Matthew 21.18-43 (Gospel, Bridegroom)

18A ujutru vraæajuæi se u grad ogladnje. 19I ugledavši smokvu jednu kraj puta doðe k njoj, i ne naðe ništa na njoj do lišæa sama, i reèe joj: da nikad na tebi ne bude roda dovijeka. I odmah usahnu smokva. 20I vidjevši to uèenici diviše se govoreæi: kako odmah usahnu smokva! 21A Isus odgovarajuæi reèe im: zaista vam kažem: ako imate vjeru i ne posumnjate, ne samo smokveno uèiniæete, nego i gori ovoj ako reèete: digni se i baci se u more, biæe. 22I sve što uzištete u molitvi vjerujuæi, dobiæete. 23I kad doðe u crkvu i stade uèiti, pristupiše k njemu glavari sveštenièki i starješine narodne govoreæi: kakvom vlasti to èiniš? i ko ti dade vlast tu? 24A Isus odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas upitati jednu rijeè, koju ako mi kažete, i ja æu vama kazati kakvom vlasti ovo èinim. 25Krštenje Jovanovo otkuda bi? ili s neba, ili od ljudi? A oni pomišljavahu u sebi govoreæi: ako reèemo: s neba, reæi æe nam: zašto mu dakle ne vjerovaste? 26Ako li reèemo: od ljudi, bojimo se naroda; jer svi Jovana držahu za proroka. 27I odgovarajuæi Isusu rekoše: ne znamo. Reèe i on njima: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim. 28Šta vam se èini? Èovjek neki imaše dva sina; i došavši k prvome reèe: sine! idi danas radi u vinogradu mome. 29A on odgovarajuæi reèe: neæu; a poslije se raskaja i otide. 30I pristupivši k drugome reèe tako. A on odgovarajuæi reèe: hoæu, gospodaru; i ne otide. 31Koji je od ove dvojice ispunio volju oèinu? Rekoše mu: prvi. Reèe im Isus: zaista vam kažem da æe carinici i kurve prije vas uæi u carstvo Božije. 32Jer doðe k vama Jovan putem pravednijem, i ne vjerovaste mu; a carinici i kurve vjerovaše mu; i vi pošto vidjeste to, ne raskajaste se da mu vjerujete. 33Drugu prièu èujte: bijaše èovjek domaæin koji posadi vinograd, i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i naèini kulu, i dade ga vinogradarima, i otide. 34A kad se približi vrijeme rodovima, posla sluge svoje k vinogradarima da prime rodove njegove. 35I vinogradari pohvatavši sluge njegove jednoga izbiše, a jednoga ubiše, a jednoga zasuše kamenjem. 36Opet posla druge sluge, više nego prije, i uèiniše im tako isto. 37A potom posla k njima sina svojega govoreæi: postidjeæe se sina mojega. 38A vinogradari vidjevši sina rekoše meðu sobom: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo, i da nama ostane dostojanje njegovo. 39I uhvatiše ga, pa izvedoše napolje iz vinograda, i ubiše. 40Kad doðe dakle gospodar od vinograda šta æe uèiniti vinogradarima onijem? 41Rekoše mu: zloèince æe zlom smrti pomoriti; a vinograd daæe drugijem vinogradarima, koji æe mu davati rodove u svoje vrijeme. 42Reèe im Isus: zar nijeste nikad èitali u pismu: kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla; to bi od Gospoda i divno je u vašijem oèima. 43Zato vam kažem da æe se od vas uzeti carstvo Božije, i daæe se narodu koji njegove rodove donosi.

