Acts 17.1-15 (Epistle)

1Prošavši pak Amfipolj i Apoloniju doðoše u Solun, gdje bješe zbornica Jevrejska. 2I Pavle po obièaju svome uðe k njima, i tri subote razgovara se s njima iz pisma, 3Pokazujuæi i dokazujuæi im da je trebalo Hristos da postrada i vaskrsne iz mrtvijeh, i da ovaj Isus kojega ja, reèe, propovijedam vama, jest Hristos. 4I neki od njih vjerovaše, i pristaše s Pavlom i sa Silom, i od pobožnijeh Grka mnoštvo veliko, i od žena gospodskijeh ne malo. 5Ali tvrdovrati Jevreji zaviðahu, i uzevši neke zle ljude od prostoga naroda, i sabravši èetu, uzbuniše po gradu, i napadoše na kuæu Jasonovu, i tražahu ih da izvedu pred narod. 6A kad njih ne naðoše, povukoše Jasona i neke od braæe pred starješine gradske vièuæi: ovi što zamutiše vasioni svijet doðoše i ovdje, 7Koje Jason primi; i ovi svi rade protiv æesarevijeh zapovijesti, govoreæi da ima drugi car, Isus. 8I smutiše narod i starješine gradske koji ovo èuše. 9Ali kad ih Jason i ostali zadovoljiše odgovorom, pustiše ih. 10A braæa odmah noæu opraviše Pavla i Silu u Veriju. Došavši onamo uðoše u zbornicu Jevrejsku. 11Ovi pak bijahu plemenitiji od onijeh što žive u Solunu; oni primiše rijeè sa svijem srcem, i svaki dan istraživahu po pismu je li to tako. 12Tako vjerovaše mnogi od njih, i od poštenijeh Grèkijeh žena i od ljudi ne malo. 13A kad razabraše Jevreji Solunski da Pavle u Veriji propovjedi rijeè Božiju, doðoše i onamo te uzdigoše i pobuniše narod. 14A braæa onda odmah opraviše Pavla da ide u primorje; a Sila i Timotije ostaše ondje. 15A pratioci dovedoše Pavla do Atine; i primivši zapovijest na Silu i Timotija da doðu k njemu što brže, vratiše se.

John 11.47-57 (Gospel)

47Onda glavari sveštenièki i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta æemo èiniti? Èovjek ovaj èini mnoga èudesa. 48Ako ga ostavimo tako, svi æe ga vjerovati; pa æe doæi Rimljani i uzeti nam zemlju i narod. 49A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe poglavar sveštenièki, reèe im: vi ne znate ništa; 50I ne mislite da je nama bolje da jedan èovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne. 51A ovo ne reèe sam od sebe, nego, buduæi poglavar sveštenièki one godine, proreèe da Isusu valja umrijeti za narod; 52I ne samo za narod, nego da i rasijanu djecu Božiju skupi ujedno. 53Od toga dakle dana dogovoriše se da ga ubiju. 54A Isus više ne hoðaše javno po Judejcima, nego odande otide u kraj blizu pustinje u grad po imenu Jefrem, i ondje hoðaše s uèenicima svojima. 55A bješe blizu pasha Jevrejska, i mnogi iz onoga kraja doðoše u Jerusalim prije pashe da se oèiste. 56Tada tražahu Isusa, i stojeæi u crkvi govorahu meðu sobom: šta mislite vi zašto ne dolazi na praznik? 57A glavari sveštenièki i fariseji izdaše zapovijest ako ga ko opazi gdje je, da javi da ga uhvate.

Translation of the relics of St Nicholas the Wonderworker from Myra to Bari (1087)

In 1087 the Saint’s relics were taken from Myra in Lycia (on the southern coast of present-day Turkey) to the town of Bari in Italy. This was done due to a Muslim attack on Lycia. At that time Bari was Orthodox and under the administration of the Patriarch of Constantinople. The Saint’s relics now lie in a Roman Catholic church in Bari; each year the casket containing the relics is opened by a Roman Catholic and Orthodox bishop together, and quantities of fragrant myrrh are removed, for the healing and encouragement of the faithful.

Holy Prophet Isaiah (7th c. BC)

He is counted as the greatest of the Old Testament Prophets. His incomparably beautiful verses foretell Christ in many places. He chastised, comforted, and counseled the pious king Hezekiah; but when he denounced the impiety and lawlessness of Hezekiah’s son Manasseh, he was sawn in two outside Jerusalem, receiving a martyr’s crown. His name means “The Lord is helper.”

The Fifth Biblical Ode, “Out of the night my spirit waketh at dawn unto Thee, O God…” is taken from Isaiah.

Holy Martyr Christopher (3rd c.)

He was originally named Reprobus. In the time of the persecutions under the Emperor Decius, Reprobus, seeing the sufferings of the Christians, rebuked the rulers for their cruelty. The governor sent soldiers to arrest him, but he converted them and was baptised along with them, receiving the name Christopher. After he was brought before the governor, he was imprisoned with two harlots sent to seduce him, but he converted them also. He, the soldiers, and the former harlots were subjected to torture and finally beheaded.

It is this Saint Christopher who is portrayed on the medals often worn for protection in the Latin West. The image of him carrying the child Jesus comes from his name, which means ‘Christ-bearer,’ not from any incident in his life.