Isaiah 8.13-9.7 (6th Hour)

13Gospoda nad vojskama svetite; i on neka vam je strah i bojazan. 14I biæe vam svetinja, a kamen za spoticanje i stijena za sablazan objema domovima Izrailjevijem, zamka i mreža stanovnicima Jerusalimskim. 15I spotaknuæe se mnogi i pašæe i satræe se, zaplešæe se i uhvatiæe se. 16Sveži svjedoèanstvo, zapeèati zakon mojim uèenicima. 17Èekaæu dakle Gospoda, koji je sakrio lice svoje od doma Jakovljeva, i uzdaæu se u nj. 18Evo ja i djeca koju mi je dao Gospod jesmo znak i èudo Izrailju od Gospoda nad vojskama, koji nastava na gori Sionu. 19I ako vam reku: pitajte vraèe i gatare, koji šapæu i mrmljaju; recite: ne treba li narod da pita Boga svojega? ili æe pitati mrtve mjesto živijeh? 20Zakon i svjedoèanstvo tražite. Ako li ko ne govori tako, njemu nema zore. 21I hodiæe po zemlji potucajuæi se i gladujuæi; i kad bude gladan, ljutiæe se i psovati cara svojega i Boga svojega gore. 22A kad pogleda na zemlju, a to nevolja i mrak i teška muka, i on zagnan u tamu.

1Ali neæe se onako zamraèiti pritiješnjena zemlja kao prije kad se dotaèe zemlje Zavulonove i zemlje Neftalimove, ili kao poslije kad dosaðivaše na putu k moru s one strane Jordana Galileji neznabožaèkoj. 2Narod koji hodi u tami vidjeæe vidjelo veliko, i onima koji sjede u zemlji gdje je smrtni sjen zasvijetliæe vidjelo. 3Umnožio si narod, a nijesi mu uvelièao radosti; ali æe se radovati pred tobom kao što se raduju o žetvi, kao što se vesele kad dijele plijen. 4Jer si slomio jaram u kom vucijaše, i štap kojim ga bijahu po pleæima i palicu nasilnika njegova kao u dan Madijanski. 5Jer æe obuæa svakoga ratnika koji se bije u graji i odijelo u krv uvaljano izgorjeti i biti hrana ognju. 6Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime æe mu biti: divni, savjetnik, Bog silni, otac vjeèni, knez mirni. 7Bez kraja æe rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom otsada dovijeka. To æe uèiniti revnost Gospoda nad vojskama.

Genesis 6.9-22 (Vespers)

9Ovo su dogaðaji Nojevi: Noje bješe èovjek pravedan i bezazlen svojega vijeka; po volji Božjoj svagda življaše Noje. 10I rodi Noje tri sina: Sima, Hama i Jafeta. 11A zemlja se pokvari pred Bogom, i napuni se zemlja bezakonja. 12I pogleda Bog na zemlju, a ona bješe pokvarena; jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji. 13I reèe Bog Noju: kraj svakome tijelu doðe preda me, jer napuniše zemlju bezakonja; i evo hoæu da ih zatrem sa zemljom. 14Naèini sebi kovèeg od drveta gofera, i naèini pregratke u kovèegu; i zatopi ga smolom iznutra i spolja. 15I naèini ga ovako: u dužinu neka bude trista lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata; 16Pusti dosta svjetlosti u kovèeg; i krov mu svedi ozgo od lakta; i udari vrata kovèegu sa strane; i naèini ga na tri boja: donji, drugi i treæi. 17Jer evo pustiæu potop na zemlju, da istrijebim svako tijelo, u kojem ima živa duša pod nebom; što je god na zemlji sve æe izginuti. 18Ali æu s tobom uèiniti zavjet svoj: i uæi æeš u kovèeg ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih s tobom. 19I od svega živa, od svakoga tijela, uzeæeš u kovèeg po dvoje, da saèuvaš u životu sa sobom, a muško i žensko neka bude. 20Od ptica po vrstama njihovijem, od stoke po vrstama njezinijem, i od svega što se mièe na zemlji po vrstama njegovijem, od svega po dvoje neka uðe s tobom, da ih saèuvaš u životu. 21I uzmi sa sobom svega što se jede, i èuvaj kod sebe, da bude hrane tebi i njima. 22I Noje uèini, kako mu zapovjedi Bog, sve onako uèini.