Ezekiel 1.1-20 (6th Hour)

1Godine tridesete, mjeseca èetvrtoga, petoga dana, kad bijah meðu robljem na rijeci Hevaru, otvoriše se nebesa, i vidjeh utvare Božje. 2Petoga dana toga mjeseca, pete godine otkako se zarobi car Joahin, 3Doðe rijeè Gospodnja Jezekilju sinu Vuzijevu, svešteniku, u zemlji Haldejskoj na rijeci Hevaru, i ondje doðe ruka Gospodnja nada nj. 4I vidjeh, i gle, silan vjetar dolažaše od sjevera, i velik oblak i oganj koji se razgorijevaše, i oko njega svjetlost, a isred ognja kao jaka svjetlost; 5Isred njega još kao èetiri životinje, koje na oèi bijahu nalik na èovjeka; 6I u svake bijahu èetiri lica, i èetiri krila u svake; 7I noge im bijahu prave, a u stopalu bijahu im noge kao u teleta; i sijevahu kao uglaðena mjed. 8I ruke im bijahu èovjeèije pod krilima nad èetiri strane, i lica im i krila bijahu na èetiri strane. 9Sastavljena im bijahu krila jedno s drugim; i ne okretahu se iduæi, nego svaka iðaše naprema se. 10I lice bijaše u sve èetiri lice èovjeèije i lice lavovo s desne strane, a s lijeve strane lice volujsko i lice orlovo u sve èetiri. 11I lica im i krila bijahu razdijeljena ozgo; u svake se dva krila sastavljahu jedno s drugim, a dva pokrivahu im tijelo. 12I svaka iðaše pravo naprema se; iðahu kuda duh iðaše, i ne okretahu se iduæi. 13I na oèi bijahu te životinje kao živo ugljevlje, gorahu na oèi kao svijeæe; taj oganj prolažaše izmeðu životinja i svijetljaše se, i iz ognja izlažaše munja. 14I životinje trèahu i vraæahu se kao munja. 15I kad gledah životinje, gle, toèak jedan bijaše na zemlji uza svaku životinju prema èetiri lica njihova. 16Oblièjem i napravom bijahu toèkovi kao boje hrisolitove, i sva èetiri bijahu jednaka, i oblièjem i napravom bijahu kao da je jedan toèak u drugom. 17Kad iðahu, iðahu sva èetiri svaki na svoju stranu, i iduæi ne skretahu. 18I naplaci im bijahu visoki strahota; i bijahu naplaci puni oèiju unaokolo u sva èetiri. 19I kad iðahu životinje, iðahu i toèkovi uz njih; i kad se životinje podizahu od zemlje, podizahu se i toèkovi. 20Kuda duh iðaše, onamo iðahu, i podizahu se toèkovi prema njima, jer duh životinjski bješe u toèkovima.

Exodus 1.1-20 (Vespers)

1Ovo su imena sinova Izrailjevijeh koji doðoše u Misir, doðoše s Jakovom, svaki sa svojom porodicom: 2Ruvim, Simeun, Levije i Juda, 3Isahar, Zavulon i Venijamin, 4Dan i Neftalim, Gad i Asir. 5A svega bijaše ih od bedara Jakovljevijeh sedamdeset duša s Josifom, koji bješe u Misiru. 6A Josif umrije i sva braæa njegova i sav onaj naraštaj. 7I sinovi Izrailjevi narodiše se i umnožiše se, i napredovaše i osiliše veoma, da ih se zemlja napuni. 8Tada nasta nov car u Misiru, koji ne znadijaše za Josifa; 9I reèe narodu svojemu: gle, narod sinova Izrailjevijeh veæi je i silniji od nas. 10Nego hajde mudro da postupamo s njima, da se ne množe, i kad nastane rat da ne pristanu s neprijateljima našim i ne udare na nas i ne otidu iz zemlje. 11I postaviše nad njima nastojnike da ih muèe teškim poslovima; i graðaše narod Izrailjev Faraonu gradove Pitom i Ramesu. 12Ali što ga više muèahu to se više množaše i napredovaše, da se grožahu od sinova Izrailjevijeh. 13I žestoko nagonjahu Misirci sinove Izrailjeve na poslove, 14I zagrèivahu im život teškim poslovima, blatom i opekama i svakim radom u polju, i svakim drugim poslom, na koji ih žestoko nagonjahu. 15I još zapovjedi car Misirski babicama Jevrejskim, od kojih jednoj bješe ime Sefora a drugoj Fuva, 16I reèe: kad babièite Jevrejke, i u poroðaju vidite da je muško, ubijte ga, a kad bude žensko, nek ostane živo. 17Ali se babice bojahu Boga, i ne èinjahu kako im reèe car Misirski, nego ostavljahu djecu u životu. 18A car Misirski dozva babice, i reèe im: zašto to èinite, te ostavljate u životu mušku djecu? 19A babice rekoše Faraonu: Jevrejke nisu kao žene Misirke; jaèe su; dok im doðe babica, one veæ rode. 20I Bog uèini dobro babicama; i narod se umnoži i osili veoma;

