Isaiah 43.9-14 (Vespers)

9Svi narodi neka se skupe, i neka se saberu plemena; ko je izmeðu njih naprijed kazao to ili nam kazao što je bilo prije? Neka dovedu svjedoke svoje i opravdaju se; ili neka èuju, i reku: istina je. 10Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga niti æe poslije mene biti. 11Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema spasitelja. 12Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuð bog meðu vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog. 13Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko æe smesti? 14Ovako govori Gospod izbavitelj vaš, svetac Izrailjev: vas radi poslaæu u Vavilon i pobacaæu sve prijevornice, i Haldejce s laðama, kojima se hvale.

Wisdom of Solomon 3.1-9 (Vespers)

Wisdom of Solomon 5.15-6.3 (Vespers)

Mark 16.1-8 (2nd Matins Gospel)

1I pošto proðe subota, Marija Magdalina i Marija Jakovljeva i Solomija kupiše mirisa da doðu i da pomažu Isusa. 2I vrlo rano u prvi dan nedjelje doðoše na grob oko sunèanoga roðaja. 3I govorahu meðu sobom: ko æe nam odvaliti kamen od vrata grobnijeh? 4I pogledavši vidješe da kamen bješe odvaljen: jer bješe vrlo veliki. 5I ušavši u grob vidješe mladiæa obuèena u bijelu haljinu gdje sjedi s desne strane; i uplašiše se. 6A on im reèe: ne plašite se, Isusa tražite Nazareæanina raspetoga; usta, nije ovdje, evo mjesto gdje ga metnuše. 7Nego idite kažite uèenicima njegovijem i Petru da pred vama otide u Galileju: tamo æete ga vidjeti, kao što vam reèe. 8I izišavši pobjegoše od groba; jer ih uhvati drhat i strah; i nikom ništa ne kazaše, jer se bojahu.

Romans 2.10-16 (Epistle)

10A slava i èast i mir svakome koji èini dobro, a najprije Jevrejinu i Grku; 11Jer Bog ne gleda ko je ko. 12Jer koji bez zakona sagriješiše, bez zakona æe i izginuti; i koji u zakonu sagriješiše, po zakonu æe se osuditi 13Jer pred Bogom nijesu pravedni oni koji slušaju zakon, nego æe se oni opravdati koji ga tvore; 14Jer kad neznabošci ne imajuæi zakona sami od sebe èine što je po zakonu, oni zakona ne imajuæi sami su sebi zakon: 15Oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovijem što se èini po zakonu, buduæi da im savjest svjedoèi, i misli meðu sobom tuže se ili pravdaju) 16Na dan kad Bog uzasudi tajne ljudske po jevanðelju mojemu preko Isusa Hrista.

Hebrews 11.33-12.2 (Epistle, Saints)

33Koji vjerom pobijediše carstva, uèiniše pravdu, dobiše obeæanja, zatvoriše usta lavovima, 34Ugasiše silu ognjenu, utekoše od oštrica maèa, ojaèaše od nemoæi, postaše jaki u bitkama, rastjeraše vojske tuðe; 35Žene primiše svoje mrtve iz vaskrsenija; a drugi biše pobijeni, ne primivši izbavljenja, da dobiju bolje vaskrsenije; 36A drugi ruganje i boj podnesoše, pa još i okove i tamnice; 37Kamenjem pobijeni biše, pretrveni biše, iskušani biše, od maèa pomriješe; idoše u kožusima i u kozijim kožama, u sirotinji, u nevolji, u sramoti; 38Kojijeh ne bijaše dostojan svijet, po pustinjama potucaše se, i po gorama i po peæinama i po rupama zemaljskijem. 39I ovi svi dobivši svjedoèanstvo vjerom ne primiše obeæanja; 40Jer Bog nešto bolje za nas odredi, da ne prime bez nas savršenstva.

1Zato dakle i mi imajuæi oko sebe toliku gomilu svjedoka, da odbacimo svako breme i grijeh koji je za nas prionuo, i s trpljenjem da trèimo u bitku koja nam je odreðena, 2Gledajuæi na naèelnika vjere i svršitelja Isusa, koji mjesto odreðene sebi radosti pretrplje krst, ne mareæi za sramotu, i sjede s desne strane prijestola Božijega.

