Isaiah 41.4-14 (6th Hour)

4Ko je uradio i uèinio to? i zove naraštaje od iskona? Ja, Gospod, prvi i pošljednji, ja isti. 5Vidješe ostrva i uplašiše se, krajevi zemaljski zadrktaše, približiše se i doðoše. 6Jedan drugom pomagaše, i bratu svojemu govoraše: budi hrabar. 7Drvodjelja hrabraše zlatara; koji kleplje hrabraše onoga koji kuje na nakovnju, govoreæi: dobro je za spajanje. I pritvrðivaše klincima da se ne pomièe. 8Ali ti, Izrailju, slugo moj; Jakove, kojega izabrah, sjeme Avrama prijatelja mojega! 9Ti, kojega uzeh s krajeva zemaljskih, i izmeðu izbranijeh njezinijeh dozvah te, i rekoh ti: ti si moj sluga, ja te izabrah, i ne odbacih tebe; 10Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne plaši se, jer sam ja Bog tvoj; ukrijepiæu te i pomoæi æu ti, i poduprijeæu te desnicom pravde svoje. 11Gle, postidjeæe se i posramiæe svi koji se ljute na tebe; biæe kao ništa i izginuæe protivnici tvoji. 12Potražiæeš suparnike svoje, ali ih neæeš naæi, biæe kao ništa, i koji vojuju na te, nestaæe ih. 13Jer ja Gospod Bog tvoj držim te za desnicu, i kažem ti: ne boj se, ja æu ti pomagati. 14Ne boj se, crviæu Jakovljev, narodiæu Izrailjev, ja æu ti pomagati, govori Gospod i izbavitelj tvoj, svetac Izrailjev.

Genesis 17.1-9 (Vespers)

1A kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospod i reèe mu: ja sam Bog svemoguæi, po mojoj volji živi i budi pošten. 2I uèiniæu zavjet izmeðu sebe i tebe, i vrlo æu te umnožiti. 3A Avram pade nièice. I Gospod mu još govori i reèe: 4Od mene evo zavjet moj s tobom da æeš biti otac mnogim narodima. 5Zato se više neæeš zvati Avram, nego æe ti ime biti Avraam, jer sam te uèinio ocem mnogih naroda; 6Daæu ti porodicu vrlo veliku, i naèiniæu od tebe narode mnoge, i carevi æe izaæi od tebe. 7A postavljam zavjet svoj izmeðu sebe i tebe i sjemena tvojega nakon tebe od koljena do koljena, da je zavjet vjeèan, da sam Bog tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe; 8I daæu tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe zemlju u kojoj si došljak, svu zemlju Hanansku u državu vjeènu, i biæu im Bog. 9I reèe Bog Avramu: ti pak drži zavjet moj, ti i sjeme tvoje nakon tebe od koljena do koljena.

Proverbs 15.20-16.9 (LXX) (Vespers)

20Mudar je sin radost ocu, a èovjek bezuman prezire mater svoju. 21Bezumlje je radost bezumniku, a razuman èovjek hodi pravo. 22Namjere se rasipaju kad nema savjeta, a tvrdo stoje gdje je mnogo savjetnika. 23Raduje se èovjek odgovorom usta svojih, i rijeè u vrijeme kako je dobra! 24Put k životu ide gore razumnome da se saèuva od pakla ozdo. 25Gospod raskopava kuæu ponositima, a meðu udovici utvrðuje. 26Mrske su Gospodu misli zle, a besjede èistijeh mile su. 27Lakomac zatire svoju kuæu, a ko mrzi na poklone živ æe biti. 28Srce pravednikovo premišlja šta æe govoriti, a usta bezbožnièka rigaju zlo. 29Daleko je Gospod od bezbožnijeh, a molitvu pravednijeh èuje. 30Vid oèinji veseli srce, dobar glas goji kosti. 31Uho koje sluša karanje životno nastavaæe meðu mudrima. 32Ko odbacuje nastavu, ne mari za dušu svoju; a ko sluša karanje, biva razuman. 33Strah je Gospodnji nastava k mudrosti, i prije slave ide smjernost.

1Èovjek sprema srce, ali je od Gospoda što æe jezik govoriti. 2Èovjeku se svi putovi njegovi èine èisti, ali Gospod ispituje duhove. 3Ostavi na Gospoda djela svoja, i biæe tvrde namjere tvoje. 4Gospod je stvorio sve sam za se, i bezbožnika za zli dan. 5Mrzak je Gospodu ko je god ponosita srca, i neæe ostati bez kara ako æe i druge uzeti u pomoæ. 6Milošæu i istinom oèišæa se bezakonje, i strahom Gospodnjim uklanja se èovjek oda zla. 7Kad su èiji putovi mili Gospodu, miri s njim i neprijatelje njegove. 8Bolje je malo s pravdom nego mnogo dohodaka s nepravdom. 9Srce èovjeèije izmišlja sebi put, ali Gospod upravlja korake njegove.

Martyr Sabinas of Hermopolis, Egypt (287)

He was the administrator (we would say mayor) of the city of Hermopolis in Egypt. During a persecution, he and many other Christians fled to the mountains, where Sabinas shut himself in a hut and spent his days in fasting and prayer. But a poor man who brought him food (and whom Sabinas had helped in many ways) betrayed him to the authorities for two pieces of gold. Sabinas and six others were arrested, bound and brought before the governor Arian. After harsh torture, Sabinas was drowned in the Nile.

Our Holy Father Christodoulos, Wonderworker of Patmos (1111)

He was from the region of Nicaea, and was named John by his parents Theodore and Anna. He took up the monastic life at an early age, and was renamed Christodoulos (‘Slave of Christ’). After going far in the ascetical life, he was given permission by the Emperor Alexis I (1081-1118) to establish a church and monastery on the island of Patmos, dedicated to St John the Evangelist. Both the church and the monastery stand and continue in use to this day. When Patmos was attacked by the Arabs, he and his disciples fled to Euboea, where he reposed. The Saint’s disciples brought his relics back to his own monastery, where they continue to work miracles today.

Holy Apostle Aristobulus of the Seventy, first Bishop of Britain (1st c.)

“He was the brother of the Apostle Barnabas and was born in Cyprus. He was a follower of the Apostle Paul, who mentions him in his Epistle to the Romans (16:10). When the great Apostle Paul created many bishops for different parts of the world, he made this Aristobulus bishop of Britain (i.e. England). In Britain there was a wild people, pagan and wicked, and Aristobulus endured among them unmentionable torments, misfortunes and malice. They smote him without mercy, dragged him through the streets, mocked him and jeered at him. But in the end this holy man came to success by the power of the grace of God. He enlightened the people, baptised them in the name of Christ the Lord, built churches, ordained priests and deacons and finally died there in peace and went to the Kingdom of the Lord whom he had served so faithfully.” (Prologue)

Note: in the Greek calendar he is commemorated on March 15.