Isaiah 41.4-14 (6th Hour)

4Ko je uradio i uèinio to? i zove naraštaje od iskona? Ja, Gospod, prvi i pošljednji, ja isti. 5Vidješe ostrva i uplašiše se, krajevi zemaljski zadrktaše, približiše se i doðoše. 6Jedan drugom pomagaše, i bratu svojemu govoraše: budi hrabar. 7Drvodjelja hrabraše zlatara; koji kleplje hrabraše onoga koji kuje na nakovnju, govoreæi: dobro je za spajanje. I pritvrðivaše klincima da se ne pomièe. 8Ali ti, Izrailju, slugo moj; Jakove, kojega izabrah, sjeme Avrama prijatelja mojega! 9Ti, kojega uzeh s krajeva zemaljskih, i izmeðu izbranijeh njezinijeh dozvah te, i rekoh ti: ti si moj sluga, ja te izabrah, i ne odbacih tebe; 10Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne plaši se, jer sam ja Bog tvoj; ukrijepiæu te i pomoæi æu ti, i poduprijeæu te desnicom pravde svoje. 11Gle, postidjeæe se i posramiæe svi koji se ljute na tebe; biæe kao ništa i izginuæe protivnici tvoji. 12Potražiæeš suparnike svoje, ali ih neæeš naæi, biæe kao ništa, i koji vojuju na te, nestaæe ih. 13Jer ja Gospod Bog tvoj držim te za desnicu, i kažem ti: ne boj se, ja æu ti pomagati. 14Ne boj se, crviæu Jakovljev, narodiæu Izrailjev, ja æu ti pomagati, govori Gospod i izbavitelj tvoj, svetac Izrailjev.

Genesis 17.1-9 (Vespers)

1A kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospod i reèe mu: ja sam Bog svemoguæi, po mojoj volji živi i budi pošten. 2I uèiniæu zavjet izmeðu sebe i tebe, i vrlo æu te umnožiti. 3A Avram pade nièice. I Gospod mu još govori i reèe: 4Od mene evo zavjet moj s tobom da æeš biti otac mnogim narodima. 5Zato se više neæeš zvati Avram, nego æe ti ime biti Avraam, jer sam te uèinio ocem mnogih naroda; 6Daæu ti porodicu vrlo veliku, i naèiniæu od tebe narode mnoge, i carevi æe izaæi od tebe. 7A postavljam zavjet svoj izmeðu sebe i tebe i sjemena tvojega nakon tebe od koljena do koljena, da je zavjet vjeèan, da sam Bog tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe; 8I daæu tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe zemlju u kojoj si došljak, svu zemlju Hanansku u državu vjeènu, i biæu im Bog. 9I reèe Bog Avramu: ti pak drži zavjet moj, ti i sjeme tvoje nakon tebe od koljena do koljena.

Proverbs 15.20-16.9 (LXX) (Vespers)

20Mudar je sin radost ocu, a èovjek bezuman prezire mater svoju. 21Bezumlje je radost bezumniku, a razuman èovjek hodi pravo. 22Namjere se rasipaju kad nema savjeta, a tvrdo stoje gdje je mnogo savjetnika. 23Raduje se èovjek odgovorom usta svojih, i rijeè u vrijeme kako je dobra! 24Put k životu ide gore razumnome da se saèuva od pakla ozdo. 25Gospod raskopava kuæu ponositima, a meðu udovici utvrðuje. 26Mrske su Gospodu misli zle, a besjede èistijeh mile su. 27Lakomac zatire svoju kuæu, a ko mrzi na poklone živ æe biti. 28Srce pravednikovo premišlja šta æe govoriti, a usta bezbožnièka rigaju zlo. 29Daleko je Gospod od bezbožnijeh, a molitvu pravednijeh èuje. 30Vid oèinji veseli srce, dobar glas goji kosti. 31Uho koje sluša karanje životno nastavaæe meðu mudrima. 32Ko odbacuje nastavu, ne mari za dušu svoju; a ko sluša karanje, biva razuman. 33Strah je Gospodnji nastava k mudrosti, i prije slave ide smjernost.

1Èovjek sprema srce, ali je od Gospoda što æe jezik govoriti. 2Èovjeku se svi putovi njegovi èine èisti, ali Gospod ispituje duhove. 3Ostavi na Gospoda djela svoja, i biæe tvrde namjere tvoje. 4Gospod je stvorio sve sam za se, i bezbožnika za zli dan. 5Mrzak je Gospodu ko je god ponosita srca, i neæe ostati bez kara ako æe i druge uzeti u pomoæ. 6Milošæu i istinom oèišæa se bezakonje, i strahom Gospodnjim uklanja se èovjek oda zla. 7Kad su èiji putovi mili Gospodu, miri s njim i neprijatelje njegove. 8Bolje je malo s pravdom nego mnogo dohodaka s nepravdom. 9Srce èovjeèije izmišlja sebi put, ali Gospod upravlja korake njegove.

Apostles Aristarchus, Pudens and Trophimus of the Seventy

All three are mentioned by name by the Apostle Paul.

Aristarchus is mentioned in Acts 19:29, Colossians 4:10 and Philemon 24. He was bishop of Apamea in Syria; St Paul calls him ‘my fellow-prisoner’ and ‘my fellow-laborer’.

Pudens is mentioned in 2 Timothy 4:21. He was a prominent Roman citizen who gave refuge to Christians; his house was first a place of refuge for the Apostles, then one of the first churches in Rome.

Trophimus is mentioned with Pudens in 2 Timothy 4:21, and in Acts 21:29, where we learn that he was from Ephesus. He accompanied the Apostle Paul on some of his missions.

All three, like St Paul, were beheaded during Nero’s persecutions.

Holy Martyr Ardalion the Actor (3rd c.)

He was a comic actor whose specialty was an act which mocked the Christian martyrs. But during an especially fierce persecution under the Emperor Maximian, his heart was changed in an unknown way, and during one of his performances he called out to the crowd that he was a Christian and that they must not laugh. For this, Ardalion was arrested and tried, and died by torture, as the Prologue says, “playing the role of martyr in very truth and with honour.”