Scripture Readings
Acts 28.1-31 (Epistle)
1I kad iziðoše sreæno iz laðe, tada razumješe da se ostrvo zove Melit.
2A divljaci èinjahu nam ne malu ljubav, jer naložiše oganj i primiše nas sve zbog dažda koji iðaše, i zbog zime.
3A Pavle zgrabivši gomilu granja naloži na oganj, i izišavši zmija od vruæine skoèi mu na ruku.
4I kad vidješe divljaci zmiju gdje visi o ruci njegovoj, govorahu jedan drugome: jamaèno je ovaj èovjek krvnik, kojega izbavljena od mora sud Božij ne ostavi da živi.
5A on otresavši zmiju u oganj ne bi mu ništa zlo.
6A oni èekahu da on oteèe ili ujedanput da padne mrtav. A kad zadugo èekaše, i vidješe da mu ništa zlo ne bi, promijeniše se, i govorahu da je on Bog.
7A naokolo oko onoga mjesta bijahu sela poglavara od ostrva po imenu Poplija, koji nas primi i ugosti ljubazno tri dana.
8A dogodi se da otac Poplijev ležaše od groznice i od srdobolje, kojemu ušavši Pavle pomoli se Bogu i metnu ruke svoje na nj i iscijeli ga.
9A kad to bi, dolažahu i drugi koji bijahu bolesni na ostrvu onome, i iscjeljivahu se.
10I poštovahu nas velikijem èastima; i kad poðosmo, spremiše nam što je od potrebe.
11A poslije tri mjeseca odvezosmo se na laði Aleksandrijskoj, koja je bila prezimila na ostrvu, i bijahu na njoj napisani Dioskuri.
12I doplovivši u Sirakuzu ostasmo ondje tri dana.
13A odande otplovivši doðosmo u Rigiju; i poslije jednoga dana kad dunu jug, doðosmo drugi dan u Potiole.
14Ondje naðemo braæu, i oni nas zamole te ostanemo kod njih sedam dana; i tako poðosmo u Rim.
15I odande èuvši braæa za nas iziðoše nam na susret tja do Apijeva pazara i tri krème. I kad ih vidje Pavle, dade hvalu Bogu, i oslobodi se.
16A kad doðosmo u Rim, kapetan predade sužnje vojvodi. Ali se Pavlu dopusti da živi gdje hoæe s vojnikom koji ga èuvaše.
17A poslije tri dana Pavle sazva starješine Jevrejske. I kad se oni skupiše, govoraše im: ljudi braæo! ja ništa ne uèinih protivno narodu ili obièajima otaèkijem; i Jerusalimljani predaše me kao sužnja u ruke Rimljanima,
18Koji izvidjevši za mene šæahu da me puste, jer se ne naðe na meni nijedna smrtna krivica.
19Ali kad Judejci govorahu nasuprot, natjera me nevolja da se ištem pred æesara, ne kao da bih svoj narod imao što tužiti.
20Toga radi uzroka zamolih vas da se vidimo i da se razgovorimo; jer nada radi Izrailjeva okovan sam u ovo gvožðe.
21A oni mu rekoše: mi niti primismo pisma za te iz Judeje; niti doðe ko od braæe da javi ili da govori što zlo za tebe.
22Nego molimo da èujemo od tebe šta misliš; jer nam je poznato za ovu jeres da joj se svuda nasuprot govori.
23I odredivši mu dan doðoše k njemu u gostionicu mnogi; kojima kazivaše svjedoèeæi carstvo Božije i uvjeravajuæi ih za Isusa iz zakona Mojsijeva i iz proroka od jutra do samoga mraka.
24I jedni vjerovahu onome što govoraše a jedni ne vjerovahu.
25A buduæi nesložni meðu sobom, odlažahu kad reèe Pavle jednu rijeè: dobro kaza Duh sveti preko proroka Isaije ocevima našijem
26Govoreæi: idi k narodu ovome i kaži: ušima æete èuti i neæete razumjeti; i oèima æete gledati i neæete vidjeti.
