Luke 21.12-19 (Matins Gospel, Martyrs)

12A prije svega ovoga metnuæe na vas ruke svoje i goniæe vas i predavati u zbornice i u tamnice; vodiæe vas pred careve i kraljeve imena mojega radi. 13A to æe vam se dogoditi za svjedoèanstvo. 14Metnite dakle u srca svoja, da se prije ne pripravljate kako æete odgovarati: 15Jer æu vam ja dati usta i premudrost kojoj se neæe moæi protiviti ni odgovoriti svi vaši protivnici. 16A predavaæe vas i roditelji i braæa i roðaci i prijatelji; i pobiæe neke od vas. 17I svi æe omrznuti na vas imena mojega radi. 18I dlaka s glave vaše neæe poginuti. 19Trpljenjem svojijem spasavajte duše svoje.

Isaiah 8.13-9.7 (6th Hour)

13Gospoda nad vojskama svetite; i on neka vam je strah i bojazan. 14I biæe vam svetinja, a kamen za spoticanje i stijena za sablazan objema domovima Izrailjevijem, zamka i mreža stanovnicima Jerusalimskim. 15I spotaknuæe se mnogi i pašæe i satræe se, zaplešæe se i uhvatiæe se. 16Sveži svjedoèanstvo, zapeèati zakon mojim uèenicima. 17Èekaæu dakle Gospoda, koji je sakrio lice svoje od doma Jakovljeva, i uzdaæu se u nj. 18Evo ja i djeca koju mi je dao Gospod jesmo znak i èudo Izrailju od Gospoda nad vojskama, koji nastava na gori Sionu. 19I ako vam reku: pitajte vraèe i gatare, koji šapæu i mrmljaju; recite: ne treba li narod da pita Boga svojega? ili æe pitati mrtve mjesto živijeh? 20Zakon i svjedoèanstvo tražite. Ako li ko ne govori tako, njemu nema zore. 21I hodiæe po zemlji potucajuæi se i gladujuæi; i kad bude gladan, ljutiæe se i psovati cara svojega i Boga svojega gore. 22A kad pogleda na zemlju, a to nevolja i mrak i teška muka, i on zagnan u tamu.

1Ali neæe se onako zamraèiti pritiješnjena zemlja kao prije kad se dotaèe zemlje Zavulonove i zemlje Neftalimove, ili kao poslije kad dosaðivaše na putu k moru s one strane Jordana Galileji neznabožaèkoj. 2Narod koji hodi u tami vidjeæe vidjelo veliko, i onima koji sjede u zemlji gdje je smrtni sjen zasvijetliæe vidjelo. 3Umnožio si narod, a nijesi mu uvelièao radosti; ali æe se radovati pred tobom kao što se raduju o žetvi, kao što se vesele kad dijele plijen. 4Jer si slomio jaram u kom vucijaše, i štap kojim ga bijahu po pleæima i palicu nasilnika njegova kao u dan Madijanski. 5Jer æe obuæa svakoga ratnika koji se bije u graji i odijelo u krv uvaljano izgorjeti i biti hrana ognju. 6Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime æe mu biti: divni, savjetnik, Bog silni, otac vjeèni, knez mirni. 7Bez kraja æe rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom otsada dovijeka. To æe uèiniti revnost Gospoda nad vojskama.

Genesis 6.9-22 (Vespers)

