2 Corinthians 11.5-21 (Epistle)
5Jer mislim da ni u èemu nijesam manji od prevelikijeh apostola. 6Jer ako sam i prostak u rijeèi, ali u razumu nijesam. No u svemu smo poznati meðu vama. 7Ili grijeh uèinih ponižujuæi sebe da se vi povisite? Jer vam zabadava Božije jevanðelje propovjedih. 8Od drugijeh crkava oteh uzevši platu za služenje vama; i došavši k vama, i bivši u sirotinji, ne dosadih nikome. 9Jer moju sirotinju potpuniše braæa koja doðoše iz Maæedonije, i u svemu bez dosade vama sebe držah i držaæu. 10Kao što je istina Hristova u meni tako se hvala ova neæe uzeti od mene u Ahajskijem krajevima. 11Zašto? Što vas ne ljubim? Bog zna. A što èinim i èiniæu, 12Da otsijeèem uzrok onima koji traže uzrok, da bi u onome èim se hvale našli se kao i mi. 13Jer takovi lažni apostoli i prevarljivi poslenici pretvaraju se u apostole Hristove. 14I nije èudo, jer se sam sotona pretvara u anðela svijetla. 15Nije dakle ništa veliko ako se i sluge njegove pretvaraju kao sluge pravde, kojima æe svršetak biti po djelima njihovijem. 16Opet velim da niko ne pomisli da sam ja bezuman; ako li ne, a ono barem kao bezumna primite me, da se i ja što pohvalim. 17A što govorim ne govorim po Gospodu, nego kao u bezumlju, u ovoj struci hvale. 18Buduæi da se mnogi hvale po tijelu, i ja æu da se hvalim. 19Jer ljubazno primate bezumne kad ste sami mudri. 20Jer primate ako vas ko natjera da budete sluge, ako vas ko jede, ako ko uzme, ako vas ko po obrazu bije, ako se ko velièa. 21Na sramotu govorim, jer kao da mi oslabismo. Na što je ko slobodan po bezumlju govorim i ja sam slobodan.