27Jer odrveni srce ovoga naroda, i ušima teško èuju, i oèima svojijem zažmuriše da kako ne vide oèima, i ušima ne èuju, i srcem ne razumiju, i da se ne obrate da ih iscijelim.
28Da vam je dakle na znanje da se neznabošcima posla spasenije Božije, oni æe i èuti.
29I kad on ovo reèe, otidoše Jevreji prepiruæi se meðu sobom.
30A Pavle ostade pune dvije godine o svome trošku, i doèekivaše sve koji mu dolažahu,
31Propovijedajuæi carstvo Božije, i uèeæi o Gospodu našemu Isusu Hristu slobodno, i niko mu ne branjaše.
1 Thessalonians 4.13-17
(Epistle, Departed)
13Neæu vam pak zatajiti, braæo, za one koji su umrli, da ne žalite kao i ostali koji nemaju nada.
14Jer ako vjerujemo da Isus umrije i vaskrse, tako æe Bog i one koji su umrli u Isusu dovesti s njim.
15Jer vam ovo kazujemo rijeèju Gospodnjom da mi koji živimo i ostanemo za dolazak Gospodnji, neæemo preteæi onijeh koji su pomrli.
16Jer æe sam Gospod sa zapoviješæu, s glasom aranðelovijem, i s trubom Božijom siæi s neba; i mrtvi u Hristu vaskrsnuæe najprije;
17A potom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima biæemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako æemo svagda s Gospodom biti.
1 Corinthians 15.47-57
(Epistle, Departed, variant)
47Prvi je èovjek od zemlje, zemljan; drugi je èovjek Gospod s neba.
48Kakav je zemljani taki su i zemljani; i kakav je nebeski taki su i nebeski.
49I kako nosimo oblièje zemljanoga tako æemo nositi i oblièje nebeskoga.
50A ovo govorim, braæo, da tijelo i krv ne mogu naslijediti carstva Božijega, niti raspadljivost neraspadljivosti našljeðuje.
51Evo vam kazujem tajnu: jer svi neæemo pomrijeti, a svi æemo se pretvoriti,
52Ujedanput, u trenuæu oka u pošljednjoj trubi; jer æe zatrubiti i mrtvi æe ustati neraspadljivi, i mi æemo se pretvoriti.
53Jer ovo raspadljivo treba da se obuèe u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuèe u besmrtnost.
54A kad se ovo raspadljivo obuèe u neraspadljivost i ovo se smrtno obuèe u besmrtnost, onda æe se zbiti ona rijeè što je napisana: pobjeda proždrije smrt.
55Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje ti je, pakle, pobjeda?
56A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon.
57A Bogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda našega Isusa Hrista.
John 21.15-25 (Gospel)
15A kad objedovaše, reèe Isus Simonu Petru: Simone Jonin! ljubiš li me veæma nego ovi? Reèe mu: da, Gospode! ti znaš da te ljubim. Reèe mu Isus: pasi jaganjce moje.
16Reèe mu opet drugom: Simone Jonin! ljubiš li me? Reèe mu: da, Gospode! ti znaš da te ljubim. Reèe mu Isus: pasi ovce moje.
17Reèe mu treæom: Simone Jonin! ljubiš li me? A Petar posta žalostan što mu reèe treæom: ljubiš li me? i reèe mu: Gospode! ti sve znaš, ti znaš da te ljubim. Reèe mu Isus: pasi ovce moje.
18Zaista, zaista ti kažem: kad si bio mlad, opasivao si se sam i hodio si kuda si htio; a kad ostariš, širiæeš ruke svoje i drugi æe te opasati i odvesti kuda neæeš.
19A ovo reèe pokazujuæi kakom æe smrti proslaviti Boga. I rekavši ovo reèe mu: hajde za mnom.
20A Petar obazrevši se vidje gdje za njim ide onaj uèenik koga Isus ljubljaše, koji i na veèeri leže na prsi njegove i reèe: Gospode! ko je taj koji æe te izdati?