9Ovo su dogaðaji Nojevi: Noje bješe èovjek pravedan i bezazlen svojega vijeka; po volji Božjoj svagda življaše Noje. 10I rodi Noje tri sina: Sima, Hama i Jafeta. 11A zemlja se pokvari pred Bogom, i napuni se zemlja bezakonja. 12I pogleda Bog na zemlju, a ona bješe pokvarena; jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji. 13I reèe Bog Noju: kraj svakome tijelu doðe preda me, jer napuniše zemlju bezakonja; i evo hoæu da ih zatrem sa zemljom. 14Naèini sebi kovèeg od drveta gofera, i naèini pregratke u kovèegu; i zatopi ga smolom iznutra i spolja. 15I naèini ga ovako: u dužinu neka bude trista lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata; 16Pusti dosta svjetlosti u kovèeg; i krov mu svedi ozgo od lakta; i udari vrata kovèegu sa strane; i naèini ga na tri boja: donji, drugi i treæi. 17Jer evo pustiæu potop na zemlju, da istrijebim svako tijelo, u kojem ima živa duša pod nebom; što je god na zemlji sve æe izginuti. 18Ali æu s tobom uèiniti zavjet svoj: i uæi æeš u kovèeg ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih s tobom. 19I od svega živa, od svakoga tijela, uzeæeš u kovèeg po dvoje, da saèuvaš u životu sa sobom, a muško i žensko neka bude. 20Od ptica po vrstama njihovijem, od stoke po vrstama njezinijem, i od svega što se mièe na zemlji po vrstama njegovijem, od svega po dvoje neka uðe s tobom, da ih saèuvaš u životu. 21I uzmi sa sobom svega što se jede, i èuvaj kod sebe, da bude hrane tebi i njima. 22I Noje uèini, kako mu zapovjedi Bog, sve onako uèini.

Proverbs 8.1-21 (Vespers)

1Ne vièe li mudrost? i razum ne pušta li glas svoj? 2Navrh visina, na putu, na rasputicama stoji, 3Kod vrata, na ulasku u grad, gdje se otvoraju vrata, vièe: 4Vas vièem, o ljudi, i glas svoj obraæam k sinovima ljudskim. 5Nauèite se ludi mudrosti, i bezumni orazumite se. 6Slušajte, jer æu govoriti velike stvari, i usne moje otvorajuæi se kazivaæe što je pravo. 7Jer usta moja govore istinu, i mrska je usnama mojim bezbožnost. 8Prave su sve rijeèi usta mojih, ništa nema u njima krivo ni izopaèeno. 9Sve su obiène razumnomu i prave su onima koji nalaze znanje. 10Primite nastavu moju a ne srebro, i znanje radije nego najbolje zlato. 11Jer je bolja mudrost od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari ne mogu se izjednaèiti s njom. 12Ja mudrost boravim s razboritošæu, i razumno znanje nalazim. 13Strah je Gospodnji mržnja na zlo; ja mrzim na ponositost i na oholost i na zli put i na usta opaka. 14Moj je savjet i što god jest; ja sam razum i moja je sila. 15Mnom carevi caruju, i vladaoci postavljaju pravdu. 16Mnom vladaju knezovi i poglavari i sve sudije zemaljske. 17Ja ljubim one koji mene ljube, i koji me dobro traže nalaze me. 18U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravda. 19Plod je moj bolji od zlata i od najboljega zlata, i dobitak je moj bolji od najboljega srebra. 20Putem pravednijem hodim, posred staza pravice, 21Da onima koji me ljube dam ono što jest, i riznice njihove da napunim.

Isaiah 43.9-14 (Vespers, Martyrs)

9Svi narodi neka se skupe, i neka se saberu plemena; ko je izmeðu njih naprijed kazao to ili nam kazao što je bilo prije? Neka dovedu svjedoke svoje i opravdaju se; ili neka èuju, i reku: istina je. 10Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga niti æe poslije mene biti. 11Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema spasitelja. 12Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuð bog meðu vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog. 13Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko æe smesti? 14Ovako govori Gospod izbavitelj vaš, svetac Izrailjev: vas radi poslaæu u Vavilon i pobacaæu sve prijevornice, i Haldejce s laðama, kojima se hvale.

Wisdom of Solomon 3.1-9 (Vespers, Martyrs)

Wisdom of Solomon 5.15-6.3 (Vespers, Martyrs)

Hebrews 12.1-10 (Epistle, Martyrs)