Proverbs 8.1-21 (Vespers)

1Ne vièe li mudrost? i razum ne pušta li glas svoj? 2Navrh visina, na putu, na rasputicama stoji, 3Kod vrata, na ulasku u grad, gdje se otvoraju vrata, vièe: 4Vas vièem, o ljudi, i glas svoj obraæam k sinovima ljudskim. 5Nauèite se ludi mudrosti, i bezumni orazumite se. 6Slušajte, jer æu govoriti velike stvari, i usne moje otvorajuæi se kazivaæe što je pravo. 7Jer usta moja govore istinu, i mrska je usnama mojim bezbožnost. 8Prave su sve rijeèi usta mojih, ništa nema u njima krivo ni izopaèeno. 9Sve su obiène razumnomu i prave su onima koji nalaze znanje. 10Primite nastavu moju a ne srebro, i znanje radije nego najbolje zlato. 11Jer je bolja mudrost od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari ne mogu se izjednaèiti s njom. 12Ja mudrost boravim s razboritošæu, i razumno znanje nalazim. 13Strah je Gospodnji mržnja na zlo; ja mrzim na ponositost i na oholost i na zli put i na usta opaka. 14Moj je savjet i što god jest; ja sam razum i moja je sila. 15Mnom carevi caruju, i vladaoci postavljaju pravdu. 16Mnom vladaju knezovi i poglavari i sve sudije zemaljske. 17Ja ljubim one koji mene ljube, i koji me dobro traže nalaze me. 18U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravda. 19Plod je moj bolji od zlata i od najboljega zlata, i dobitak je moj bolji od najboljega srebra. 20Putem pravednijem hodim, posred staza pravice, 21Da onima koji me ljube dam ono što jest, i riznice njihove da napunim.

1 John 2.18-3.10 (Epistle, St John)

18Djeco! pošljednje je vrijeme, i kao što èuste da æe doæi antihrist, i sad mnogi antihristi postaše; po tom poznajemo da je pošljednji èas. 19Od nas iziðoše, ali ne biše od nas: kad bi bili od nas onda bi ostali s nama; ali da se jave da nijesu svi od nas. 20I vi imate pomazanje od svetoga, i znate sve. 21Ne pisah vam kao da ne znate istine, nego što je znate, i znate da nikakva laž nije od istine. 22Ko je lažljivac osim onoga koji odrièe da Isus nije Hristos? Ovo je antihrist, koji se odrièe oca i sina. 23Koji se god odrièe sina ni oca nema; a koji priznaje sina, i oca ima. 24Vi dakle što èuste ispoèetka u vama neka stoji; ako u vama ostane što èuste ispoèetka, i vi æete ostati u sinu i u ocu. 25I ovo je obeæanje koje nam on obeæa, život vjeèni. 26Ovo vam pisah za one koji vas varaju. 27I vi pomazanje što primiste od njega, u vama stoji, i ne trebujete da vas ko uèi; nego kako vas to samo pomazanje uèi u svemu, i istinito je, i nije laž, i kao što vas nauèi ostanite u njemu. 28I sad, djeèice, ostanite u njemu da imamo slobodu kad se javi, i da se ne osramotimo pred njim o njegovu dolasku. 29Ako znate da je pravednik, poznajte da je svaki koji tvori pravdu od njega roðen.

1Vidite kakvu nam je ljubav dao otac, da se djeca Božija nazovemo i budemo; zato svijet ne poznaje nas, jer njega ne pozna. 2Ljubazni! sad smo djeca Božija, i još se ne pokaza šta æemo biti; nego znamo da kad se pokaže, biæemo kao i on, jer æemo ga vidjeti kao što jest. 3I svaki koji ovaj nad ima na njega, èisti se, kao i on što je èist. 4Svaki koji èini grijeh i bezakonje èini: i grijeh je bezakonje. 5I znate da se on javi da grijehe naše uzme; i grijeha u njemu nema. 6Koji god u njemu stoji ne griješi; koji god griješi ne vidje ga niti ga pozna. 7Djeèice! niko da vas ne vara: koji pravdu tvori pravednik je, kao što je on pravedan; 8Koji tvori grijeh od ðavola je, jer ðavo griješi od poèetka. Zato se javi sin Božij da raskopa djela ðavolja. 9Koji je god roðen od Boga ne èini grijeha, jer njegovo sjeme stoji u njemu, i ne može griješiti, jer je roðen od Boga. 10Po tom se poznaju djeca Božija i djeca ðavolja: koji god ne tvori pravde, nije od Boga, i koji ne ljubi brata svojega.

Mark 11.1-11 (Gospel, St John)

1I kad se približi k Jerusalimu, k Vitfazi i Vitaniji, kod gore Maslinske, posla dvojicu od uèenika svojijeh 2I reèe im: idite u selo što je prema vama, i odmah kako uðete u njega naæi æete magare privezano, na koje niko od ljudi nije usjedao; odriješite ga i dovedite. 3I ako vam ko reèe: šta to èinite? kažite: treba Gospodu; i odmah æe ga poslati amo. 4A oni otidoše, i naðoše magare privezano kod vrata napolju na raskršæu, i odriješiše ga. 5I neki od onijeh što stajahu ondje rekoše im: zašto driješite magare? 6A oni rekoše im kao što im zapovjedi Isus; i ostaviše ih. 7I dovedoše magare k Isusu, i metnuše na nj haljine svoje; i usjede na nj. 8A mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a jedni rezahu granje od drveta, i prostirahu po putu. 9A koji iðahu pred njim i za njim, vikahu govoreæi: Osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje! 10Blagosloveno carstvo oca našega Davida koje ide u ime Gospodnje! Osana na visini! 11I uðe Isus u Jerusalim, i u crkvu; i promotrivši sve, kad bi uveèe, iziðe u Vitaniju s dvanaestoricom.