kad njegovijem pismima ne vjerujete kako æete vjerovati mojijem rijeèima?
1Potom otide Isus preko mora Galilejskoga kod Tiverijade.
2I za njim iðaše mnoštvo naroda, jer viðahu èudesa njegova koja èinjaše na bolesnicima.