1Zato dakle i mi imajuæi oko sebe toliku gomilu svjedoka, da odbacimo svako breme i grijeh koji je za nas prionuo, i s trpljenjem da trèimo u bitku koja nam je odreðena, 2Gledajuæi na naèelnika vjere i svršitelja Isusa, koji mjesto odreðene sebi radosti pretrplje krst, ne mareæi za sramotu, i sjede s desne strane prijestola Božijega. 3Pomislite dakle na onoga koji je takovo protivljenje protiv sebe od grješnika podnio, da ne oslabe duše vaše i da vam ne dotuži. 4Jer još do krvi ne doðoste boreæi se protiv grijeha, 5I zaboraviste utjehu koju vam govori, kao sinovima: sine moj! ne puštaj u nemar karanja Gospodnja, niti gubi volje kad te on pokara; 6Jer koga ljubi Gospod onoga i kara; a bije svakoga sina kojega prima. 7Ako trpite karanje, kao sinovima pokazuje vam se Bog: jer koji je sin kojega otac ne kara? 8Ako li ste bez karanja, u kojemu svi dijel dobiše, daklem ste kopilad, a ne sinovi. 9Ako su nam dakle tjelesni ocevi naši karaèi, i bojimo ih se, kako da ne slušamo oca duhova, da živimo? 10Jer oni za malo dana, kako im ugodno bješe, karahu nas; a ovaj na korist, da dobijemo dijel od njegove svetinje.

Matthew 20.1-16 (Gospel, Martyrs)

1Jer je carstvo nebesko kao èovjek domaæin koji ujutru rano iziðe da najima poslenike u vinograd svoj. 2I pogodivši se s poslenicima po groš na dan posla ih u vinograd svoj. 3I izišavši u treæi sahat, vidje druge gdje stoje na èaršiji besposleni, 4I njima reèe: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo daæu vam. 5I oni otidoše. I opet izišavši u šesti i deveti sahat, uèini tako. 6I u jedanaesti sahat izišavši naðe druge gdje stoje besposleni, i reèe im: što stojite ovdje vas dan besposleni? 7Rekoše mu: niko nas ne najmi. Reèe im: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo primiæete. 8A kad bi uveèe, reèe gospodar od vinograda k pristavu svojemu: dozovi poslenike i podaj im platu poèevši od pošljednjijeh do prvijeh. 9I došavši koji su u jedanaesti sahat najmljeni primiše po groš. 10A kad doðoše prvi, mišljahu da æe više primiti: i primiše i oni po groš. 11I primivši vikahu na gospodara 12Govoreæi: ovi pošljednji jedan sahat radiše, i izjednaèi ih s nama koji smo se èitav dan muèili i gorjeli. 13A on odgovarajuæi reèe jednome od njih: prijatelju! ja tebi ne èinim krivo; nijesi li pogodio sa mnom po groš? 14Uzmi svoje pa idi; a ja hoæu i ovome pošljednjemu da dam kao i tebi. 15Ili zar ja nijesam vlastan u svojemu èiniti šta hoæu? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar? 16Tako æe biti pošljednji prvi i prvi pošljednji; jer je mnogo zvanijeh a malo izbranijeh.

The Holy Forty Martyrs of Sebastia (Sebaste) (320)

They were all soldiers under one general, taken captive in the time of Licinius for their faith in Christ. They were stripped naked and cast onto a frozen lake at Sebastia in Pontus. They endured the entire night, encouraging each other to be patient. Some accounts say that their persecutors placed warm baths in their sight on the shore to entice them to renounce Christ. Finally one of their number, broken by his sufferings, apostatized and left the company. One of the guards, named Aglaius, saw in a vision thirty-nine wreaths descending from heaven onto the heads of the faithful sufferers, and was moved to declare himself a Christian. He was immediately sent to join the martyrs on the frozen lake, keeping the number of forty complete. In the morning all of them, almost dead, were cast into fire, and their remains thrown in the lake. On the third day the martyrs appeared to Peter, the local bishop, and told him to search for them in the lake. The bishop went to the lake on a dark night with his clergy, and one account says that the bones of the martyrs rose to the surface and burned there like a candle. The relics were gathered and given honorable burial.

This is the most common account. The Prologue gives a somewhat different version, in which the martyrs were made to stand, not on the frozen lake, but in the freezing waters.

St Caesarius (369)

He was the brother of St Gregory the Theologian and, like his brother, was a theological writer. In his works he gave an answer to the question: How long did Adam and Eve spend in Paradise before the Fall? Various writers had given estimates ranging from six hours to three days. Saint Caesarius wrote that our first parents’ time in Paradise was forty days; and that for this reason Christ fasted for forty days in the wilderness, being tempted by the Devil. “For, while the old Adam was not able to withstand the devil’s temptation in the abundance of Paradise, the New Adam withstood him as a true knight in hunger and thirst in the wilderness.” (Prologue)