Romans 15.17-29 (Epistle)

17Imam dakle hvalu u Hristu Isusu kod Boga. 18Jer ne smijem govoriti što koje Hristos ne uèini kroza me za poslušanje neznabožaca rijeèju i djelom, 19U sili znaka i èudesa silom Duha Božijega; tako da od Jerusalima i naokolo tja do Ilirika napunih jevanðeljem Hristovijem. 20I tako se potrudih da propovjedim jevanðelje ne gdje se spominjaše Hristos, da na tuðoj zakopini ne zidam; 21Nego kao što je pisano: kojima se ne javi za njega, vidjeæe; i koji ne èuše razumjeæe. 22To me i zadrža mnogo puta da ne doðem k vama. 23A sad više ne imajuæi mjesta u ovijem zemljama, a imajuæi želju od mnogo godina da doðem k vama, 24Ako poðem u Španjolsku, doæi æu vam; jer se nadam da æu tuda proæi i vas vidjeti, i vi æete me otpratiti onamo kad se najprije nekoliko nasitim vas. 25A sad idem u Jerusalim služeæi svetima. 26Jer Maæedonija i Ahaja uèiniše dragovoljno neku porezu za siromahe svete koji žive u Jerusalimu. 27Oni uèiniše dragovoljno, a i dužni su im; jer kad neznabošci dobiše dijel u njihovijem duhovnijem imanjima, dužni su i oni njima u tjelesnima poslužiti. 28Kad ovo dakle svršim, i ovaj im plod zapeèatim, poæi æu preko vas u Španjolsku. 29A znam da kad doðem k vama, doæi æu s obilnijem blagoslovom jevanðelja Hristova.

Matthew 12.46-13.3 (Gospel)

46Dok on još govoraše k ljudima, gle, mati njegova i braæa njegova stajahu napolju i èekahu da govore s njime. 47I neko mu reèe: evo mati tvoja i braæa tvoja stoje napolju, radi su da govore s tobom. 48A on odgovori i reèe onome što mu kaza: ko je mati moja, i ko su braæa moja? 49I pruživši ruku svoju na uèenike svoje reèe: eto mati moja i braæa moja. Jer ko izvršuje volju oca mojega koji je na nebesima, onaj je brat moj i sestra i mati.

1I onaj dan izišavši Isus iz kuæe sjeðaše kod mora. 2I sabraše se oko njega ljudi mnogi, tako da mora uæi u laðu i sjesti; a narod sav stajaše po brijegu. 3I on im kaziva mnogo u prièama govoreæi: gle, iziðe sijaè da sije.

Hieromartyr Pancratius, bishop of Taormina in Sicily (1st c.)

He was born in Antioch during the years that Christ walked in the flesh in Palestine. His parents, hearing of Christ’s miracles and teaching, journeyed to Jerusalem, bringing their young son Pancratius. There all three of them saw and listened to Jesus Himself, and met the disciple Peter as well. After the Ascension, Pancratius and his parents were baptised in Antioch (some accounts say by the Apostle Peter himself). The Apostle Peter installed Pancratius as bishop of Taormina in Sicily, where he worked great wonders and brought many to Christ.

A pagan general named Aquilinus, hearing that Taormina had become Christian, set out with his army to destroy the town. Pancratius instructed the faithful not to fear and went out to confront the army, armed only with the sign of the Cross. When the army came near the town, the soldiers were seized with confusion and fear, fell on their own weapons and attacked one another, and finally withdrew in terror. Thus the city was saved by the prayers of the holy bishop. Later, pagans stoned him to death, granting him a martyr’s end. His relics may still be venerated in Rome.