Isaiah 14.24-32 (6th Hour)

24Zakle se Gospod nad vojskama govoreæi: doista, biæe kako sam smislio, i kako sam naumio izvršiæe se. 25Potræu Asirca u zemlji svojoj, na gorama svojim izgaziæu ga; tada æe se skinuti s njih jaram njegov, i breme njegovo s pleæa njihovijeh skinuæe se. 26To je namišljeno svoj zemlji, i to je ruka podignuta na sve narode. 27Jer je Gospod nad vojskama naumio, ko æe razbiti? i njegovu ruku podignutu ko æe odvratiti? 28Godine koje umrije car Ahaz bi objavljeno ovo breme: 29Nemoj se radovati, zemljo Filistejska svakolika, što se slomi prut onoga koji te je bio; jer æe iz korijena zmijinjega niknuti zmija vasilinska, i plod æe mu biti zmaj ognjeni krilati. 30I prvenci siromaški nahraniæe se, i ubogi æe poèivati bez straha; a tvoj æu korijen umoriti glaðu, i ostatak tvoj on æe pobiti. 31Ridajte, vrata; vièi, grade; rastopila si se, sva zemljo Filistejska, jer sa sjevera ide dim i niko se neæe osamiti u zborovima njegovijem. 32I šta æe se odgovoriti poslanicima narodnijem? Da je Gospod osnovao Sion i da æe u nj utjecati nevoljnici naroda njegova.

Genesis 8.21-9.7 (Vespers)

21I Gospod omirisa miris ugodni, i reèe u srcu svojem: neæu više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca èovjeèijega zla od malena; niti æu više ubijati svega što živi, kao što uèinih. 22Otsele dokle bude zemlje, neæe nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vruæine, ljeta ni zime, dana ni noæi.

1I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reèe im: raðajte se i množite se, i napunite zemlju; 2I sve zvijeri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke. 3Što se god mièe i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu. 4Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv. 5Jer æu i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake æu je zvijeri iskati; iz ruke samoga èovjeka, iz ruke svakoga brata njegova iskaæu dušu èovjeèiju. 6Ko prolije krv èovjeèiju, njegovu æe krv proliti èovjek; jer je Bog po svojemu oblièju stvorio èovjeka. 7Raðajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.

Proverbs 11.19-12.6 (Vespers)

19Ko se drži pravde, na život mu je; a ko ide za zlom, na smrt mu je. 20Mrski su Gospodu koji su opaka srca; a mili su mu koji su bezazleni na svom putu. 21Zao èovjek neæe ostati bez kara ako i druge uzme u pomoæ; a sjeme pravednijeh izbaviæe se. 22Žena lijepa a bez razuma zlatna je brnjica u gubici svinji. 23Želja je pravednijeh samo dobro, a oèekivanje bezbožnijeh gnjev. 24Jedan prosipa, i sve više ima; a drugi tvrduje suviše, i sve je siromašniji. 25Podašna ruka biva bogatija, i ko napaja, sam æe biti napojen. 26Ko ne da žita, proklinje ga narod, a ko prodaje, blagoslov mu je nad glavom. 27Ko traži dobro, dobija ljubav; a ko traži zlo, zadesiæe ga. 28Ko se uzda u bogatstvo svoje, propašæe; a pravednici æe se kao grana zelenjeti. 29Ko zatire kuæu svoju, naslijediæe vjetar; i bezumnik æe služiti mudromu. 30Plod je pravednikov drvo životno, i mudri obuèava duše. 31Gle, pravedniku se na zemlji plaæa, akamoli bezbožniku i grješniku?

1Ko ljubi nastavu, ljubi znanje; a ko mrzi na ukor, ostaje lud. 2Dobar èovjek dobija ljubav od Gospoda, a èovjeka zlikovca osuðuje. 3Neæe se èovjek utvrditi bezbožnošæu, a korijen pravednijeh neæe se pomaæi. 4Vrijedna je žena vijenac mužu svojemu; a koja ga sramoti, ona mu je kao trulež u kostima. 5Misli su pravednijeh prave, a savjeti bezbožnijeh prijevara. 6Rijeèi bezbožnijeh vrebaju krv, a pravedne izbavljaju usta njihova.

Holy Martyrs Agathopous and Theodoulos (303)

Agathopous was a deacon, very old, and Theodoulos a reader, very young, in the church in Thessalonica. During Diocletian’s persecution the two were summoned to trial. They went joyfully, holding one another by the hand and exclaiming to all, ‘We are Christians!’ After flattery, cajolery, threats, imprisonment and starvation had failed to make them deny Christ, they were condemned to death by drowning. They were bound and a large stone tied to their necks; as they were about to be thrown into the sea, Agathopous cried, ‘Behold, by a second baptism we are washed from our sins, and will go cleansed to Christ Jesus!’ Their drowned bodies were soon washed ashore, and Christians gave them honorable burial. Not long afterward, Theodoulos appeared to his brethren in the form of a shining angel and told them to give all his goods to the poor.

Our Holy Father Mark of Trache (ca. 400)

He is also called ‘Mark the Athenian’ because he was born in Athens. When his parents died, he pondered the transience of all earthly things, gave his goods to the poor, and embarked on a plank in the sea, asking God to lead him wherever He desired. By God’s providence, Mark was cast up on the shores of Libya, where he settled as a hermit on a mountain called Trache. (Some say it was in Ethiopia, but this seems less likely.) There he lived for ninety-five years, never seeing another human being.

Saint Serapion visited him before his death and recorded his life. Serapion asked Mark if there were any Christians whose faith was so great that they could say to a mountain ‘Get up and cast yourself into the sea,’ and it would be so. Immediately the mountain on which they stood began to move like a wave, but Mark raised his hand and stilled it.

On his deathbed, St Mark prayed for the salvation of all men and gave up his soul to God. Saint Serapion saw an angel carrying Mark’s soul, and a hand extended from heaven to receive it. Saint Mark was about 130 years old when he reposed.