1 John 3.21-4.6 (Vespers)

21Ljubazni! ako nam srce naše ne zazre, slobodu imamo pred Bogom; 22I što god zaištemo, primiæemo od njega, jer zapovijesti njegove držimo i èinimo što je njemu ugodno. 23I ovo je zapovijest njegova da vjerujemo u ime sina njegova Isusa Hrista, i da ljubimo jedan drugoga kao što nam je dao zapovijest. 24I koji drži zapovijesti njegove u njemu stoji, i on u njemu. I po tom poznajemo da stoji u nama, po Duhu koga nam je dao.

1Ljubazni! ne vjerujte svakome duhu, nego kušajte duhove jesu li od Boga; jer mnogi lažni proroci iziðoše na svijet. 2Po ovome poznajte Duha Božijega, i duha lažnoga; svaki duh koji priznaje da je Isus Hristos u tijelu došao, od Boga je; 3A svaki duh koji ne priznaje da je Isus Hristos u tijelu došao, nije od Boga: i ovaj je antihristov, za kojega èuste da æe doæi, i sad je veæ na svijetu. 4Vi ste od Boga, djeèice, i nadvladaste ih, jer je veæi koji je u vama negoli koji je na svijetu. 5Oni su od svijeta, zato govore od svijeta, i svijet ih sluša. 6Mi smo od Boga; koji poznaje Boga sluša nas, a koji nije od Boga ne sluša nas. Po ovom poznajemo duha istine i duha prijevare.

1 John 4.11-16 (Vespers)

11Ljubazni! kad je ovako Bog pokazao ljubav k nama, i mi smo dužni ljubiti jedan drugoga. 12Boga niko ne vidje nikad: ako imamo ljubav meðu sobom, Bog u nama stoji, i ljubav je njegova savršena u nama. 13Po tom doznajemo da u njemu stojimo, i on u nama, što nam je dao od Duha svojega. 14I mi vidjesmo i svjedoèimo da otac posla sina da se spase svijet. 15Koji prizna da je Isus sin Božij, Bog u njemu stoji i on u Bogu. 16I mi poznasmo i vjerovasmo ljubav koju Bog ima k nama. Bog je ljubav, i koji stoji u ljubavi, u Bogu stoji i Bog u njemu stoji.

1 John 4.20-5.5 (Vespers)

20Ako ko reèe: ja ljubim Boga, a mrzi na brata svojega, laža je; jer koji ne ljubi brata svojega, koga vidi, kako može ljubiti Boga, koga ne vidi? 21I ovu zapovijest imamo od njega: koji ljubi Boga da ljubi i brata svojega.

1Koji god vjeruje da je Isus Hristos, od Boga je roðen; i koji god ljubi onoga koji je rodio, ljubi i onoga koji je roðen od njega. 2Po tom znamo da ljubimo djecu Božiju kad Boga ljubimo i njegove zapovijesti držimo. 3Jer je ovo ljubav Božija da zapovijesti njegove držimo; i zapovijesti njegove nijesu teške. 4Jer svaki koji je roðen od Boga pobjeðuje svijet; i vjera je naša ova pobjeda koja pobijedi svijet. 5Ko je koji svijet pobjeðuje osim onoga koji vjeruje da je Isus sin Božij?

John 20.11-18 (8th Matins Gospel)

11A Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kad plakaše nadviri se nad grob, 12I vidje dva anðela u bijelijem haljinama gdje sjede jedan èelo glave a jedan èelo nogu gdje bješe ležalo tijelo Isusovo. 13I rekoše joj oni: ženo! što plaèeš? Reèe im: uzeše Gospoda mojega, i ne znam gdje ga metnuše. 14I ovo rekavši obazre se natrag, i vidje Isusa gdje stoji, i ne znadijaše da je Isus. 15Isus joj reèe: ženo! što plaèeš? koga tražiš? A ona misleæi da je vrtar reèe mu: gospodine! ako si ga ti uzeo kaži mi gdje si ga metnuo, i ja æu ga uzeti. 16Isus joj reèe: Marija! A ona obazrevši se reèe mu: Ravuni! koje znaèi uèitelju. 17Reèe joj Isus: ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k ocu svojemu; nego idi k braæi mojoj, i kaži im: vraæam se k ocu svojemu i ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu. 18A Marija Magdalina otide, i javi uèenicima da vidje Gospoda i kaza joj ovo.