21Vidjevši Petar ovoga reèe Isusu: Gospode! a šta æe ovaj?
22Isus mu reèe: ako hoæu da on ostane dok ja ne doðem, šta je tebi do toga? Ti hajde za mnom.
23Onda iziðe ova rijeè meðu braæom da onaj uèenik neæe umrijeti; ali Isus ne reèe njemu da neæe umrijeti, nego: ako hoæu da ostane dok ja ne doðem, što je tebi do toga?
24Ovo je onaj uèenik koji svjedoèi za ovo, koji i napisa ovo: i znamo da je svjedoèanstvo njegovo istinito.
25A ima i drugo mnogo što uèini Isus, koje kad bi se redom popisalo, ni u sami svijet, mislim, ne bi mogle stati napisane knjige. Amin.
John 5.24-30
(Gospel, Departed)
24Zaista, zaista vam kažem: ko moju rijeè sluša i vjeruje onome koji je mene poslao, ima život vjeèni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
25Zaista, zaista vam kažem: ide èas, i veæ je nastao, kad æe mrtvi èuti glas sina Božijega, i èuvši oživljeti.
26Jer kako što otac ima život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi;
27I dade mu vlast da i sud èini, jer je sin èovjeèij.
28Ne divite se ovome, jer ide èas u koji æe svi koji su u grobovima èuti glas sina Božijega,
29I iziæi æe koji su èinili dobro u vaskrsenije života, a koji su èinili zlo u vaskrsenije suda.
30Ja ne mogu ništa èiniti sam od sebe; kako èujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju oca koji me je poslao.
John 6.35-39
(Gospel, Departed, variant)
35A Isus im reèe: ja sam hljeb života: koji meni dolazi neæe ogladnjeti, i koji mene vjeruje neæe nikad ožednjeti.
36Nego vam kazah da me i vidjeste i ne vjerujete.
37Sve što meni daje otac k meni æe doæi; i koji dolazi k meni neæu ga istjerati napolje.
38Jer siðoh s neba ne da èinim volju svoju, nego volju oca koji me posla.
39A ovo je volja oca koji me posla da od onoga što mi dade ništa ne izgubim, nego da ga vaskrsnem u pošljednji dan.
Commemorations
St Hilarion the New, abbot of the Dalmatian Monastery (845)
He was born in 775 in Cappadocia. He became abbot of the Monastery of Dalmatus, where he fervently defended the icons against the attacks of the Emperor Leo the Armenian. He was exiled twice, first by Leo, then by Theophilus, but was finally freed by the Empress Theodora and again became abbot of the monastery, where he served until his repose.
Our Holy Mothers the Martyrs Archelaïs, Thekla and Susanna (293)
“As pure and virginal nuns, they lived the ascetic life in an unknown monastery near Rome. When a persecution of Christians arose under the wicked Emperor Diocletian, they fled to Campania and settled near the town of Nola. Their holy life could not be concealed, and people from nearby began to come to them for counsel, instruction and help in various trials and sicknesses, and they were finally seized by the pagans and taken for trial. They publicly and freely confessed their faith in Christ. When the judge, Leontius, questioned the holy Archelaïs about the Christian faith, she replied: ‘It is by the power of Christ that I overcome the power of the devil and teach the people understanding and knowledge of the one, true God. By the name of my Lord Jesus Christ, the only-begotten Son of God, it is given that, through me His servant, the sick find healing.’ All three maidens were whipped, flogged with heavy staves, left to languish in prison and finally beheaded. When they were led out to the scaffold, angels appeared to them, which were seen by some of the executioners and inspired such fear in them that they dared not lift up their swords against the holy maidens. They, however, urged the executioners to finish their task. And thus, as lambs, were they beheaded in the year 293, and went to the Kingdom of Christ to rest in eternity and delight in beholding the face of God.” (Prologue)
St Bessarion the Wonderworker of Egypt (466)
He is commemorated today in the Slavic Menaion. See February 20, the date of his commemoration in the Greek Synaxarion.