Hebrews 9.24-28 (Epistle)

24Jer Hristos ne uðe u rukotvorenu svetinju, koja je prilika prave, nego u samo nebo, da se pokaže sad pred licem Božijim za nas; 25Niti da mnogo puta prinosi sebe, kao što poglavar sveštenièki ulazi u svetinju svake godine s krvlju tuðom: 26Inaèe bi on morao mnogo puta stradati od postanja svijeta; a sad jednom na svršetku vijeka javi se da svojom žrtvom satre grijeh. 27I kao što je ljudima odreðeno jednom umrijeti, a potom sud: 28Tako se i Hristos jednom prinese, da uzme mnogijeh grijehe; a drugom æe se javiti bez grijeha na spasenije onima koji ga èekaju.

Hebrews 9.1-7 (Epistle, Theotokos)

1Tako i prvi zavjet imaše pravde bogomoljstva i svetinju zemaljsku. 2Jer skinija bješe naèinjena prva, u kojoj bijaše svijeænjak i trpeza i postavljeni hljebovi, što se zove svetinja. 3A za drugijem zavjesom bijaše skinija, koja se zove svetinja nad svetinjama, 4Koja imaše zlatnu kadionicu, i kovèeg zavjeta okovan svuda zlatom, u kome bijaše zlatan sud s manom, i palica Aronova, koja se bješe omladila, i ploèe zavjeta. 5A više njega bijahu heruvimi slave, koji osjenjavahu oltar; o èemu se ne može sad govoriti redom. 6A kad ovo bijaše tako ureðeno, ulažahu sveštenici svagda u prvu skiniju i savršivahu službu Božiju. 7A u drugu ulažaše jednom u godini sam poglavar sveštenièki, ne bez krvi, koju prinosi za sebe i za narodna neznanja.

Mark 8.27-31 (Gospel)

27I iziðe Isus i uèenici njegovi u sela Æesarije Filipove; i putem pitaše uèenike svoje govoreæi im: ko govore ljudi da sam ja? 28A oni odgovoriše: Jovan krstitelj; drugi: Ilija; a drugi: koji od proroka. 29A on im reèe: a vi šta mislite ko sam ja? A Petar odgovarajuæi reèe mu: ti si Hristos. 30I zaprijeti im da nikom ne kazuju za njega. 31I poèe ih uèiti da sinu èovjeèijemu valja mnogo postradati, i da æe ga okriviti starješine i glavari sveštenièki i književnici, i da æe ga ubiti, i treæi dan da æe ustati.

Luke 10.38-42, 11.27-28 (Gospel, Theotokos)

38A kad iðahu putem i on uðe u jedno selo, a žena neka, po imenu Marta, primi ga u svoju kuæu. 39I u nje bješe sestra, po imenu Marija, koja i sjede kod nogu Isusovijeh i slušaše besjedu njegovu. 40A Marta se bješe zabunila kako æe ga doèekati, i prikuèivši se reèe: Gospode! zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? reci joj dakle da mi pomože. 41A Isus odgovarajuæi reèe joj: Marta! Marta! brineš se i trudiš za mnogo, 42A samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobri dijel izabrala, koji se neæe uzeti od nje. 27A kad to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reèe mu: blago utrobi koja te je nosila, i sisama koje si sao! 28A on reèe: blago i onima koji slušaju rijeè Božiju, i drže je.

Martyrs Chrysanthos and Daria, and those with them at Rome (283)

Chrysanthos was the only son of Polemon, a prominent pagan in Rome. As befit his status, he was given every opportunity for secular learning, but seemed unable to acquire worldly wisdom. By God’s providence, copies of the Gospels and the Acts of the Apostles came into his possession and, reading them avidly, he was enlightened and desired above all to be a Christian. He found a priest, Carpophorus, who instructed him in the Faith and baptised him. When his father discovered Chrysanthos’ conversion, he was angry and did everything he could to turn his son back to paganism, using even threats and imprisonment. When none of these measures worked, Polemon arranged for his son to be married to a beautiful and learned young pagan woman named Daria, hoping that affection for her would draw his son away from Christ. But instead, Chrysanthus persuaded Daria of the truth of Christianity, and she was secretly baptised.

When his father died, Chrysanthus and his wife began to confess Christ openly and to live publicly as Christians. They were soon arrested and grievously tortured for their faith. The torturer, whose name was Claudius, was so moved by their endurance and patience that he himself embraced the Faith, along with his whole household. For this they were executed: Claudius by drowning, his two sons by beheading, and his wife by hanging. Finally Chrysanthus and Daria were buried alive in a pit and covered with stones. This was during the reign of the Emperor Numerian.