Luke 21.12-19 (Matins Gospel, Martyrs)

12A prije svega ovoga metnuæe na vas ruke svoje i goniæe vas i predavati u zbornice i u tamnice; vodiæe vas pred careve i kraljeve imena mojega radi. 13A to æe vam se dogoditi za svjedoèanstvo. 14Metnite dakle u srca svoja, da se prije ne pripravljate kako æete odgovarati: 15Jer æu vam ja dati usta i premudrost kojoj se neæe moæi protiviti ni odgovoriti svi vaši protivnici. 16A predavaæe vas i roditelji i braæa i roðaci i prijatelji; i pobiæe neke od vas. 17I svi æe omrznuti na vas imena mojega radi. 18I dlaka s glave vaše neæe poginuti. 19Trpljenjem svojijem spasavajte duše svoje.

Isaiah 6.1-12 (6th Hour)

1Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. 2Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema leæaše. 3I vikahu jedan drugome govoreæi: svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. 4I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. 5I rekoh: jaoh meni! pogiboh, jer sam èovjek neèistijeh usana, i živim usred naroda neèistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim oèima. 6A jedan od serafima doletje k meni držeæi u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, 7I dotaèe se usta mojih i reèe: evo, ovo se dotaèe usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj oèisti se. 8Potom èuh glas Gospodnji gdje reèe: koga æu poslati? i ko æe nam iæi? A ja rekoh: evo mene, pošlji mene. 9A on reèe: idi, i reci tome narodu: slušajte ali neæete razumjeti, gledajte ali neæete poznati. 10Uèini da odeblja srce tome narodu i uši da im otežaju, i oèi im zatvori, da ne vide oèima svojim i ušima svojim da ne èuju i srcem svojim da ne razumiju i ne obrate se i ne iscijele. 11A ja rekoh: dokle Gospode? A on reèe: dokle ne opuste gradovi da budu bez stanovnika i kuæe da budu bez ljudi, i zemlja dokle sasvijem ne opusti, 12I dokle Gospod opravi daleko ljude i bude sama pustoš u zemlji.

Genesis 5.1-24 (Vespers)

1Ovo je pleme Adamovo. Kad Bog stvori èovjeka, po oblièju svojemu stvori ga. 2Muško i žensko stvori ih, i blagoslovi ih, i nazva ih èovjek, kad biše stvoreni. 3I poživje Adam sto i trideset godina, i rodi sina po oblièju svojemu, kao što je on, i nadjede mu ime Sit. 4A rodiv Sita poživje Adam osam stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri; 5Tako poživje Adam svega devet stotina i trideset godina; i umrije. 6A Sit poživje sto i pet godina, i rodi Enosa; 7A rodiv Enosa poživje Sit osam stotina i sedam godina, raðajuæi sinove i kæeri; 8Tako poživje Sit svega devet stotina i dvanaest godina; i umrije. 9A Enos poživje devedeset godina, i rodi Kajinana; 10A rodiv Kajinana poživje Enos osam stotina i petnaest godina, raðajuæi sinove i kæeri; 11Tako poživje Enos svega devet stotina i pet godina; i umrije. 12A Kajinan poživje sedamdeset godina, i rodi Maleleila; 13A rodiv Maleleila poživje Kajinan osam stotina i èetrdeset godina, raðajuæi sinove i kæeri; 14Tako poživje Kajinan svega devet stotina i deset godina; i umrije. 15A Maleleilo poživje šezdeset i pet godina, i rodi Jareda; 16A rodiv Jareda poživje Maleleilo osam stotina i trideset godina, raðajuæi sinove i kæeri; 17Tako poživje Maleleilo svega osam stotina i devedeset i pet godina; i umrije. 18A Jared poživje sto i šezdeset i dvije godine, i rodi Enoha; 19A rodiv Enoha poživje Jared osam stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri; 20Tako poživje Jared svega devet stotina i šezdeset i dvije godine, i umrije. 21A Enoh poživje šezdeset i pet godina, i rodi Matusala; 22A rodiv Matusala poživje Enoh jednako po volji Božjoj trista godina, raðajuæi sinove i kæeri; 23Tako poživje Enoh svega trista i šezdeset i pet godina; 24I živeæi Enoh jednako po volji Božjoj, nestade ga, jer ga uze Bog.

Proverbs 6.3-20 (Vespers)

3Zato uèini tako, sine moj, i oprosti se, jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, pripadni, i navali na bližnjega svojega. 4Ne daj sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema. 5Otmi se kao srna iz ruke lovcu, i kao ptica iz ruke ptièaru. 6Idi k mravu, ljenivèe, gledaj putove njegove, i omudraj. 7Nema voða ni upravitelja ni gospodara; 8I opet pripravlja ljeti sebi hranu, zbira uz žetvu piæu svoju. 9Dokle æeš, ljenivèe, ležati? kad æeš ustati od sna svojega? 10Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da prilegneš, 11Utom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik i oskudica tvoja kao oružan èovjek. 12Èovjek nevaljao i nitkov hodi sa zlijem ustima; 13Namiguje oèima, govori nogama, pokazuje prstima; 14Svaka mu je opaèina u srcu, kuje zlo svagda, zameæe svaðu. 15Zato æe ujedanput doæi pogibao njegova, èasom æe se satrti i neæe biti lijeka. 16Na ovo šestoro mrzi Gospod, i sedmo je gad duši njegovoj: 17Oèi ponosite, jezik lažljiv i ruke koje proljevaju krv pravu, 18Srce koje kuje zle misli, noge koje brzo trèe na zlo, 19Lažan svjedok koji govori laž, i ko zameæe svaðu meðu braæom. 20Èuvaj, sine moj, zapovijest oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.

