Isaiah 25.1-9 (6th Hour)

1Gospode, ti si Bog moj, uzvišivaæu te, slaviæu ime tvoje, jer si uèinio èudesa; namjere tvoje od starine vjera su i istina. 2Jer si od grada naèinio gomilu, i od tvrdoga grada zidine; od grada dvor za strance, dovijeka se neæe sagraditi. 3Zato æe te slaviti narod silan, grad strašnijeh naroda bojaæe te se. 4Jer si bio krjepost ubogome, krjepost siromahu u nevolji njegovoj, utoèište od poplave, zaklon od žege, jer je gnjev nasilnièki kao poplava koja obaljuje zid. 5Vrevu inostranaca prekinuo si kao pripeku na suhu mjestu; kao pripeka sjenom od oblaka, tako se pjevanje nasilnika prekide. 6I Gospod æe nad vojskama uèiniti svijem narodima na ovoj gori gozbu od pretila mesa, gozbu od èista vina, od pretila mesa s moždanima, od vina bez taloga. 7I pokvariæe na ovoj gori zastiraè kojim su zastrti svi narodi, i pokrivaè kojim su pokriveni svi narodi. 8Uništiæe smrt zauvijek, i utræe Gospod Gospod suze sa svakoga lica, i sramotu naroda svojega ukinuæe sa sve zemlje; jer Gospod reèe. 9I reæi æe se u ono vrijeme: gle, ovo je Bog naš, njega èekasmo, i spašæe nas; ovo je Gospod, njega èekasmo; radovaæemo se i veseliæemo se za spasenje njegovo.

Genesis 9.8-17 (Vespers)

8I reèe Bog Noju i sinovima njegovijem s njim, govoreæi: 9A ja evo postavljam zavjet svoj s vama i s vašim sjemenom nakon vas, 10I sa svijem životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svega zvijerja zemaljskoga što je s vama, sa svaèim što je izašlo iz kovèega, i sa svijem zvijerjem zemaljskim. 11Postavljam zavjet svoj s vama, te otsele neæe nijedno tijelo poginuti od potopa, niti æe više biti potopa da zatre zemlju. 12I reèe Bog: evo znak zavjeta koji postavljam izmeðu sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama dovijeka: 13Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zavjeta izmeðu mene i zemlje. 14Pa kad oblake navuèem na zemlju, vidjeæe se duga u oblacima, 15I opomenuæu se zavjeta svojega koji je izmeðu mene i vas i svake duše žive u svakom tijelu, i neæe više biti od vode potopa da zatre svako tijelo. 16Duga æe biti u oblacima, pa æu je pogledati, i opomenuæu se vjeènoga zavjeta izmeðu Boga i svake duše žive u svakom tijelu koje je na zemlji. 17I reèe Bog Noju: to je znak zavjeta koji sam uèinio izmeðu sebe i svakoga tijela na zemlji.

Proverbs 12.8-22 (Vespers)

8Prema razumu svom hvali se èovjek; a ko je opaka srca, prezreæe se. 9Ko se snebiva, a ima slugu, bolji je od onoga koji se velièa a hljeba nema. 10Pravednik se brine za život svojega živinèeta, a u bezbožnika je srce nemilostivo. 11Ko radi svoju zemlju, biæe sit hljeba; a ko ide za besposlicama, bezuman je. 12Bezbožnik želi obranu oda zla, ali korijen pravednijeh daje je. 13Zlome je zamka u grijehu usana njegovijeh, a pravednik izlazi iz tjeskobe. 14Od ploda usta svojih siti se èovjek dobra, i platu za djela svoja prima èovjek. 15Bezumniku se èini prav put njegov; ali ko sluša savjet, mudar je. 16Gnjev bezumnikov odmah se pozna, ali pametni pokriva sramotu. 17Ko govori istinu, javlja što je pravo, a lažni svjedok prijevaru. 18Ima ko govori kao da maè probada, a jezik je mudrijeh lijek. 19Istinita usta stoje tvrdo dovijeka, a jezik lažljivi za èas. 20Koji zlo misle, prijevara im je u srcu, a radost je onima koji svjetuju na mir. 21Nikaka nesreæa neæe zadesiti pravednika, a bezbožnici æe se napuniti zla. 22Mrske su Gospodu lažljive usne; a koji rade vjerno, mili su mu.

Wisdom of Solomon 3.1-9 (Vespers, St Tikhon)

Wisdom of Solomon 5.15-6.3 (Vespers, St Tikhon)

Wisdom of Solomon 4.7-15 (Vespers, St Tikhon)

St Eutychius, patriarch of Constantinople (582)

He was born to devout and noble parents in Phrygia. Though his father was a prominent officer, he entered monastic life when young, and became abbot of a monastery in Amasea at the age of thirty. In 553 he was sent to the Fifth Ecumenical Council as the representative of the Metropolitan of Amasea. At the Council, he was one of those who argued, successfully, that heretics could be anathematized after their deaths. The most prominent case in point was Origen, the brilliant Christian philosopher who had written that all will eventually be saved. Eutychius’ position thus earned him the enmity of the Origenists, who still made up an influential group in the Church. Saint Eutychius became a trusted confidante of the Emperor Justinian, and when Menas, Patriarch of Constantinople, reposed, Eutychius was chosen to replace him. Eutychius ruled in peace for twelve years, but was then cast into controversy when he boldly opposed one of the most hard-to-pronounce heresies in the history of the Church: Aphthartodocetism, the belief that Christ, before his resurrection, possessed an incorruptible body, not subject to hunger, thirst or pain (though the scriptures plainly speak of Christ being weary, hungry, thirsty, weeping). The Emperor Justinian for a time fell into this variant of the Monophysite heresy, and exiled Eutychius to his monastery for twelve years. During these years Eutychius showed himself to be a wonder-worker, healing many of their diseases through his prayers. Justinian repented shortly before his death, and his successor, Justin II, called Eutychius back to the Patriarchal throne, where he served the Church in peace until his repose at the age of seventy.