Acts 16.16-34 (Epistle)

16A dogodi se kad iðasmo na molitvu da nas srete jedna robinja koja imaše duh pogaðaèki i vraèajuæi donošaše veliki dobitak svojijem gospodarima. 17Ova poðe za Pavlom i za nama, i vikaše govoreæi: ovi su ljudi sluge Boga najvišega, koji javljaju nama put spasenija. 18I ovako èinjaše mnogo dana. A kad se Pavlu dosadi, okrenu se i reèe duhu: zapovijedam ti imenom Isusa Hrista, iziði iz nje. I iziðe u taj èas. 19A kad vidješe njezini gospodari da iziðe nad njihova dobitka, uzeše Pavla i Silu i odvukoše ih na pazar ka knezovima. 20I dovedavši ih k vojvodama, rekoše: ovi su ljudi Jevreji, i mute po našemu gradu, 21I propovijedaju obièaje kojijeh nama ne valja primati ni tvoriti, jer smo Rimljani. 22I sleže se narod na njih, i vojvode izdriješe im haljine, i zapovjediše da ih šibaju. 23I pošto ih zdravo izbiše baciše ih u tamnicu, i zapovjediše tamnièaru da ih dobro èuva. 24Primivši takovu zapovijest on ih baci u najdonju tamnicu i noge im metnu u klade. 25A u ponoæi bijahu Pavle i Sila na molitvi i hvaljahu Boga; a sužnji ih slušahu. 26A ujedanput tako se vrlo zatrese zemlja da se pomjesti temelj tamnièki; i odmah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi. 27A kad se probudi tamnièar i vidje otvorena vrata tamnièka, izvadi nož i šæaše da se ubije, misleæi da su pobjegli sužnji. 28A Pavle povika zdravo govoreæi: ne èini sebi zla nikakva, jer smo mi svi ovdje. 29A on zaiskavši svijeæu uletje i drkæuæi pripade k Pavlu i Sili; 30I izvedavši ih napolje reèe: gospodo! šta mi treba èiniti da se spasem? 31A oni rekoše: vjeruj Gospoda Isusa Hrista i spašæeš se ti i sav dom tvoj. 32I kazaše mu rijeè Gospodnju, i svima koji su u domu njegovu. 33I uze ih u onaj sahat noæi i opra im rane; i krsti se on i svi njegovi odmah. 34I uvedavši ih u svoj dom postavi trpezu, i radovaše se sa svijem domom svojijem što vjerova Boga.

1 John 1.1-7 (Epistle, St John)

1Što bješe ispoèetka, što èusmo, što vidjesmo oèima svojima, što razmotrismo i ruke naše opipaše, o rijeèi života: 2I život se javi, i vidjesmo, i svjedoèimo, i javljamo vam život vjeèni, koji bješe u oca, i javi se nama; 3Što vidjesmo i èusmo to javljamo vama da i vi s nama imate zajednicu; a naša je zajednica s ocem i sa sinom njegovijem Isusom Hristom. 4I ovo vam pišemo da radost vaša bude ispunjena. 5I ovo je obeæanje koje èusmo od njega i javljamo vama, da je Bog vidjelo, i tame u njemu nema nikakve. 6Ako reèemo da imamo zajednicu s njim a u tami hodimo, lažemo i ne tvorimo istine. 7Ako li u vidjelu hodimo, kao što je on sam u vidjelu, imamo zajednicu jedan s drugijem, i krv Isusa Hrista, sina njegova, oèišæava nas od svakoga grijeha.

John 9.1-38 (Gospel)

