Lenten Fast — Wine and Oil are Allowed
9Ali od vas, ljubazni, nadamo se boljemu i što se drži spasenija, ako i govorimo tako. 10Jer Bog nije nepravedan da zaboravi djelo vaše i trud ljubavi koju pokazaste u ime njegovo, posluživši svetima i služeæi. 11Ali želimo da svaki od vas pokaže to isto staranje da se nad održi tvrdo do samoga kraja; 12Da ne budete ljenivi, nego da se ugledate na one koji vjerom i trpljenjem dobijaju obeæanja.
47Prvi je èovjek od zemlje, zemljan; drugi je èovjek Gospod s neba. 48Kakav je zemljani taki su i zemljani; i kakav je nebeski taki su i nebeski. 49I kako nosimo oblièje zemljanoga tako æemo nositi i oblièje nebeskoga. 50A ovo govorim, braæo, da tijelo i krv ne mogu naslijediti carstva Božijega, niti raspadljivost neraspadljivosti našljeðuje. 51Evo vam kazujem tajnu: jer svi neæemo pomrijeti, a svi æemo se pretvoriti, 52Ujedanput, u trenuæu oka u pošljednjoj trubi; jer æe zatrubiti i mrtvi æe ustati neraspadljivi, i mi æemo se pretvoriti. 53Jer ovo raspadljivo treba da se obuèe u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuèe u besmrtnost. 54A kad se ovo raspadljivo obuèe u neraspadljivost i ovo se smrtno obuèe u besmrtnost, onda æe se zbiti ona rijeè što je napisana: pobjeda proždrije smrt. 55Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje ti je, pakle, pobjeda? 56A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon. 57A Bogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda našega Isusa Hrista.
31I opet iziðe Isus iz krajeva Tirskijeh i Sidonskijeh i doðe na more Galilejsko u krajeve Desetogradske. 32I dovedoše k njemu gluha i mutava, i moljahu ga da metne na nj ruku. 33I uzevši ga iz naroda nasamo metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dohvati se jezika njegova; 34I pogledavši na nebo uzdahnu, i reèe mu: Efata, to jest: otvori se. 35I odmah mu se otvoriše uši, i razdriješi se sveza jezika njegova, i govoraše lijepo. 36I zaprijeti im da nikome ne kazuju; ali što im on zabranjivaše oni još veæma razglašivahu. 37I vrlo se divljahu govoreæi: sve dobro èini; i gluhe èini da èuju i nijeme da govore.
24Zaista, zaista vam kažem: ko moju rijeè sluša i vjeruje onome koji je mene poslao, ima život vjeèni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. 25Zaista, zaista vam kažem: ide èas, i veæ je nastao, kad æe mrtvi èuti glas sina Božijega, i èuvši oživljeti. 26Jer kako što otac ima život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi; 27I dade mu vlast da i sud èini, jer je sin èovjeèij. 28Ne divite se ovome, jer ide èas u koji æe svi koji su u grobovima èuti glas sina Božijega, 29I iziæi æe koji su èinili dobro u vaskrsenije života, a koji su èinili zlo u vaskrsenije suda. 30Ja ne mogu ništa èiniti sam od sebe; kako èujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju oca koji me je poslao.
His birthplace and the place of his episcopate are unknown. He was a monk of the Studion monastery in Constantinople, and a disciple of St Theodore the Studite. As a bishop he was severely persecuted by the iconoclasts in the time of the Emperor Constantine Copronymus, enduring hunger, imprisonment and mocking, thus earning the title “Confessor.” Saint Theodore wrote a homily in honor of him.
‘A companion of St Antony the Great, he lived in the Nitrian desert, in charge of the monastery of Arsina which contained 11,000 monks. Palladius and Sozomenes gave him the title “the Great”. He entered into rest in about 366. St Serapion wrote: “Do not think that sickness is grave; only sin is grave… Sickness leads us only to the tomb, but sin follows the sinner beyond it”.’ (Prologue)