Hebrews 12.1-10 (Epistle, Martyrs)

1Zato dakle i mi imajuæi oko sebe toliku gomilu svjedoka, da odbacimo svako breme i grijeh koji je za nas prionuo, i s trpljenjem da trèimo u bitku koja nam je odreðena, 2Gledajuæi na naèelnika vjere i svršitelja Isusa, koji mjesto odreðene sebi radosti pretrplje krst, ne mareæi za sramotu, i sjede s desne strane prijestola Božijega. 3Pomislite dakle na onoga koji je takovo protivljenje protiv sebe od grješnika podnio, da ne oslabe duše vaše i da vam ne dotuži. 4Jer još do krvi ne doðoste boreæi se protiv grijeha, 5I zaboraviste utjehu koju vam govori, kao sinovima: sine moj! ne puštaj u nemar karanja Gospodnja, niti gubi volje kad te on pokara; 6Jer koga ljubi Gospod onoga i kara; a bije svakoga sina kojega prima. 7Ako trpite karanje, kao sinovima pokazuje vam se Bog: jer koji je sin kojega otac ne kara? 8Ako li ste bez karanja, u kojemu svi dijel dobiše, daklem ste kopilad, a ne sinovi. 9Ako su nam dakle tjelesni ocevi naši karaèi, i bojimo ih se, kako da ne slušamo oca duhova, da živimo? 10Jer oni za malo dana, kako im ugodno bješe, karahu nas; a ovaj na korist, da dobijemo dijel od njegove svetinje.

Matthew 20.1-16 (Gospel, Martyrs)

1Jer je carstvo nebesko kao èovjek domaæin koji ujutru rano iziðe da najima poslenike u vinograd svoj. 2I pogodivši se s poslenicima po groš na dan posla ih u vinograd svoj. 3I izišavši u treæi sahat, vidje druge gdje stoje na èaršiji besposleni, 4I njima reèe: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo daæu vam. 5I oni otidoše. I opet izišavši u šesti i deveti sahat, uèini tako. 6I u jedanaesti sahat izišavši naðe druge gdje stoje besposleni, i reèe im: što stojite ovdje vas dan besposleni? 7Rekoše mu: niko nas ne najmi. Reèe im: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo primiæete. 8A kad bi uveèe, reèe gospodar od vinograda k pristavu svojemu: dozovi poslenike i podaj im platu poèevši od pošljednjijeh do prvijeh. 9I došavši koji su u jedanaesti sahat najmljeni primiše po groš. 10A kad doðoše prvi, mišljahu da æe više primiti: i primiše i oni po groš. 11I primivši vikahu na gospodara 12Govoreæi: ovi pošljednji jedan sahat radiše, i izjednaèi ih s nama koji smo se èitav dan muèili i gorjeli. 13A on odgovarajuæi reèe jednome od njih: prijatelju! ja tebi ne èinim krivo; nijesi li pogodio sa mnom po groš? 14Uzmi svoje pa idi; a ja hoæu i ovome pošljednjemu da dam kao i tebi. 15Ili zar ja nijesam vlastan u svojemu èiniti šta hoæu? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar? 16Tako æe biti pošljednji prvi i prvi pošljednji; jer je mnogo zvanijeh a malo izbranijeh.

The Holy Forty Martyrs of Sebastia (Sebaste) (320)

They were all soldiers under one general, taken captive in the time of Licinius for their faith in Christ. They were stripped naked and cast onto a frozen lake at Sebastia in Pontus. They endured the entire night, encouraging each other to be patient. Some accounts say that their persecutors placed warm baths in their sight on the shore to entice them to renounce Christ. Finally one of their number, broken by his sufferings, apostatized and left the company. One of the guards, named Aglaius, saw in a vision thirty-nine wreaths descending from heaven onto the heads of the faithful sufferers, and was moved to declare himself a Christian. He was immediately sent to join the martyrs on the frozen lake, keeping the number of forty complete. In the morning all of them, almost dead, were cast into fire, and their remains thrown in the lake. On the third day the martyrs appeared to Peter, the local bishop, and told him to search for them in the lake. The bishop went to the lake on a dark night with his clergy, and one account says that the bones of the martyrs rose to the surface and burned there like a candle. The relics were gathered and given honorable burial.

This is the most common account. The Prologue gives a somewhat different version, in which the martyrs were made to stand, not on the frozen lake, but in the freezing waters.

St Caesarius (369)

He was the brother of St Gregory the Theologian and, like his brother, was a theological writer. In his works he gave an answer to the question: How long did Adam and Eve spend in Paradise before the Fall? Various writers had given estimates ranging from six hours to three days. Saint Caesarius wrote that our first parents’ time in Paradise was forty days; and that for this reason Christ fasted for forty days in the wilderness, being tempted by the Devil. “For, while the old Adam was not able to withstand the devil’s temptation in the abundance of Paradise, the New Adam withstood him as a true knight in hunger and thirst in the wilderness.” (Prologue)