Orthodox Calendar

8. април 2028.
Lazarus Saturday

Lenten Fast — Wine, Oil and Caviar are Allowed

Commemorations

  • Synaxis of the Archangel Gabriel

Scripture Readings

Hebrews 12.28-13.8 (Epistle)

28Zato, primajuæi carstvo nepokolebano, da imamo blagodat kojom služimo za ugodnost Bogu, s poštovanjem i sa strahom. 29Jer je Bog naš oganj koji spaljuje.

1Ljubav bratinska da ostane meðu vama. 2Gostoljubivosti ne zaboravljajte; jer neki ne znajuæi iz gostoljubivosti primiše anðele na konak. 3Opominjite se sužanja kao da ste s njima svezani, onijeh kojima se nepravda èini kao da ste i sami u tijelu. 4Ženidbu da drže svi u èasti, i postelja ženidbena da bude èista; a kurvarima i preljuboèincima sudiæe Bog. 5Ne budite srebroljupci; budite zadovoljni onijem što imate. Jer on reèe: neæu te ostaviti, niti æu od tebe otstupiti; 6Tako da smijemo govoriti: Gospod je moj pomoænik, i neæu se bojati; šta æe mi uèiniti èovjek? 7Opominjite se svojijeh uèitelja koji vam kazivaše rijeè Božiju; gledajte na svršetak njihova življenja, i ugledajte se na vjeru njihovu. 8Isus Hristos juèe je i danas onaj isti i vavijek.

Hebrews 2.11-18 (Epistle, Theotokos)

11Jer i onaj koji osveæuje, i oni koji se osveæuju, svi su od jednoga; zaradi toga uzroka ne stidi se nazvati ih braæom 12Govoreæi: objaviæu ime tvoje braæi svojoj, i posred crkve zapjevaæu te. 13I opet: ja æu se u njega uzdati. I opet: evo ja i djeca moja koju mi je dao Bog. 14Buduæi pak da djeca imaju tijelo i krv, tako i on uze dijel u tome, da smræu satre onoga koji ima državu smrti, to jest ðavola; 15I da izbavi one koji god od straha smrti u svemu životu biše robovi. 16Jer se zaista ne prima anðela, nego se prima sjemena Avraamova. 17Zato bješe dužan u svemu da bude kao braæa, da bude milostiv i vjeran poglavar sveštenièki pred Bogom, da oèisti grijehe narodne. 18Jer u èemu postrada i iskušan bi u onome može pomoæi i onima koji se iskušavaju.

John 11.1-45 (Gospel)

1Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine. 2A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.) 3Onda poslaše sestre k njemu govoreæi: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je. 4A kad èu Isus, reèe: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje. 5A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara. 6A kad èu da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe. 7A potom reèe uèenicima: hajdemo opet u Judeju. 8Uèenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šæadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoæeš da ideš onamo? 9Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotièe se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta; 10A ko ide noæu spotièe se, jer nema vidjela u njemu. 11Ovo kaza, i potom reèe im: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim. 12Onda mu rekoše uèenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaæe. 13A Isus im reèe za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna. 14Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije. 15I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu. 16Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reèe uèenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim. 17A kad doðe Isus, naðe ga a on veæ èetiri dana u grobu. 18A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.) 19I mnogi od Judejaca bijahu došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovijem. 20Kad Marta dakle èu da Isus ide, iziðe preda nj, a Marija sjeðaše doma. 21Onda reèe Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi moj brat umro. 22A i sad znam da što zaišteš u Boga daæe ti Bog. 23Isus joj reèe: brat æe tvoj ustati. 24Marta mu reèe: znam da æe ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan. 25A Isus joj reèe: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeæe. 26I nijedan koji živi i vjeruje mene neæe umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? 27Reèe mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da doðe na svijet. 28I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreæi: uèitelj je došao, i zove te. 29A ona kako èu, usta brzo i otide k njemu. 30Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu gdje ga srete Marta. 31A Judejci onda koji bijahu s njom u kuæi i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziðe, poðoše za njom govoreæi da ide na grob da plaèe onamo. 32A Marija kako doðe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreæi mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. 33Onda Isus kad je vidje gdje plaèe, i gdje plaèu Judejci koji doðoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan. 34I reèe: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš. 35Udariše suze Isusu. 36Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše. 37A neki od njih rekoše: ne mogaše li ovaj koji otvori oèi slijepcu uèiniti da i ovaj ne umre? 38A Isus opet se zgrozi u sebi, i doðe na grob; a bijaše peæina, i kamen ležaše na njoj. 39Isus reèe: uzmite kamen. Reèe mu Marta, sestra onoga što je umro: Gospode! veæ smrdi; jer su èetiri dana kako je umro. 40Isus joj reèe: ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjeæeš slavu Božiju? 41Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oèi gore, i reèe: oèe! hvala ti što si me uslišio. 42A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao. 43I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziði napolje. 44I iziðe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reèe: razdriješite ga i pustite nek ide. 45Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli k Mariji i vidješe šta uèini Isus, vjerovaše ga.

Luke 1.24-38 (Gospel, Theotokos)

24A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreæi: 25Tako mi uèini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora meðu ljudima. 26A u šesti mjesec posla Bog anðela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret 27K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. 28I ušavši k njoj anðeo reèe: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti meðu ženama. 29A ona vidjevši ga poplaši se od rijeèi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav? 30I reèe joj anðeo: ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga. 31I evo zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Isus. 32On æe biti veliki, i nazvaæe se sin najvišega, i daæe mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova; 33I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja. 34A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža? 35I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij. 36I evo Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom. 37Jer u Boga sve je moguæe što reèe. 38A Marija reèe: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po rijeèi tvojoj. I anðeo otide od nje.

Commemorations

Synaxis of the Archangel Gabriel

Each of the Great Feasts of the Church is followed by a commemoration of some holy one who figures in the events of the Feast. So, today we commemorate the Holy Archangel Gabriel, who brought the glad news of the conception of Christ to Mary, the Theotokos. The Prologue gives the following teaching:

“The herald of the incarnation of the Son of God, he is one of the seven great angels who stand before the throne of God. He revealed to Zacharias the birth of the Forerunner, and said of himself: ‘I am Gabriel that stand in the presence of God’ (Lk. 1:19). His name, Gabriel, signifies ‘man of God’. Speaking about the Annunciation, the holy Fathers comment that an angel with such a name was sent to signify who He was, and of what nature He was, who would be born of the most pure Virgin. He would be the Man of God, the Man-God, the strong and mighty God. Others have found that it was this same Gabriel who announced the conception of the Virgin Mary to Joachim and Anna, and that it was he who taught Moses in the wilderness to write the Book of Genesis. The holy Fathers consider that Gabriel belongs to the foremost and highest order of the heavenly powers, the seraphim, since the seraphim stand closest to God. And so he is one of the seven seraphim closest to God. The names of these seven are: Michael, Gabriel, Raphael, Uriel, Selathiel, Jegudiel and Barachiel. Some would add Jeremiel to this number. Each has his own particular service, but all are equal in honour. Why did God not send Michael? For the reason that Michael’s service is the suppression of the enemies of God’s truth, while Gabriel’s is the annunciation of the salvation of the human race.”