1I prolazeæi vidje èovjeka slijepa od roðenja. 2I zapitaše ga uèenici njegovi govoreæi: Ravi! ko sagriješi, ili ovaj ili roditelji njegovi, te se rodi slijep? 3Isus odgovori: ni on sagriješi ni roditelji njegovi, nego da se jave djela Božija na njemu. 4Meni valja raditi djela onoga koji me posla dok je dan: doæi æe noæ kad niko ne može raditi. 5Dok sam na svijetu vidjelo sam svijetu. 6Rekavši ovo pljunu na zemlju i naèini kao od pljuvanke, i pomaza kalom oèi slijepome, 7I reèe: idi umij se u banji Siloamskoj koje znaèi poslan). Otide dakle i umi se, i doðe gledajuæi. 8A susjedi i koji ga bijahu vidjeli prije da bješe slijep govorahu: nije li ovo onaj što sjeðaše i prošaše? 9Jedni govorahu: on je; a drugi: nalik je na nj. A on govoraše: ja sam. 10Tada mu govorahu: kako ti se otvoriše oèi? 11On odgovori i reèe: èovjek koji se zove Isus naèini kao, i pomaza oèi moje, i reèe mi: idi u banju Siloamsku i umij se. A kad otidoh i umih se, progledah. 12Tada mu rekoše: gdje je on? Reèe: ne znam. 13Tada ga povedoše k farisejima, onoga što bješe nekad slijep. 14A bješe subota kad naèini Isus kao i otvori mu oèi. 15Tada ga opet pitahu i fariseji kako progleda. A on im reèe: kao metnu mi na oèi, i umih se, i vidim. 16Tada govorahu neki od fariseja: nije ovaj èovjek od Boga, jer ne svetkuje subote. Drugi govorahu: kako može èovjek grješan takova èudesa èiniti? I posta raspra meðu njima. 17Rekoše dakle opet slijepcu: šta veliš ti za njega što ti otvori oèi tvoje? A on reèe: prorok je. 18Tada Jevreji ne vjerovaše za njega da bješe slijep i progleda, dok ne dozvaše roditelje onoga što je progledao, 19I zapitaše ih govoreæi: je li ovo vaš sin za koga vi govorite da se rodi slijep? kako dakle sad vidi? 20A roditelji njegovi odgovoriše im i rekoše: znamo da je ovo sin naš i da se rodi slijep; 21A kako sad vidi ne znamo; ili ko mu otvori oèi mi ne znamo; on je veliki, pitajte njega neka sam kaže za sebe. 22Ovo rekoše roditelji njegovi, jer se bojahu Jevreja; jer se Jevreji bijahu dogovorili da bude odluèen od zbornice ko ga prizna za Hrista. 23Zato rekoše roditelji njegovi: on je veliki, pitajte njega. 24Tada po drugi put dozvaše èovjeka koji je bio slijep, i rekoše mu: podaj Bogu slavu; mi znamo da je èovjek ovaj grješan. 25A on odgovori i reèe: je li grješan ne znam; samo znam da ja bijah slijep, a sad vidim. 26Tada mu opet rekoše: šta ti uèini? kako otvori oèi tvoje? 27Odgovori im: ja vam veæ kazah, i ne slušaste; šta æete opet slušati? Veæ ako i vi hoæete uèenici njegovi da budete? 28A oni ga ukoriše, i rekoše mu: ti si uèenik njegov, a mi smo uèenici Mojsijevi. 29Mi znamo da s Mojsijem govori Bog; a ovoga ne znamo otkuda je. 30Èovjek odgovori i reèe im: to i jest za èudo, što vi ne znate otkuda je a on otvori oèi moje. 31A znamo da Bog ne sluša grješnika; nego ako ko poštuje Boga i volju njegovu tvori onoga sluša. 32Otkako je svijeta nije èuveno da ko otvori oèi roðenom slijepcu. 33Kad on ne bi bio od Boga ne bi mogao ništa èiniti. 34Odgovoriše i rekoše mu: ti si se rodio sav u grijesima, pa zar ti nas da uèiš? I istjeraše ga napolje. 35Èu Isus da ga istjeraše napolje; i našavši ga reèe mu: vjeruješ li ti sina Božijega? 36On odgovori i reèe: a koje je, Gospode, da ga vjerujem? 37A Isus mu reèe: i vidio si ga, i koji govori s tobom on je. 38A on reèe: vjerujem, Gospode! I pokloni mu se.

John 19.25-27, 21.24-25 (Gospel, St John)

25A stajahu kod krsta Isusova mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina. 26A Isus vidjevši mater i uèenika koga ljubljaše gdje stoji reèe materi svojoj: ženo! eto ti sina! 27Potom reèe uèeniku: eto ti matere! I od onoga èasa uze je uèenik k sebi. 24Ovo je onaj uèenik koji svjedoèi za ovo, koji i napisa ovo: i znamo da je svjedoèanstvo njegovo istinito. 25A ima i drugo mnogo što uèini Isus, koje kad bi se redom popisalo, ni u sami svijet, mislim, ne bi mogle stati napisane knjige. Amin.

Holy Apostle and Evangelist John the Theologian

The Apostle’s main commemoration is September 26. Today is commemorated a miracle that took place at his grave every year on this date in Ephesus.

The Apostle reposed when he was more than one hundred years old; he was the only one of the Apostles not to die a martyr. Knowing that his death approached, he took seven of his disciples and told them to dig a grave in the form of a cross. He then lay down in the grave and died, and was buried by his disciples. When the faithful later opened his grave, they found it to be empty. But on this date every year a fine powder, called manna by the people, poured forth from the grave, and was used by the faithful for healing of ailments of body and soul.

Our Righteous Father Arsenios the Great (449)

He is one of the original and most honored Desert Fathers. Born of a noble family, he was a deacon and a courtier in Constantinople. One day he heard a voice saying “Arsenios, flee from men, and thou shalt be saved.” He left the capital in secret and sailed to Alexandria, then journeyed to Skete in the Egyptian desert, where he became a monk. For years he was the disciple of St John the Dwarf. Even though he had already abandoned the world so dramatically, after some time in the desert he again heard a voice saying, “Arsenios, flee, be silent, pray always, for these are the causes of sinning not.” He then separated himself from his brother monks and lived as a hermit, practicing silence. It was told of him that, on Saturday evenings, he would stand, turn his back to the setting sun, raise his hands in prayer, and pray without sitting down until the sun shone on his face the following morning. A monk who came to visit him looked into his cell and saw Arsenios at prayer, his entire body glowing like a flame. He reposed in peace at the age of ninety-five.

St Emilia (375), mother of Sts Macrina, Basil the Great and Gregory of Nyssa, Peter of Sebaste, and Theosevia

She bore nine children, and imparted her Christian faith so effectively that five of them are counted as Saints of the Church: Basil the Great, Gregory of Nyssa, Peter of Sebaste, Macrina and Theosevia. In her old age she founded a monastery, and lived in it with her daughter Macrina until her repose.