Hebrews 3.12-16 (Epistle)

12Gledajte, braæo, da ne bude kad u kome od vas zlo srce nevjerstva da otstupi od Boga živoga; 13Nego se utješavajte svaki dan, dokle se danas govori, da koji od vas ne odrveni od prijevare grjehovne; 14Jer postasmo zajednièari Hristu, samo ako kako smo poèeli u njemu biti do kraja tvrdo održimo; 15Dokle se govori: danas, ako glas njegov èujete, ne budite drvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste. 16Jer neki èuvši prognjeviše se, ali ne svi koji iziðoše iz Misira s Mojsijem.

1 Thessalonians 4.13-17 (Epistle, Departed)

13Neæu vam pak zatajiti, braæo, za one koji su umrli, da ne žalite kao i ostali koji nemaju nada. 14Jer ako vjerujemo da Isus umrije i vaskrse, tako æe Bog i one koji su umrli u Isusu dovesti s njim. 15Jer vam ovo kazujemo rijeèju Gospodnjom da mi koji živimo i ostanemo za dolazak Gospodnji, neæemo preteæi onijeh koji su pomrli. 16Jer æe sam Gospod sa zapoviješæu, s glasom aranðelovijem, i s trubom Božijom siæi s neba; i mrtvi u Hristu vaskrsnuæe najprije; 17A potom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima biæemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako æemo svagda s Gospodom biti.

Mark 1.35-44 (Gospel)

35A ujutru vrlo rano ustavši iziðe, i otide nasamo, i ondje se moljaše Bogu. 36I za njim potrèaše Simon i koji bijahu s njim. 37I našavši ga rekoše mu: traže te svi. 38I reèe im: hajdemo u obližnja sela i gradove da i tamo propovjedim: jer sam ja na to došao. 39I propovijeda po zbornicama njihovijem po svoj Galileji, i ðavole izgoni. 40I doðe k njemu gubavac moleæi ga i na koljenima kleèeæi pred njim i reèe mu: ako hoæeš, možeš me oèistiti. 41A Isus smilovavši se pruži ruku, i dohvativši ga se reèe mu: hoæu, oèisti se. 42I tek što mu to reèe, a guba otide s njega, i osta èist. 43I zaprijetivši mu odmah istjera ga, 44I reèe mu: gledaj da nikome ništa ne kažeš, nego idi te se pokaži svešteniku, i prinesi za oèišæenje svoje što je zapovjedio Mojsije za svjedoèanstvo njima.

John 5.24-30 (Gospel, Departed)

24Zaista, zaista vam kažem: ko moju rijeè sluša i vjeruje onome koji je mene poslao, ima život vjeèni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. 25Zaista, zaista vam kažem: ide èas, i veæ je nastao, kad æe mrtvi èuti glas sina Božijega, i èuvši oživljeti. 26Jer kako što otac ima život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi; 27I dade mu vlast da i sud èini, jer je sin èovjeèij. 28Ne divite se ovome, jer ide èas u koji æe svi koji su u grobovima èuti glas sina Božijega, 29I iziæi æe koji su èinili dobro u vaskrsenije života, a koji su èinili zlo u vaskrsenije suda. 30Ja ne mogu ništa èiniti sam od sebe; kako èujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju oca koji me je poslao.

Holy Hieromartyrs of Cherson: Basileus, Ephraim, Eugenios, Capito, Aetherios, Agathodoros, and Elpidios (4th c.)

These seven holy Bishops give a vivid picture of the dangers endured by those who traveled to proclaim the Gospel of Christ in the early centuries of the Church. All seven were sent as missionary bishops to Cherson on the Black Sea, and all seven died there as Martyrs. Hermon, Bishop of Jerusalem, first sent Ephraim and Basileus; Basileus raised the son of the prince of Cherson to life, after which many believed and were baptized. The unbelievers, though, bound him by the feet and dragged him through the streets until he died. Ephraim was beheaded when he refused to make sacrifice to the idols. Eugenios, Agathodoros, and Elpidios were then sent by the Bishop of Jerusalem; they were beaten to death with rods and stones. Aetherius was sent during the reign of Constantine the Great, and was able to govern the Church in freedom and peace, and to build a church in Cherson. Capito, the last to be sent, brought the Gospel to the fierce Scythians. To prove the power of his God, they asked him to go into a burning furnace, saying that if he was not consumed, they would believe. Putting all his trust in God, the holy Bishop vested himself, made the sign of the Cross, and entered the furnace. He stood in the flames, fervently praying, for an hour, and came out untouched. The spectators cried out ‘There is one God, the great and powerful God of the Christians, who keeps His servant safe in the burning furnace!’, and all those in the town and the surrounding countryside were baptized. This miracle was spoken of at the Council of Nicea (325). Later, Scythian unbelievers captured Capito and drowned him in the River Dnieper.

The Prologue says that Aetherios ended his life in peace; the Great Horologion, that he was drowned. All these holy missionaries labored around the beginning of the fourth century.