Hebrews 12.28-13.8 (Epistle)
28Zato, primajuæi carstvo nepokolebano, da imamo blagodat kojom služimo za ugodnost Bogu, s poštovanjem i sa strahom.
29Jer je Bog naš oganj koji spaljuje.
1Ljubav bratinska da ostane meðu vama.
2Gostoljubivosti ne zaboravljajte; jer neki ne znajuæi iz gostoljubivosti primiše anðele na konak.
3Opominjite se sužanja kao da ste s njima svezani, onijeh kojima se nepravda èini kao da ste i sami u tijelu.
4Ženidbu da drže svi u èasti, i postelja ženidbena da bude èista; a kurvarima i preljuboèincima sudiæe Bog.
5Ne budite srebroljupci; budite zadovoljni onijem što imate. Jer on reèe: neæu te ostaviti, niti æu od tebe otstupiti;
6Tako da smijemo govoriti: Gospod je moj pomoænik, i neæu se bojati; šta æe mi uèiniti èovjek?
7Opominjite se svojijeh uèitelja koji vam kazivaše rijeè Božiju; gledajte na svršetak njihova življenja, i ugledajte se na vjeru njihovu.
8Isus Hristos juèe je i danas onaj isti i vavijek.
Hebrews 2.11-18
(Epistle, Theotokos)
11Jer i onaj koji osveæuje, i oni koji se osveæuju, svi su od jednoga; zaradi toga uzroka ne stidi se nazvati ih braæom
12Govoreæi: objaviæu ime tvoje braæi svojoj, i posred crkve zapjevaæu te.
13I opet: ja æu se u njega uzdati. I opet: evo ja i djeca moja koju mi je dao Bog.
14Buduæi pak da djeca imaju tijelo i krv, tako i on uze dijel u tome, da smræu satre onoga koji ima državu smrti, to jest ðavola;
15I da izbavi one koji god od straha smrti u svemu životu biše robovi.
16Jer se zaista ne prima anðela, nego se prima sjemena Avraamova.
17Zato bješe dužan u svemu da bude kao braæa, da bude milostiv i vjeran poglavar sveštenièki pred Bogom, da oèisti grijehe narodne.
18Jer u èemu postrada i iskušan bi u onome može pomoæi i onima koji se iskušavaju.
John 11.1-45 (Gospel)
1Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine.
2A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.)
3Onda poslaše sestre k njemu govoreæi: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je.
4A kad èu Isus, reèe: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje.
5A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara.
6A kad èu da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe.
7A potom reèe uèenicima: hajdemo opet u Judeju.
8Uèenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šæadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoæeš da ideš onamo?
9Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotièe se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta;
10A ko ide noæu spotièe se, jer nema vidjela u njemu.
11Ovo kaza, i potom reèe im: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim.
12Onda mu rekoše uèenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaæe.
13A Isus im reèe za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna.
14Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije.
15I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu.
16Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reèe uèenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim.
17A kad doðe Isus, naðe ga a on veæ èetiri dana u grobu.
18A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.)
19I mnogi od Judejaca bijahu došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovijem.
20Kad Marta dakle èu da Isus ide, iziðe preda nj, a Marija sjeðaše doma.
21Onda reèe Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi moj brat umro.
22A i sad znam da što zaišteš u Boga daæe ti Bog.
23Isus joj reèe: brat æe tvoj ustati.
24Marta mu reèe: znam da æe ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan.
25A Isus joj reèe: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeæe.
26I nijedan koji živi i vjeruje mene neæe umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo?
27Reèe mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da doðe na svijet.
28I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreæi: uèitelj je došao, i zove te.
29A ona kako èu, usta brzo i otide k njemu.
30Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu gdje ga srete Marta.
31A Judejci onda koji bijahu s njom u kuæi i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziðe, poðoše za njom govoreæi da ide na grob da plaèe onamo.
32A Marija kako doðe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreæi mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.
33Onda Isus kad je vidje gdje plaèe, i gdje plaèu Judejci koji doðoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan.
34I reèe: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš.
35Udariše suze Isusu.
36Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše.
37A neki od njih rekoše: ne mogaše li ovaj koji otvori oèi slijepcu uèiniti da i ovaj ne umre?
38A Isus opet se zgrozi u sebi, i doðe na grob; a bijaše peæina, i kamen ležaše na njoj.
39Isus reèe: uzmite kamen. Reèe mu Marta, sestra onoga što je umro: Gospode! veæ smrdi; jer su èetiri dana kako je umro.
40Isus joj reèe: ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjeæeš slavu Božiju?
41Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oèi gore, i reèe: oèe! hvala ti što si me uslišio.
42A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao.
43I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziði napolje.
44I iziðe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reèe: razdriješite ga i pustite nek ide.
45Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli k Mariji i vidješe šta uèini Isus, vjerovaše ga.
Luke 1.24-38
(Gospel, Theotokos)
24A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreæi:
25Tako mi uèini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora meðu ljudima.
26A u šesti mjesec posla Bog anðela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret
27K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija.
28I ušavši k njoj anðeo reèe: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti meðu ženama.
29A ona vidjevši ga poplaši se od rijeèi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav?
30I reèe joj anðeo: ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga.
31I evo zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Isus.
32On æe biti veliki, i nazvaæe se sin najvišega, i daæe mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova;
33I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja.
34A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža?
35I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij.
36I evo Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom.
37Jer u Boga sve je moguæe što reèe.
38A Marija reèe: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po rijeèi tvojoj. I anðeo otide od nje.