John 20.11-18 (8th Matins Gospel)

11A Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kad plakaše nadviri se nad grob, 12I vidje dva anðela u bijelijem haljinama gdje sjede jedan èelo glave a jedan èelo nogu gdje bješe ležalo tijelo Isusovo. 13I rekoše joj oni: ženo! što plaèeš? Reèe im: uzeše Gospoda mojega, i ne znam gdje ga metnuše. 14I ovo rekavši obazre se natrag, i vidje Isusa gdje stoji, i ne znadijaše da je Isus. 15Isus joj reèe: ženo! što plaèeš? koga tražiš? A ona misleæi da je vrtar reèe mu: gospodine! ako si ga ti uzeo kaži mi gdje si ga metnuo, i ja æu ga uzeti. 16Isus joj reèe: Marija! A ona obazrevši se reèe mu: Ravuni! koje znaèi uèitelju. 17Reèe joj Isus: ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k ocu svojemu; nego idi k braæi mojoj, i kaži im: vraæam se k ocu svojemu i ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu. 18A Marija Magdalina otide, i javi uèenicima da vidje Gospoda i kaza joj ovo.

Hebrews 6.13-20 (Epistle)

13Jer kad Bog Avraamu obeæa, ne imajuæi nièim veæijem da se zakune, zakle se sobom, 14Govoreæi: zaista blagosiljajuæi blagosloviæu te, i umnožavajuæi umnožiæu te. 15I tako trpeæi dugo, dobi obeæanje. 16Jer se ljudi veæijem kunu, i svakoj njihovoj svaði svršetak je zakletva za potvrðenje. 17Zato i Bog kad šæaše našljednicima obeæanja obilnije da pokaže tvrðu savjeta svojega, uèini posrednika kletvu; 18Da bi u dvjema nepokolebljivijem stvarima, u kojima Bogu nije moguæe slagati, imali jaku utjehu mi koji smo pribjegli da se uhvatimo za nad koji nam je dan, 19Koji imamo kao tvrd i pouzdan lenger duše, koji ulazi i za najdalje zavjese, 20Gdje Isus uðe naprijed za nas, postavši poglavar sveštenièki dovijeka po redu Melhisedekovu.

Ephesians 5.8-19 (Epistle, St John)

8Jer bijaste negda tama, a sad ste vidjelo u Gospodu: kao djeca vidjela živite; 9Jer je rod duhovni u svakoj dobroti i pravdi i istini. 10Istražujte što je Bogu ugodno. 11I ne pristajte na bezrodna djela tame, nego još karajte. 12Jer je sramno i govoriti šta oni tajno èine. 13A sve za što se kara, vidjelo objavljuje; jer sve što se objavljuje, vidjelo je; 14Zato govori: ustani ti koji spavaš i vaskrsni iz mrtvijeh, i obasjaæe te Hristos. 15Gledajte dakle da uredno živite, ne kao nemudri, nego kao mudri; 16Pazite na vrijeme, jer su dani zli. 17Toga radi ne budite nerazumni, nego poznajte što je volja Božija. 18I ne opijajte se vinom, u kome je kurvarstvo, nego se još ispunjavajte duhom, 19Govoreæi meðu sobom u psalmima i pojanju i pjesmama duhovnijem, pjevajuæi i pripijevajuæi u srcima svojijem Gospodu;

Mark 9.17-31 (Gospel)

