Mark 16.1-8 (2nd Matins Gospel)

1I pošto proðe subota, Marija Magdalina i Marija Jakovljeva i Solomija kupiše mirisa da doðu i da pomažu Isusa. 2I vrlo rano u prvi dan nedjelje doðoše na grob oko sunèanoga roðaja. 3I govorahu meðu sobom: ko æe nam odvaliti kamen od vrata grobnijeh? 4I pogledavši vidješe da kamen bješe odvaljen: jer bješe vrlo veliki. 5I ušavši u grob vidješe mladiæa obuèena u bijelu haljinu gdje sjedi s desne strane; i uplašiše se. 6A on im reèe: ne plašite se, Isusa tražite Nazareæanina raspetoga; usta, nije ovdje, evo mjesto gdje ga metnuše. 7Nego idite kažite uèenicima njegovijem i Petru da pred vama otide u Galileju: tamo æete ga vidjeti, kao što vam reèe. 8I izišavši pobjegoše od groba; jer ih uhvati drhat i strah; i nikom ništa ne kazaše, jer se bojahu.

Galatians 2.16-20 (Epistle, Sunday after Elevation)

16Pa doznavši da se èovjek neæe opravdati djelima zakona, nego samo vjerom Isusa Hrista, i mi vjerovasmo Hrista Isusa da se opravdamo vjerom Hristovom, a ne djelima zakona: jer se djelima zakona nikakvo tijelo neæe opravdati. 17Ako li se mi koji tražimo da se opravdamo Hristom, naðosmo i sami grješnici, dakle je Hristos grijehu sluga? Bože saèuvaj! 18Jer ako opet zidam ono što razvalih, pokazujem se da sam prestupnik. 19Jer ja zakonom zakonu umrijeh da Bogu živim; s Hristom se razapeh. 20A ja više ne živim, nego živi u meni Hristos. A što sad živim u tijelu, živim vjerom sina Božijega, kojemu omiljeh, i predade sebe za mene.

1 Corinthians 16.13-24 (Epistle)

13Pazite, stojte u vjeri, muški se držite, utvrðujte se. 14Sve da vam biva u ljubavi. 15Molim vas pak, braæo, znate dom Stefanin da je novina od Ahaje, i na služenje svetima odredi se; 16Da ste i vi pokorni takovima, i svakome koji pomaže i trudi se. 17Ali se obradovah dolasku Stefaninu i Fortunatovu i Ahajikovu, jer mi oni naknadiše što sam bio bez vas; 18Jer umiriše duh moj i vaš. Pripoznajte dakle takove. 19Pozdravljaju vas crkve Azijske. Pozdravljaju vas u Gospodu mnogo Akila i Priskila s domašnjom svojom crkvom. 20Pozdravljaju vas braæa sva. Pozdravite jedan drugoga cjelivom svetijem. 21Pozdravljam vas ja Pavle svojom rukom. 22Ako ko ne ljubi Gospoda Isusa Hrista da bude proklet, maran ata. 23Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama; 24I ljubav moja sa svima vama u Hristu Isusu. Amin.

Mark 8.34-9.1 (Gospel, Sunday after Elevation)

34I dozvavši narod s uèenicima svojima reèe im: ko hoæe za mnom da ide neka se odreèe sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide. 35Jer ko hoæe dušu svoju da saèuva, izgubiæe je; a ko izgubi dušu svoju mene radi i jevanðelja onaj æe je saèuvati. 36Jer kakva je korist èovjeku ako zadobije sav svijet a duši svojoj naudi? 37Ili kakav æe otkup dati èovjek za dušu svoju? 38Jer ko se postidi mene i mojijeh rijeèi u rodu ovome preljubotvornome i grješnom, i sin æe se èovjeèij postidjeti njega kad doðe u slavi oca svojega s anðelima svetima.

1I reèe im: zaista vam kažem: imaju neki meðu ovima što stoje ovdje koji neæe okusiti smrti dok ne vide carstvo Božije da doðe u sili.

Matthew 21.33-42 (Gospel)

33Drugu prièu èujte: bijaše èovjek domaæin koji posadi vinograd, i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i naèini kulu, i dade ga vinogradarima, i otide. 34A kad se približi vrijeme rodovima, posla sluge svoje k vinogradarima da prime rodove njegove. 35I vinogradari pohvatavši sluge njegove jednoga izbiše, a jednoga ubiše, a jednoga zasuše kamenjem. 36Opet posla druge sluge, više nego prije, i uèiniše im tako isto. 37A potom posla k njima sina svojega govoreæi: postidjeæe se sina mojega. 38A vinogradari vidjevši sina rekoše meðu sobom: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo, i da nama ostane dostojanje njegovo. 39I uhvatiše ga, pa izvedoše napolje iz vinograda, i ubiše. 40Kad doðe dakle gospodar od vinograda šta æe uèiniti vinogradarima onijem? 41Rekoše mu: zloèince æe zlom smrti pomoriti; a vinograd daæe drugijem vinogradarima, koji æe mu davati rodove u svoje vrijeme. 42Reèe im Isus: zar nijeste nikad èitali u pismu: kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla; to bi od Gospoda i divno je u vašijem oèima.

Martyrs Trophimus, Sabbatius, and Dorymedon of Synnada (278)

Saints Trophimus and Sabbatius came to Antioch during a great festival of Apollo and Daphne. Sorrowing for the blindness of the people they presented themselves to Atticus, the governor, and announced that they were Christians. Sabbatius was tortured so cruelly that he died in his sufferings; Trophimus was sent to Synnada, where he in turn was tortured, then imprisoned barely alive. An official of that city, Dorymedon, was moved to pity and came to the prison to care for Trophimus. (The Great Horologion says that he was still a pagan at the time, the Prologue that he was a secret Christian). When a pagan festival came, Dorymedon refused to worship the idols and proclaimed himself a Christian. He and Trophimus together were tortured, thrown to wild beasts (who would not touch them), and finally beheaded.

Holy Martyr Zosimas the Hermit of Cilicia (4th c.)

Dometian, a prince and a fierce persecutor of Christians, was hunting in the mountains when he came upon an old man surrounded by wild beasts, who were as gentle and tame as lambs in his presence. When asked who he was, the old man answered that he was Zosimas, a Christian who had left the persecutors in the city to live among the beasts instead. Dometian, hearing that Zosimas was a Christian, ordered him seized and bound, and subjected him to many tortures. When the holy man was wounded and beaten all over, the prince tied a rock around his neck and hanged him from a tree, mocking him with the words ‘Command a wild beast to come, then we will all believe!’ Zosimas prayed, and at once a large lion appeared, came up to Zosimas, and took the weight of the rock on its head to ease the martyr’s sufferings. The terrified prince freed Zosimas, who died of his wounds not long afterward.