Isaiah 42.5-16 (6th Hour)

5Ovako govori Bog Gospod, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je rasprostro zemlju i što ona raða, koji daje disanje narodu što je na njoj i duh onima što hode po njoj: 6Ja Gospod dozvah te u pravdi, i držaæu te za ruku, i èuvaæu te, i uèiniæu te da budeš zavjet narodu, vidjelo narodima; 7Da otvoriš oèi slijepcima, da izvedeš sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami. 8Ja sam Gospod, to je ime moje, i slave svoje neæu dati drugome ni hvale svoje likovima rezanijem. 9Evo, preðašnje doðe, i ja javljam novo, prije nego nastane kazujem vam. 10Pjevajte Gospodu pjesmu novu, hvalu njegovu od kraja zemlje, koji se plavite po moru i sve što je u njemu, ostrva i koji živite na njima. 11Pustinja i gradovi njezini, sela gdje stanuje Kidar, neka podignu glas, neka pjevaju koji žive po stijenama, neka klikuju savrh gora. 12Neka daju slavu Gospodu, i hvalu njegovu neka javljaju po ostrvima. 13Gospod æe izaæi kao junak, podignuæe revnost svoju kao vojnik, vikaæe i klikovati, nadvladaæe neprijatelje svoje. 14Muèah dugo, èinjah se gluh, ustezah se; ali æu sada vikati kao žena kad se poraða, i sve æu potrti i istrijebiti. 15Opustiæu gore i bregove, i svaku travu na njima osušiæu, i od rijeka æu naèiniti ostrva, i jezera æu isušiti. 16I vodiæu slijepce putem kojega nijesu znali; vodiæu ih stazama kojih nijesu znali; obratiæu pred njima mrak u svjetlost i što je neravno u ravno. To æu im uèiniti, i neæu ih ostaviti.

Genesis 18.20-33 (Vespers)

20I reèe Gospod: vika je u Sodomu i Gomoru velika, i grijeh je njihov grdan. 21Zato æu siæi da vidim eda li sve èine kao što vika doðe preda me; ako li nije tako, da znam. 22I ljudi okrenuvši se poðoše put Sodoma; ali Avram još stajaše pred Gospodom, 23I pristupiv Avram reèe: hoæeš li pogubiti i pravednoga s nepravednim? 24Može biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoæeš li i njih pogubiti, i neæeš oprostiti mjestu za onijeh pedeset pravednika što su u njemu? 25Nemoj to èiniti, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cijele zemlje neæe suditi pravo? 26I reèe Gospod: ako naðem u Sodomu pedeset pravednika u gradu, oprostiæu cijelom mjestu njih radi. 27A Avram odgovori i reèe: gle, sada bih progovorio Gospodu, ako i jesam prah i pepeo. 28Može biti pravednika pedeset manje pet, hoæeš li za ovijeh pet zatrti sav grad? Odgovori: neæu, ako naðem èetrdeset i pet. 29I stade dalje govoriti, i reèe: može biti da æe se naæi èetrdeset. Reèe: neæu radi onijeh èetrdeset. 30Potom reèe: nemoj se gnjeviti, Gospode, što æu reæi; može biti da æe se naæi trideset. I reèe: neæu, ako naðem trideset. 31Opet reèe: gle, sada bih progovorio Gospodu; može biti da æe se naæi dvadeset. Reèe: neæu ih pogubiti za onijeh dvadeset. 32Najposlije reèe: nemoj se gnjeviti, Gospode, što æu još jednom progovoriti; može biti da æe se naæi deset. Reèe: neæu ih pogubiti radi onijeh deset. 33I Gospod otide svršivši razgovor s Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto.

