Isaiah 40.18-31 (6th Hour)

18S kim æete dakle izjednaèiti Boga? i kaku æete mu priliku naæi? 19Umjetnik lije lik, i zlatar ga pozlaæuje, i verižice srebrne lije. 20A ko je siromah, te nema šta prinijeti, bira drvo koje ne trune, i traži vješta umjetnika da naèini rezan lik, koji se ne pomièe. 21Ne znate li? ne èujete li? ne kazuje li vam se od iskona? ne razumijete li od temelja zemaljskih? 22On sjedi nad krugom zemaljskim, i njezini su mu stanovnici kao skakavci; on je razastro nebesa kao platno i razapeo ih kao šator za stan. 23On obraæa knezove u ništa, sudije zemaljske èini da su kao taština. 24Kao da nijesu posaðeni ni posijani, i kao da im se stablo nije ukorijenilo u zemlji, èim dune na njih, posahnu, i vihor kao pljevu raznese ih. 25S kim æete me dakle izjednaèiti da bih bio kao on? veli sveti. 26Podignite gore oèi svoje i vidite; ko je to stvorio? ko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu, i velike radi sile njegove i jake moæi ne izostaje nijedno? 27Zašto govoriš, Jakove, i kažeš, Izrailju: sakriven je put moj od Gospoda, i stvar moja ne izlazi pred Boga mojega? 28Ne znaš li? nijesi li èuo da Bog vjeèni Gospod, koji je stvorio krajeve zemaljske, ne sustaje niti se utruðuje? razumu njegovu nema mjere. 29On daje snagu umornome, i nejakome umnožava krjepost. 30Djeca se more i sustaju, i mladiæi padaju; 31Ali koji se nadaju Gospodu, dobijaju novu snagu, podižu se na krilima kao orlovi, trèe i ne sustaju, hode i ne more se.

Genesis 15.1-15 (Vespers)

1Poslije ovijeh stvari doðe Avramu rijeè Gospodnja u utvari govoreæi: ne boj se, Avrame, ja sam ti štit, i plata je tvoja vrlo velika. 2A Avram reèe: Gospode, Gospode, šta æeš mi dati kad živim bez djece, a na kom æe ostati moja kuæa to je Elijezer ovaj Damaštanin? 3Još reèe Avram: eto meni nijesi dao poroda, pa æe sluga roðen u kuæi mojoj biti moj našljednik. 4A gle, Gospod mu progovori: neæe taj biti našljednik tvoj, nego koji æe izaæi od tebe taj æe ti biti našljednik. 5Pa ga izvede napolje i reèe mu: pogledaj na nebo i prebroj zvijezde, ako ih možeš prebrojiti. I reèe mu: tako æe biti sjeme tvoje. 6I povjerova Avram Bogu, a on mu primi to u pravdu. 7I reèe mu: ja sam Gospod, koji te izvedoh iz Ura Haldejskoga da ti dam zemlju ovu da bude tvoja. 8A on reèe: Gospode, Gospode, po èemu æu poznati da æe biti moja? 9I reèe mu: prinesi mi junicu od tri godine i kozu od tri godine i ovna od tri godine i grlicu i golupèe. 10I on uze sve to, i rasijeèe na pole, i metnu sve pole jednu prema drugoj; ali ne rasijeèe ptica. 11A ptice slijetahu na te mrtve životinje; a Avram ih odgonjaše. 12A kad sunce bješe na zahodu, uhvati Avrama tvrd san, i gle, strah i mrak velik obuze ga. 13I Gospod reèe Avramu: znaj zacijelo da æe sjeme tvoje biti došljaci u zemlji tuðoj, pa æe joj služiti, i ona æe ih muèiti èetiri stotine godina. 14Ali æu suditi i narodu kojemu æe služiti; a poslije æe oni izaæi s velikim blagom. 15A ti æeš otiæi k ocima svojim u miru, i biæeš pogreben u dobroj starosti.

Proverbs 15.7-19 (Vespers)

7Usne mudrijeh ljudi siju znanje, a srce bezumnièko ne èini tako. 8Žrtva je bezbožnièka gad Gospodu, a molitva pravednijeh ugodna mu je. 9Gad je Gospodu put bezbožnikov; a ko ide za pravdom, njega ljubi. 10Karanje je zlo onome ko ostavlja put; koji mrzi na ukor, umrijeæe. 11Pakao je i pogibao pred Gospodom, akamoli srca sinova èovjeèijih. 12Potsmjevaè ne ljubi onoga ko ga kori, niti ide k mudrima. 13Veselo srce veseli lice, a žalost u srcu obara duh. 14Srce razumno traži znanje, a usta bezumnijeh ljudi naslaðuju se bezumljem. 15Svi su dani nevoljnikovi zli; a ko je vesela srca, na gozbi je jednako. 16Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago s nemirom. 17Bolje je jelo od zelja gdje je ljubav nego od vola ugojena gdje je mržnja. 18Èovjek gnjevljiv zameæe raspru; a ko je spor na gnjev, utišava svaðu. 19Put je lijenoga kao ograda od trnja, a staza je pravednijeh nasuta.

Martyr Agapius and seven with him (303)

These holy Martyrs contested during the reign of Diocletian 284-305), in Palestinian Caesarea. All eight were very young; only Agapius was a baptized Christian. Urbanus, the governor of the region, observed a pagan festival by having some Christians publicly tortured and executed: some by fire, others on the gallows, some by being thrown to wild beasts in the arena. Six of the youths (Timolaus, Dionysius, Romulus, Plesius, and two named Alexander), seeing the patience and serenity with which the Christians endured their torments, were reached by the Holy Spirit and, tying their own hands, presented themselves to Urbanus saying ‘We too are Christians!’ They were immediately cast into prison. A few days later Agapius, a prominent Christian in that town, also presented himself along with a second Dionysius. All eight were beheaded together at Caesarea. Their martyrdom is recorded in Eusebius’ Ecclesiastical History.

Holy Martyr Alexander (270-275)

“He was from the town of Side in Pamphylia. The Emperor Aurelian’s governor asked him who he was, to which Alexander replied that he was a pastor of the flock of Christ. ‘And where is this flock of Christ’, further enquired the evil and suspicious governor. Alexander replied: ‘Over the whole world live the people whom Christ the Lord created, among whom those who believe in Him are His sheep, but those who have fallen away from their Creator, who are enslaved to creation and the work of men’s hands, to dead idols, such as you, are strangers to His flock, and at the Dreadful Judgement of God will be put to the left with the goats.’ The wicked judge first commanded that he be whipped with iron flails and then thrown into a burning furnace. But the fire could in no way harm him. Then he was flayed and after that thrown to the wild beasts. But the beasts would not touch him. At last the governor ordered that he be beheaded. But as soon as the judge pronounced the sentence, an evil spirit took hold of him and made him rabid. He was led howling to his gods, the idols, but on the way the evil spirit wrested his wicked soul from him. St Alexander suffered between 270 and 275.’ (Prologue)

He is commemorated March 14 on the Greek calendar.