Wisdom of Solomon 3.1-9 (Vespers)

Wisdom of Solomon 5.15-6.3 (Vespers)

Wisdom of Solomon 4.7-15 (Vespers)

Mark 16.9-20 (3rd Matins Gospel)

9A Isus ustavši rano u prvi dan nedjelje javi se najprije Mariji Magdalini, iz koje je istjerao sedam ðavola. 10A ona otide te javi onima što su bili s njim, koji plakahu i ridahu. 11I oni èuvši da je živ i da ga je ona vidjela ne vjerovaše. 12A potom javi se na putu dvojici od njih u drugome oblièju, kad su išli u selo. 13I oni otišavši javiše ostalima; i ni njima ne vjerovaše. 14A najposlije javi se kad njih jedanaestorica bijahu za trpezom, i prekori ih za njihovo nevjerje i tvrðu srca što ne vjerovaše onima koji su ga vidjeli da je ustao; 15I reèe im: idite po svemu svijetu i propovjedite jevanðelje svakome stvorenju. 16Koji uzvjeruje i pokrsti se, spašæe se; a ko ne vjeruje osudiæe se. 17A znaci onima koji vjeruju biæe ovi: imenom mojijem izgoniæe ðavole; govoriæe novijem jezicima; 18Uzimaæe zmije u ruke, ako i smrtno što popiju, neæe im nauditi; na bolesnike metaæe ruke, i ozdravljaæe. 19A Gospod pošto im izgovori uze se na nebo, i sjede Bogu s desne strane. 20A oni iziðoše i propovijedaše svuda, i Gospod ih potpomaga, i rijeè potvrðiva znacima koji su se potom pokazivali. Amin.

2 Corinthians 1.21-2.4 (Epistle)

21A Bog je koji nas utvrdi s vama u Hristu, i pomaza nas, 22Koji nas i zapeèati, i dade zalog Duha u srca naša. 23A ja za svjedoka Boga prizivam na svoju dušu da štedeæi vas ne doðoh više u Korint. 24Ne kao da mi vladamo vjerom vašom, nego smo pomagaèi vaše radosti; jer u vjeri stojite.

1Ovo pak sudih u sebi da opet ne doðem k vama u žalosti. 2Jer ako ja èinim žalost vama, ko je koji æe mene veseliti osim onoga koji prima žalost od mene? 3I pisah vam ovo isto, da kad doðem ne primim žalost na žalost, a za koje bi valjalo da se veselim nadajuæi se na sve vas da je moja radost sviju vas. 4Jer od brige mnoge i tuge srca napisah vam s mnogijem suzama, ne da biste se ožalostili nego da biste poznali ljubav koju imam izobilno k vama.

Galatians 5.22-6.2 (Epistle, St Job)

22A rod je duhovni ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milost, vjera, 23Krotost, uzdržanje; na to nema zakona. 24A koji su Hristovi, raspeše tijelo sa slastima i željama. 25Ako u duhu živimo, po duhu i da hodimo, 26Da ne tražimo lažne slave razdražujuæi jedan drugoga, i zavideæi jedan drugome.

1Braæo! ako i upadne èovjek u kakav grijeh, vi duhovni ispravljajte takovoga duhom krotosti, èuvajuæi sebe da i ti ne budeš iskušan. 2Nosite bremena jedan drugoga, i tako æete ispuniti zakon Hristov.

Matthew 22.1-14 (Gospel)

1I odgovarajuæi Isus opet reèe im u prièama govoreæi: 2Carstvo je nebesko kao èovjek car koji naèini svadbu sinu svojemu. 3I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htješe doæi. 4Opet posla druge sluge govoreæi: kažite zvanicama: evo sam objed svoj ugotovio, junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo; doðite na svadbu. 5A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj. 6A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše ih. 7A kad to èu car onaj, razgnjevi se i poslavši vojsku svoju pogubi krvnike one, i grad njihov zapali. 8Tada reèe slugama svojima: svadba je dakle gotova, a zvanice ne biše dostojne. 9Idite dakle na raskršæa i koga god naðete, dozovite na svadbu. 10I izišavši sluge one na raskršæa sabraše sve koje naðoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju. 11Izišavši pak car da vidi goste ugleda ondje èovjeka neobuèena u svadbeno ruho. 12I reèe mu: prijatelju! kako si došao amo bez svadbenoga ruha? a on oæutje. 13Tada reèe car slugama: svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite te bacite u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba. 14Jer su mnogi zvani, ali je malo izbranijeh.

Luke 6.17-23 (Gospel, St Job)

17I izišavši s njima stade na mjestu ravnom, i gomila uèenika njegovijeh; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i iz Jerusalima, i iz primorja Tirskoga i Sidonskoga, 18Koji doðoše da ga slušaju i da se iscjeljuju od svojijeh bolesti, i koje muèahu duhovi neèisti; i iscjeljivahu se. 19I sav narod tražaše da ga se dotaknu; jer iz njega izlažaše sila i iscjeljivaše ih sve. 20I on podignuvši oèi na uèenike svoje govoraše: blago vama koji ste siromašni duhom; jer je vaše carstvo Božije. 21Blago vama koji ste gladni sad; jer æete se nasititi. Blago vama koji plaèete sad; jer æete se nasmijati. 22Blago vama kad na vas ljudi omrznu i kad vas rastave i osramote, i razglase ime vaše kao zlo sina radi èovjeèijega. 23Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, vaša je velika plata na nebu. Jer su tako èinili prorocima ocevi njihovi.

St Moses of Ethiopia (400)

He is also called Moses the Black. He was a slave, but was cast out by his master due to his evil life. He then became the leader of a murderous band of robbers in Egypt. He came to repentance and took up monastic life in the desert under St Isidore of Sketis. For many years he struggled tirelessly, through prayer, fasting and vigils, with lustful and violent thoughts; he was finally freed of them through the prayers of St Isidore. He was revered by all the brethren for his ascetical life, his wisdom, and his deep humility. Once a brother committed some sin and the monks gathered to judge him. Moses at first refused to go at all, but when they insisted, he filled an old, leaky basket with sand and carried it into the assembly on his back. When the brethren asked him what his action meant, he said “My sins run out behind me, and I do not even see them, and I have come to judge my brother.” The monk was forgiven. In time the fame of this humblest of monks spread so far that kings and bishops traveled into the desert to seek his wisdom and his blessing. In his old age, he was warned that a band of brigands was coming to attack the Skete. He refused to leave saying, “It is written: he who lives by the sword shall die by the sword.” So, mindful that he had slain others by the sword, he willingly awaited his own murder. Six other monks who remained with him were also slain.

Uncovering of the Relics of St Job of Pochaev (1651)

For his life see May 6.

Righteous Anna the Prophetess (1st c.)

Righteous Hezekiah, King of Judah (691 BC)

New Hieromartyr Chrysostom, metropolitan of Smyrna (1922)

Repose of Elder Joseph the Hesychast of Mt Athos (1959) (August 15 OC)

Born on the island of Paros in 1898, he entered monastic life in 1921 in response to a heavenly vision. Traveling to Mt Athos he first lived the communal monastic life, but later moved to a Skete for greater solitude. There he received the gift of ceaseless prayer. Elder Joseph and his companion in struggle, Elder Arsenios, moved to St Anne’s Skete, where they remained for the rest of their lives. Here a small company of disciples slowly gathered around them. Many of these, like silent Apostles, have spread out through the Orthodox world, contributing much to its spiritual renewal.