Job 1.1-12 (Vespers)

1Bijaše èovjek u zemlji Uzu po imenu Jov; i taj èovjek bijaše dobar i pravedan, i bojaše se Boga, i uklanjaše se oda zla. 2I rodi mu se sedam sinova i tri kæeri. 3I imaše stoke sedam tisuæa ovaca i tri tisuæe kamila i pet stotina jarmova volova i pet stotina magarica, i èeljadi veoma mnogo; i bijaše taj èovjek najveæi od svijeh ljudi na istoku. 4I sinovi njegovi sastajahu se i davahu gozbe kod kuæe, svaki svoga dana, i slahu te pozivahu tri sestre svoje da jedu i piju s njima. 5I kad bi se obredili gozbom, pošiljaše Jov i osveæivaše ih, i ustajuæi rano prinošaše žrtve paljenice prema broju svijeh njih; jer govoraše Jov: može biti da su se ogriješili sinovi moji i pohulili na Boga u srcu svom. Tako èinjaše Jov svaki put. 6A jedan dan doðoše sinovi Božji da stanu pred Gospodom, a meðu njih doðe i Sotona. 7I Gospod reèe Sotoni: otkuda ideš? A Sotona odgovori Gospodu i reèe: prohodih zemlju i obilazih. 8I reèe Gospod Sotoni: jesi li vidio slugu mojega Jova? nema onakoga èovjeka na zemlji, dobra i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se oda zla. 9A Sotona odgovori Gospodu i reèe: eda li se uzalud Jov boji Boga? 10Nijesi li ga ti ogradio i kuæu njegovu i sve što ima svuda unaokolo? djelo ruku njegovijeh blagoslovio si, i stoka se njegova umnožila na zemlji. 11Ali pruži ruku svoju i dotakni se svega što ima, psovaæe te u oèi. 12A Gospod reèe Sotoni: evo, sve što ima neka je u tvojoj ruci; samo na njega ne diži ruke svoje. I otide Sotona od Gospoda.

Matthew 24.3-35 (Gospel, Presanctified)

