Romans 2.14-29 (Epistle)
14Jer kad neznabošci ne imajuæi zakona sami od sebe èine što je po zakonu, oni zakona ne imajuæi sami su sebi zakon: 15Oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovijem što se èini po zakonu, buduæi da im savjest svjedoèi, i misli meðu sobom tuže se ili pravdaju) 16Na dan kad Bog uzasudi tajne ljudske po jevanðelju mojemu preko Isusa Hrista. 17Gle, ti se zoveš Jevrejin, a oslanjaš se na zakon i hvališ se Bogom, 18I poznaješ volju, i izbiraš što je bolje, jer si nauèen od zakona; 19I misliš da si voð slijepima, vidjelo onima koji su u mraku, 20Nakazatelj bezumnima, uèitelj djeci, koji imaš ugled razuma i istine u zakonu. 21Uèeæi dakle drugoga sebe ne uèiš; 22Propovijedajuæi da se ne krade, kradeš; govoreæi: ne èini preljube, èiniš preljubu; gadeæi se na idole, kradeš svetinju; 23Koji se hvališ zakonom, a prijestupom zakona sramotiš Boga. 24Jer se ime Božije zbog vas huli u neznabošcima, kao što stoji napisano. 25Obrezanje pomaže ako zakon držiš; ako li si prestupnik zakona, obrezanje je tvoje neobrezanje postalo. 26Ako dakle neobrezanje pravdu zakona drži, zašto se ne bi njegovo neobrezanje za obrezanje uzelo? 27I onaj koji je od roda neobrezan i izvršuje zakon, osudiæe tebe koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona. 28Jer ono nije Jevrejin koji je spolja Jevrejin, niti je ono obrezanje koje je spolja na tijelu; 29Nego je ono Jevrejin koji je iznutra, i obrezanje srca duhom a ne slovima, to je obrezanje; kome je hvala ne od ljudi nego od Boga.