17I odgovarajuæi jedan od naroda reèe: uèitelju! dovedoh k tebi sina svojega u kome je duh nijem. 18I svaki put kad ga uhvati lomi ga, i pjenu baca i škrguæe zubima; i suši se. I rekoh uèenicima tvojijem da ga istjeraju; i ne mogoše. 19A on odgovarajuæi mu reèe: o rode nevjerni! dokle æu s vama biti? dokle æu vas trpljeti? Dovedite ga k meni. 20I dovedoše ga k njemu; i kad ga vidje odmah ga duh stade lomiti; i panuvši na zemlju valjaše se bacajuæi pjenu. 21I upita oca njegova: koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reèe: iz djetinjstva. 22I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako što možeš pomozi nam, smiluj se na nas. 23A Isus reèe mu: ako možeš vjerovati: sve je moguæe onome koji vjeruje. 24I odmah povikavši otac djetinji sa suzama govoraše: vjerujem, Gospode! pomozi mojemu nevjerju. 25A Isus videæi da se stjeèe narod zaprijeti duhu neèistome govoreæi mu: duše nijemi i gluhi! ja ti zapovijedam, iziði iz njega i više ne ulazi u njega. 26I povikavši i izlomivši ga vrlo iziðe; i uèini se kao mrtav tako da mnogi govorahu: umrije. 27A Isus uzevši ga za ruku podiže ga; i usta. 28I kad uðe u kuæu pitahu ga uèenici njegovi nasamo: zašto ga mi ne mogosmo istjerati? 29I reèe im: ovaj se rod nièim ne može istjerati do molitvom i postom. 30I izišavši odande iðahu kroz Galileju; i ne šæadijaše da ko dozna. 31Jer uèaše uèenike svoje, i govoraše im da æe se sin èovjeèij predati u ruke ljudske, i ubiæe ga, i pošto ga ubiju ustaæe treæi dan.

Matthew 4.25-5.12 (Gospel, St John)

25I za njim iðaše naroda mnogo iz Galileje, i iz Deset Gradova, i iz Jerusalima, i Judeje, i ispreko Jordana.

1A kad on vidje narod, pope se na goru, i sjede, i pristupiše mu uèenici njegovi. 2I otvorivši usta svoja uèaše ih govoreæi: 3Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko; 4Blago onima koji plaèu, jer æe se utješiti; 5Blago krotkima, jer æe naslijediti zemlju; 6Blago gladnima i žednima pravde, jer æe se nasititi; 7Blago milostivima, jer æe biti pomilovani; 8Blago onima koji su èistoga srca, jer æe Boga vidjeti; 9Blago onima koji mir grade, jer æe se sinovi Božiji nazvati; 10Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko. 11Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i reku na vas svakojake rðave rijeèi lažuæi, mene radi. 12Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke prije vas.

Hieromartyr Basil of Ancyra (362)

St Basil labored for the Church during the reign of Julian the Apostate, who briefly attempted to return the Roman empire to paganism after the reign of St Constantine. The Saint had already suffered for the Faith as bishop of Anycra (now Ankara,the capital of Turkey), and when Julian came to power, fresh persecutions began. Basil openly denounced the Emperor’s anti-Christian policies, for which he was tortured and thrown in prison.

When the Emperor came to Ancyra, Basil was brought before him, and Julian urged the bishop to renounce the Faith, promising him wealth and position if he would do so. Basil replied, ‘I believe in my Christ, whom you have denied and who gave you this earthly kingdom, but He will shortly take this from you. How can you have no shame before the altar under which you were saved from death as an eight-year-old child when they sought to kill you? Therefore He will soon make this earthly kingdom from you, and your body shall not be buried when you have spewed forth your soul in bitter torments.’ The enraged Emperor ordered that seven strips be torn from Basil’s body every day, a torture which was carried out for seven days. When the Saint was once again brought before the Emperor, he tore off a strip of his own flesh and threw it to Julian, saying ‘Take this and eat it, Julian, if such food is sweet to you, but Christ is life for me.’ At this the Emperor ordered that red-hot iron spits be driven through Basil; and thus the holy bishop at last received the crown of martyrdom.

Martyr Drosida of Antioch, and five nuns (104)

‘The daughter of the Emperor Trajan, she was seized with five other women when they were gathering the bodies of the martyrs who had suffered for Christ by night, and was for this cruelly mutilated by the Emperor. The five women were terribly tortured and at last thrown into molten copper, where they surrendered their souls to their Lord. But Drosida remained under strict imperial guard. However, she escaped from the court and baptised herself in a river. After eight days she gave her soul into God’s hands.’ (Prologue)