3A kad sjeðaše na gori Maslinskoj pristupiše k njemu uèenici nasamo govoreæi: kaži nam kad æe to biti? i kakav je znak tvojega dolaska i pošljetka vijeka? 4I odgovarajuæi Isus reèe im: èuvajte se da vas ko ne prevari. 5Jer æe mnogi doæi u ime moje govoreæi: ja sam Hristos. I mnoge æe prevariti. 6Èuæete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite; jer treba da to sve bude. Ali nije još tada pošljedak. 7Jer æe ustati narod na narod i carstvo na carstvo; i biæe gladi i pomori, i zemlja æe se tresti po svijetu. 8A to je sve poèetak stradanja. 9Tada æe vas predati na muke, i pobiæe vas, i svi æe narodi omrznuti na vas imena mojega radi. 10I tada æe se mnogi sablazniti, i drug druga izdaæe, i omrznuæe drug na druga. 11I iziæi æe mnogi lažni proroci i prevariæe mnoge. 12I što æe se bezakonje umnožiti, ohladnjeæe ljubav mnogijeh. 13Ali koji pretrpi do kraja blago njemu. 14I propovjediæe se ovo jevanðelje o carstvu po svemu svijetu za svjedoèanstvo svijem narodima. I tada æe doæi pošljedak. 15Kad dakle ugledate mrzost opušæenja, o kojoj govori prorok Danilo, gdje stoji na mjestu svetome koji èita da razumije): 16Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore; 17I koji bude na krovu da ne silazi uzeti što mu je u kuæi; 18I koji bude u polju da se ne vrati natrag da uzme haljine svoje. 19A teško trudnima i dojilicama u te dane. 20Nego se molite Bogu da ne bude bježan vaša u zimu ni u subotu; 21Jer æe biti nevolja velika kakova nije bila od postanja svijeta dosad niti æe biti; 22I da se oni dani ne skrate, niko ne bi ostao; ali izbranijeh radi skratiæe se dani oni. 23Tada ako vam ko reèe: evo ovdje je Hristos ili ondje, ne vjerujte. 24Jer æe iziæi lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaæe znake velike i èudesa da bi prevarili, ako bude moguæe, i izbrane. 25Eto vam kazah naprijed. 26Ako vam dakle reku: evo ga u pustinji, ne izlazite; evo ga u sobama, ne vjerujte. 27Jer kako što munja izlazi od istoka i pokazuje se do zapada, taki æe biti dolazak sina èovjeèijega. 28Jer gdje je strvina onamo æe se i orlovi kupiti. 29I odmah æe po nevolji dana tijeh sunce pomrèati, i mjesec svoju svjetlost izgubiti, i zvijezde s neba spasti, i sile nebeske pokrenuti se. 30I tada æe se pokazati znak sina èovjeèijega na nebu; i tada æe proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaæe sina èovjeèijega gdje ide na oblacima nebeskima sa silom i slavom velikom. 31I poslaæe anðele svoje s velikijem glasom trubnijem; i sabraæe izbrane njegove od èetiri vjetra, od kraja do kraja nebesa. 32Od smokve nauèite se prièi: kad se veæ njezine grane pomlade i ulistaju, znate da je blizu ljeto. 33Tako i vi kad vidite sve ovo, znajte da je blizu kod vrata. 34Zaista vam kažem: ovaj naraštaj neæe proæi dok se ovo sve ne zbude. 35Nebo i zemlja proæi æe, ali rijeèi moje neæe proæi.

St Hilarion the New, abbot of Pelecete, Confessor (754)

He took up the monastic life when very young, and lived as a recluse for many years, and gained the grace to heal sicknesses and drive out demons by his prayers. Later he became abbot of the Monastery of Pelekete in Bithynia. During the reign of the Emperor Leo the Isaurian, he and his monastery steadfastly upheld the holy icons, and were fiercely persecuted. Hilarion and his forty monks were exiled to a prison near Ephesus, where the Saint reposed.

Repose of Gerontissa Gavrilia (1992) (March 15 OC)

Mother Gavrilia, who was known to many who are still alive, has not been officially glorified by the Church, but is considered by many to be a Saint of our time. Her fine biography, Ascetic of Love, has been translated into English and several other languages. The account below is excerpted from that on the web site of St Gregory Palamas Monastery.

“The Gerontissa Gabrielia was born in Constantinople a hundred years ago on October 2/15, 1897. She grew up in the City until her family moved to Thessalonika in 1923. She went to England in 1938 and stayed there throughout the Second World War. She trained as a chiropodist and physiotherapist. In 1945 she returned to Greece where she worked with the Friends Refugee Mission and the American Farm School in Thessalonika in early post-war years. Later she opened her own therapy office in Athens until 1954. In March of that year her mother died and the office was closed. Sister Lila left Greece and traveled overland to India where she worked with the poorest of the poor, even the lepers, for five years.