Matthew 4.18-23 (Gospel)

18I iduæi pokraj mora Galilejskog vidje dva brata, Simona, koji se zove Petar, i Andriju brata njegova, gdje meæu mreže u more, jer bijahu ribari. 19I reèe im: hajdete za mnom, i uèiniæu vas lovcima ljudskijem. 20A oni taj èas ostaviše mreže i za njim otidoše. 21I otišavši odatle vidje druga dva brata, Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, u laði sa Zevedejem ocem njihovijem gdje krpe mreže svoje, i pozva ih. 22A oni taj èas ostaviše laðu i oca svojega i za njim otidoše. 23I prohoðaše po svoj Galileji Isus uèeæi po zbornicama njihovijem, i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu, i iscjeljujuæi svaku bolest i svaku nemoæ po ljudima.

Matthew 4.25-5.12 (Gospel, Saints)

25I za njim iðaše naroda mnogo iz Galileje, i iz Deset Gradova, i iz Jerusalima, i Judeje, i ispreko Jordana.

1A kad on vidje narod, pope se na goru, i sjede, i pristupiše mu uèenici njegovi. 2I otvorivši usta svoja uèaše ih govoreæi: 3Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko; 4Blago onima koji plaèu, jer æe se utješiti; 5Blago krotkima, jer æe naslijediti zemlju; 6Blago gladnima i žednima pravde, jer æe se nasititi; 7Blago milostivima, jer æe biti pomilovani; 8Blago onima koji su èistoga srca, jer æe Boga vidjeti; 9Blago onima koji mir grade, jer æe se sinovi Božiji nazvati; 10Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko. 11Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i reku na vas svakojake rðave rijeèi lažuæi, mene radi. 12Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke prije vas.

Hieromartyr Dorotheus, bishop of Tyre (361)

He became Bishop of Tyre in Phoenecia during the reign of Diocletian. The persecutions under Diocletian and Maximian drove him to Thrace; after their death he returned to Tyre. Persecution broke out again under Julian the Apostate, and Dorotheus was seized and tortured to death at the age of 107. He wrote learned writings in both Greek and Latin, telling the lives of the Prophets and the Saints.

Our Holy Father Theodore the Hermit and Wonderworker (583)

He lived for many years as a hermit in the wilderness of the Jordan, and after long and hard ascetic struggle was granted the gift of wonderworking. Once he travelled by ship to Constantinople, and the ship went off course in a storm. The drinking water ran out, and the crew and passengers were near death from thirst. Theodore prayed to God, made the sign of the cross over the sea, and told the crew to drink the seawater. When they did so, they found to their astonishment that it was fresh and sweet. When the people began to honor him, he begged them only to thank God, who had worked the wonder. He reposed in peace.

Blessed Igor-George, tonsured Gabriel, great prince of Chernigov and Kiev (1147)

“Persecuted by his kinsfolk, he left the world and became a monk. The citizens of Kiev, disgusted with the Olgovitch dynasty [of which he had been prince], determined to exterminate it. They hurried to the monastery, seized the young and innocent schema-monk and killed him. For this evil-doing, much misfortune fell on the inhabitants of Kiev, but candles were several times seen to light of themselves on the grave of this blessed monk, and a fiery column appeared over the church where he was buried.” (Prologue)

Blessed Constantine, Metropolitan of Kiev (1159)

In his day there was great disorder among the princes of Russia and in the Russian Church. One of the rival princes appointed a monk named Kim as Metropolitan of Kiev without seeking the blessing of the Patriarch of Constantinople, as was still done at that time. The Patriarch sent Metropolitan Constantine to investigate, and he deposed Kim and banished the priests whom Kim had ordained. This led to strife among the people, some of whom supported Constantine, some Kim. Finally, at the request of the princes, the Patriarch sent a third Metropolitan, and both Kim and Constantine were removed.

When Constantine died in 1159, his will ordered that he not be buried, but cast out to be eaten by dogs, since he felt that he was guilty of sowing discord in the Church. Horrified, but unwilling to go against his last wishes, the people threw his body outside as he had ordered. During the three days that it lay exposed, Kiev was wracked with thunderstorms and earth tremors, in which eight people were killed. Finally the Prince of Kiev ordered that the Metropolitan’s body be buried in the church, and the weather immediately became calm.