Isaiah 5.7-16 (6th Hour)

7Da, vinograd je Gospoda nad vojskama dom Izrailjev, i ljudi su Judejci mili sad njegov; on èeka sud, a gle nasilja, èeka pravdu, a gle vike. 8Teško onima koji sastavljaju kuæu s kuæom, i njivu na njivu nastavljaju, da veæ ne bude mjesta i vi sami ostanete u zemlji. 9Od Gospoda nad vojskama èuh: mnoge kuæe opustjeæe, u velikim i lijepijem neæe biti nikoga. 10Jer æe deset rala vinograda dati jedan vat, i gomer sjemena daæe efu. 11Teško onima koji rane, te idu na silovito piæe i ostaju do mraka dok ih vino raspali. 12I na gozbama su im gusle i psaltiri i bubnji i svirale i vino; a ne gledaju na djela Gospodnja i ne vide rada ruku njegovijeh. 13Zato se narod moj odvede u ropstvo što ne znaju, i koje poštuje gladuju, i ljudstvo njegovo gine od žeði. 14Zato se raširio grob i razvalio ždrijelo svoje preveæ, i siæi æe u nj slava njegova i mnoštvo njegovo i vreva njegova i koji se vesele u njemu. 15I pognuæe se prost èovjek, i visoki æe se poniziti, i ponosite oèi oboriæe se; 16Gospod nad vojskama uzvisiæe se sudom, i Bog sveti posvetiæe se pravdom.

Genesis 4.8-15 (Vespers)

8Poslije govoraše Kajin s Aveljem bratom svojim. Ali kad bijahu u polju, skoèi Kajin na Avelja brata svojega, i ubi ga. 9Tada reèe Gospod Kajinu: gdje ti je brat Avelj? A on odgovori: ne znam; zar sam ja èuvar brata svojega? 10A Bog reèe: šta uèini! glas krvi brata tvojega vièe sa zemlje k meni. 11I sada, da si proklet na zemlji, koja je otvorila usta svoja da primi krv brata tvojega iz ruke tvoje. 12Kad zemlju uzradiš, neæe ti više davati blaga svojega. Biæeš potukaè i bjegunac na zemlji. 13A Kajin reèe Gospodu: krivica je moja velika da mi se ne može oprostiti. 14Evo me tjeraš danas iz ove zemlje da se krijem ispred tebe, i da se skitam i potucam po zemlji, pa æe me ubiti ko me udesi. 15A Gospod mu reèe: zato ko ubije Kajina, sedam æe se puta to pokajati. I naèini Gospod znak na Kajinu da ga ne ubije ko ga udesi.

Proverbs 5.1-15 (Vespers)

1Sine moj, slušaj mudrost moju, k razumu mojemu prigni uho svoje, 2Da se držiš razboritosti, i usne tvoje da hrane znanje. 3Jer s usana tuðe žene kaplje med, i grlo joj je mekše od ulja; 4Ali joj je pošljedak gorak kao pelen, oštar kao maè s obje strane oštar. 5Noge joj slaze k smrti, do pakla dopiru koraci njezini. 6Da ne bi mjerio puta životnoga, savijaju se staze njezine da ne znaš. 7Zato, djeco, poslušajte mene, i ne otstupajte od rijeèi usta mojih. 8Neka je daleko od nje put tvoj, i ne približuj se k vratima kuæe njezine, 9Da ne bi dao drugima slave svoje i godina svojih nemilostivome, 10Da se ne bi tuðinci nasitili tvojega blaga i trud tvoj da ne bi bio u tuðoj kuæi, 11I da ne ridaš na pošljedak, kad se stroši meso tvoje i tijelo tvoje, 12I reèeš: kako mrzih na nastavu, i kako srce moje prezira karanje! 13I ne poslušah glasa uèitelja svojih, i ne prignuh uha svojega k onima koji me uèahu! 14Umalo ne zapadoh u svako zlo usred zbora i skupštine. 15Pij vodu iz svojega studenca i što teèe iz tvojega izvora.

Holy Hieromartyrs of Cherson: Basileus, Ephraim, Eugenios, Capito, Aetherios, Agathodoros, and Elpidios (4th c.)

These seven holy Bishops give a vivid picture of the dangers endured by those who traveled to proclaim the Gospel of Christ in the early centuries of the Church. All seven were sent as missionary bishops to Cherson on the Black Sea, and all seven died there as Martyrs. Hermon, Bishop of Jerusalem, first sent Ephraim and Basileus; Basileus raised the son of the prince of Cherson to life, after which many believed and were baptized. The unbelievers, though, bound him by the feet and dragged him through the streets until he died. Ephraim was beheaded when he refused to make sacrifice to the idols. Eugenios, Agathodoros, and Elpidios were then sent by the Bishop of Jerusalem; they were beaten to death with rods and stones. Aetherius was sent during the reign of Constantine the Great, and was able to govern the Church in freedom and peace, and to build a church in Cherson. Capito, the last to be sent, brought the Gospel to the fierce Scythians. To prove the power of his God, they asked him to go into a burning furnace, saying that if he was not consumed, they would believe. Putting all his trust in God, the holy Bishop vested himself, made the sign of the Cross, and entered the furnace. He stood in the flames, fervently praying, for an hour, and came out untouched. The spectators cried out ‘There is one God, the great and powerful God of the Christians, who keeps His servant safe in the burning furnace!’, and all those in the town and the surrounding countryside were baptized. This miracle was spoken of at the Council of Nicea (325). Later, Scythian unbelievers captured Capito and drowned him in the River Dnieper.

The Prologue says that Aetherios ended his life in peace; the Great Horologion, that he was drowned. All these holy missionaries labored around the beginning of the fourth century.