“It was not until 1959 that she went to the Monastery of Mary and Martha in Bethany, Palestine, to become a nun. When she arrived she asked Fr. Theodosius the chaplain for a rule of prayer. Fr. Theodosius was somewhat surprised to find that she could read even ancient Byzantine Greek. Fr. Theodosius said, “The great elders that we hear about no longer exist. I certainly am not one. You came here to save your soul. If I start giving you rules, you will lose you soul and I will as well. But here is Fr. John. He will be your elder.” So for her first year in the monastery he set her to reading only the Gospels and St. John Climacus. (It should be noted that at that time the Ladder had not been published in modern Greek.)

“She was three years in Bethany. In April, 1962, word came that Patriarch Athenagoras of Constantinople sought to send an Orthodox monastic to Taize in France. Sister Gabrielia went by way of Taize (she spoke fluent French from childhood) to America.

“In 1963 she was back in Greece. The Gerontissa was tonsured to the Small Schema by Abbot Amphilochios (Makris) on Patmos in the Cave of St. Anthony under the Monastery of Evangelismos just before she and the nun Tomasina left again for India. Elder Amphilochios was enthusiastic at the idea a nun who would be open to the an active outreach in the world. In India she was for three year in Nani Tal in Uttar Pradesh where Fr. Lazarus Moore was the priest and where he consulted the Gerontissa in his translations of the Psalter and the Fathers. Between 1967 and 1977 the Gerontissa traveled in the Mission field of East Africa, in Europe including visiting old friends and spiritual fathers Lev Gillet and Sophrony of Essex, again to America, and briefly in Sinai where Archbishop Damianos was attempting to reintroduce women’s monasticism. She traveled extensively, with much concern and broad love for the people of God. Some of her spiritual children found her in Jerusalem beside the Tomb of Christ; others found her on the mission field of East Africa. For years beginning in about 1977, she lived hidden in a little apartment, the “House of the Angels” in Patissia in the midst of the noise and smog and confusion of central Athens. A little place, a hidden place, a precious place to those who knew her there.

“In 1989 she moved to Holy Protection hermitage on the island of Aegina, close by the shrine of St. Nectarios. There she called the last two of her spiritual children to become monastics near her, and there she continued to receive many visitors. At the start of Great Lent in 1990 she was hospitalized for lymphatic cancer. She was forty days in the hospital, leaving during Holy Week and receiving communion of Pascha. And to the puzzlement of the doctors, the cancer disappeared. It was not yet her time.

“The Gerontissa finally withdrew to quiet. With only one last nun she moved for the last time in this life, to the island of Leros. There they established the hesychastirion of the Holy Archangels. Only in this last year of her life did she accept the Great Schema at the hands of Fr. Dionysious from Little St. Anne’s Skete on Athos. He came to give her the Schema in the Chapel of the Panaghia in the Kastro on the top of Leros.

“Gerontissa Gabrielia passed from this world on March 28, 1992, having never built a monastery. Over the years, six of her spiritual children did become monastics, but never more that one or two were with her at a time. Only the angels could count the number of lives that God touched and changed through her. Her biography and collected writings were published in Greek in 1996, through the work of her last monastic daughter and the contribution of many, many others who held the Gerontissa dear. An English translation is in process [Note: it has now been published].

“Anyone who knew the Gerontissa realized that God has not left us without His saints, even down to the present day. The few words recorded here scarcely suggest the clarity and love of her soul. Words are only the tools of this world; the wonder of the Gerontissa was wrapped in the mystery of the silence of the world to come.

“She never sought a reputation. She never allowed anything about her to be published during her long life and only allowed her children to take photographs in her very last years. Those whom God touched through her called her Gerontissa; she never made herself anything but the nun Gabrielia.

“She was humility and love incarnate.”

The Gerontissa embodied an ‘ecumenism’ that might serve as a model for many in our time: she was completely loving and open to all people of all faiths, yet while working freely with protestants and Hindus in service to man, she never compromised any aspect of her Orthodox faith. Once, some protestant fellow-workers suggested that they pray together; Mother Gavrilia thanked them lovingly, but said ‘I only pray in church or alone.’