Proverbs 16.17-17.17 (Vespers)

17Put je pravednijeh uklanjanje oda zla; èuva dušu svoju ko pazi na put svoj. 18Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast. 19Bolje je biti ponizna duha s krotkima nego dijeliti plijen s oholima. 20Ko pazi na rijeè, nalazi dobro, i ko se uzda u Gospoda, blago njemu. 21Ko je mudra srca, zove se razuman, a slast na usnama umnožava nauku. 22Izvor je životu razum onima koji ga imaju, a nauka bezumnijeh bezumlje je. 23Srce mudroga razumno upravlja ustima njegovijem, i dodaje nauku usnama njegovijem. 24Ljubazne su rijeèi sat meda, slast duši i zdravlje kostima. 25Neki se put èini èovjeku prav, a kraj mu je put k smrti. 26Ko se trudi, sebi se trudi, jer ga nagone usta njegova. 27Èovjek nevaljao kopa zlo, i na usnama mu je kao oganj koji pali. 28Opak èovjek zameæe svaðu, i opadaè rastavlja glavne prijatelje. 29Nasilnik mami druga svojega i zavodi ga na put koji nije dobar; 30Namiguje oèima, kad misli naopako; kad mièe usnama, èini zlo. 31Sijeda je kosa slavna kruna, nalazi se na putu pravednom. 32Bolji je spor na gnjev nego junak, i gospodar od svoga srca bolji je nego onaj koji uzme grad. 33Ždrijeb se baca u krilo, ali je od Gospoda sve što izlazi.

1Bolji je zalogaj suha hljeba s mirom nego kuæa puna poklane stoke sa svaðom. 2Razuman sluga biæe gospodar nad sinom sramotnijem i s braæom æe dijeliti našljedstvo. 3Topionica je za srebro i peæ za zlato, a srca iskušava Gospod. 4Zao èovjek pazi na usne zle, a lažljivac sluša jezik pakostan. 5Ko se ruga siromahu, sramoti stvoritelja njegova; ko se raduje nesreæi, neæe ostati bez kara. 6Vijenac su starcima unuci, a slava sinovima oci njihovi. 7Ne prilièi bezumnom visoka besjeda, akamoli knezu lažljiva besjeda. 8Poklon je dragi kamen onome koji ga prima, kuda se god okrene napreduje. 9Ko pokriva prijestup, traži ljubav; a ko ponavlja stvar, rastavlja glavne prijatelje. 10Ukor tišti razumnoga veæma nego ludoga sto udaraca. 11Zao èovjek traži samo odmet, ali æe se ljut glasnik poslati na nj. 12Bolje je da èovjeka srete medvjedica kojoj su oteti medvjediæi, nego bezumnik u svom bezumlju. 13Ko vraæa zlo za dobro, neæe se zlo odmaæi od kuæe njegove. 14Ko poène svaðu, otvori ustavu vodi; zato prije nego se zametne, proði se raspre. 15Ko opravda krivoga i ko osudi pravoga, obojica su gad Gospodu. 16Na što je blago bezumnome u ruci kad nema razuma da pribavi mudrost? 17U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji.

Holy Martyr Sabbas the Goth (372)

In the kingdom of Wallachia (in modern-day Romania) the Goths undertook a brutal persecution of Christians. A Gothic prince came to the village of Buzau and asked the villagers if any Christians lived there. They swore to him that there were none. At this, Sabbas came before the Prince and said ‘Let no one swear an oath on my behalf. I am a Christian.’ Touched by his courage, the prince let Sabbas go, saying ‘This one can do neither harm nor good.’

The following year a priest named Sansal came to the village and celebrated Pascha with Sabbas (who was truly the only Christian there). When the pagans heard of this, they attacked Sabbas’ house and seized both men. They dragged Sabbas naked through thorns, then tied both him and Sansal to trees and tried to make them eat meat offered to idols. Neither man would touch the sacrifices. The prince then sentenced Sabbas to death and gave him over to the soldiers. Sabbas walked to the place of execution joyfully, singing and praising God. Seeing his goodness, the soldiers tried to free him on the way, but Sabbas refused, telling them that it was their duty to carry out the prince’s command.

The soldiers took him to a river, tied a rock to his neck and cast him into the waters, where he gave back his soul to God. Some Christians later recovered his body and gave it honorable burial. The saint was 31 years old at the time of his martyrdom. In the reign of the Emperor Valens, the Greek commander Ionnios Soranos found the Saint’s body during a war against the Goths, and took it to Cappadocia.