Isaiah 41.4-14 (6th Hour)

4Ko je uradio i uèinio to? i zove naraštaje od iskona? Ja, Gospod, prvi i pošljednji, ja isti. 5Vidješe ostrva i uplašiše se, krajevi zemaljski zadrktaše, približiše se i doðoše. 6Jedan drugom pomagaše, i bratu svojemu govoraše: budi hrabar. 7Drvodjelja hrabraše zlatara; koji kleplje hrabraše onoga koji kuje na nakovnju, govoreæi: dobro je za spajanje. I pritvrðivaše klincima da se ne pomièe. 8Ali ti, Izrailju, slugo moj; Jakove, kojega izabrah, sjeme Avrama prijatelja mojega! 9Ti, kojega uzeh s krajeva zemaljskih, i izmeðu izbranijeh njezinijeh dozvah te, i rekoh ti: ti si moj sluga, ja te izabrah, i ne odbacih tebe; 10Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne plaši se, jer sam ja Bog tvoj; ukrijepiæu te i pomoæi æu ti, i poduprijeæu te desnicom pravde svoje. 11Gle, postidjeæe se i posramiæe svi koji se ljute na tebe; biæe kao ništa i izginuæe protivnici tvoji. 12Potražiæeš suparnike svoje, ali ih neæeš naæi, biæe kao ništa, i koji vojuju na te, nestaæe ih. 13Jer ja Gospod Bog tvoj držim te za desnicu, i kažem ti: ne boj se, ja æu ti pomagati. 14Ne boj se, crviæu Jakovljev, narodiæu Izrailjev, ja æu ti pomagati, govori Gospod i izbavitelj tvoj, svetac Izrailjev.

Genesis 17.1-9 (Vespers)

1A kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospod i reèe mu: ja sam Bog svemoguæi, po mojoj volji živi i budi pošten. 2I uèiniæu zavjet izmeðu sebe i tebe, i vrlo æu te umnožiti. 3A Avram pade nièice. I Gospod mu još govori i reèe: 4Od mene evo zavjet moj s tobom da æeš biti otac mnogim narodima. 5Zato se više neæeš zvati Avram, nego æe ti ime biti Avraam, jer sam te uèinio ocem mnogih naroda; 6Daæu ti porodicu vrlo veliku, i naèiniæu od tebe narode mnoge, i carevi æe izaæi od tebe. 7A postavljam zavjet svoj izmeðu sebe i tebe i sjemena tvojega nakon tebe od koljena do koljena, da je zavjet vjeèan, da sam Bog tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe; 8I daæu tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe zemlju u kojoj si došljak, svu zemlju Hanansku u državu vjeènu, i biæu im Bog. 9I reèe Bog Avramu: ti pak drži zavjet moj, ti i sjeme tvoje nakon tebe od koljena do koljena.

Proverbs 15.20-16.9 (LXX) (Vespers)

20Mudar je sin radost ocu, a èovjek bezuman prezire mater svoju. 21Bezumlje je radost bezumniku, a razuman èovjek hodi pravo. 22Namjere se rasipaju kad nema savjeta, a tvrdo stoje gdje je mnogo savjetnika. 23Raduje se èovjek odgovorom usta svojih, i rijeè u vrijeme kako je dobra! 24Put k životu ide gore razumnome da se saèuva od pakla ozdo. 25Gospod raskopava kuæu ponositima, a meðu udovici utvrðuje. 26Mrske su Gospodu misli zle, a besjede èistijeh mile su. 27Lakomac zatire svoju kuæu, a ko mrzi na poklone živ æe biti. 28Srce pravednikovo premišlja šta æe govoriti, a usta bezbožnièka rigaju zlo. 29Daleko je Gospod od bezbožnijeh, a molitvu pravednijeh èuje. 30Vid oèinji veseli srce, dobar glas goji kosti. 31Uho koje sluša karanje životno nastavaæe meðu mudrima. 32Ko odbacuje nastavu, ne mari za dušu svoju; a ko sluša karanje, biva razuman. 33Strah je Gospodnji nastava k mudrosti, i prije slave ide smjernost.

1Èovjek sprema srce, ali je od Gospoda što æe jezik govoriti. 2Èovjeku se svi putovi njegovi èine èisti, ali Gospod ispituje duhove. 3Ostavi na Gospoda djela svoja, i biæe tvrde namjere tvoje. 4Gospod je stvorio sve sam za se, i bezbožnika za zli dan. 5Mrzak je Gospodu ko je god ponosita srca, i neæe ostati bez kara ako æe i druge uzeti u pomoæ. 6Milošæu i istinom oèišæa se bezakonje, i strahom Gospodnjim uklanja se èovjek oda zla. 7Kad su èiji putovi mili Gospodu, miri s njim i neprijatelje njegove. 8Bolje je malo s pravdom nego mnogo dohodaka s nepravdom. 9Srce èovjeèije izmišlja sebi put, ali Gospod upravlja korake njegove.

Our Righteous Father Mark the Confessor, Bishop of Arethusa; Cyril the Deacon, and others martyred during the reign of Julian

“Saint Mark was Bishop of Arethusa in Syria. In the days of Saint Constantine the Great, Saint Mark, moved with divine zeal, destroyed a temple of the idols and raised up a church in its stead. When Julian the Apostate reigned, in 361, as the pagans were now able to avenge the destruction of their temple, Saint Mark, giving way to wrath, hid himself; but when he saw that others were being taken on his account, he gave himself up. Having no regard to his old age, they stripped him and beat his whole body, cast him into filthy sewers, and pulling him out, had children prick him with their iron writing-pens. Then they put him into a basket, smeared him with honey and a kind of relish of pickled fish, and hung him up under the burning sun to be devoured by bees and wasps. But because he bore this so nobly, his enemies repented, and unloosed him.

“Saint Cyril was a deacon from Heliopolis in Phoenecia. During the reign of the Emperor Constantius, son of Saint Constantine, he had also broken the idols in pieces. When Julian came to power, Saint Cyril was seized by the idolators and his belly was ripped open. The other holy Martyrs celebrated today, martyred in Gaza and Ascalon during the reign of Julian, were men of priestly rank and consecrated virgins; they were disemboweled, filled with barley, and set before swine to be eaten. The account of all the above Saints is given in Book III, ch. 3, of Theodoret of Cyrrhus’ Ecclesiastical History. (Great Horologion)

Our Holy Father John the Hermit (4th c.)

“He was the son of Juliana, a Christian woman of Armenia. While still a child, he left his mother and ran off to the desert. He was utterly aflame with love for Christ the Lord. In the beginning he entrusted himself to the guidance of a spiritual father, Pharmutius, who was so pleasing to God that an angel brought him bread every day. John later left him and withdrew into solitude. He let himself down into a dry well and lived there for a full ten years in fasting, prayer and vigils. St Pharmutius used to bring him some of the angel’s bread, for the angel of God did not wish to bring bread to the young John in person, lest he grow proud through this, so sent it through Pharmutius his spiritual father. After ten years of arduous asceticism in his well, St John went to the Lord and his relics revealed wonderworking power. He lived and was glorified by God and men in the 4th century.” (Prologue)