Mark 16.1-8 (2nd Matins Gospel)

1I pošto proðe subota, Marija Magdalina i Marija Jakovljeva i Solomija kupiše mirisa da doðu i da pomažu Isusa. 2I vrlo rano u prvi dan nedjelje doðoše na grob oko sunèanoga roðaja. 3I govorahu meðu sobom: ko æe nam odvaliti kamen od vrata grobnijeh? 4I pogledavši vidješe da kamen bješe odvaljen: jer bješe vrlo veliki. 5I ušavši u grob vidješe mladiæa obuèena u bijelu haljinu gdje sjedi s desne strane; i uplašiše se. 6A on im reèe: ne plašite se, Isusa tražite Nazareæanina raspetoga; usta, nije ovdje, evo mjesto gdje ga metnuše. 7Nego idite kažite uèenicima njegovijem i Petru da pred vama otide u Galileju: tamo æete ga vidjeti, kao što vam reèe. 8I izišavši pobjegoše od groba; jer ih uhvati drhat i strah; i nikom ništa ne kazaše, jer se bojahu.

Hebrews 9.11-14 (Epistle)

11Ali došavši Hristos, poglavar sveštenièki dobara koja æe doæi, kroz bolju i savršeniju skiniju, koja nije rukom graðena, to jest, nije ovoga stvorenja, 12Ni s krvlju jarèijom, niti teleæom, nego kroz svoju krv uðe jednom u svetinju, i naðe vjeèni otkup. 13Jer ako krv junèija i jarèija, i pepeo junièin, pokropivši njom opoganjene, osveæuje na tjelesnu èistotu; 14Akamoli neæe krv Hrista, koji Duhom svetijem sebe prinese bez krivice Bogu, oèistiti savjest našu od mrtvijeh djela, da služimo Bogu živome i istinome?

Galatians 3.23-29 (Epistle, St Mary)

23A prije dolaska vjere bismo pod zakonom èuvani i zatvoreni za vjeru koja se htjela pokazati. 24Tako nam zakon bi èuvar do Hrista, da se vjerom opravdamo. 25A kad doðe vjera, veæ nijesmo pod èuvarom. 26Jer ste vi svi sinovi Božiji vjerom Hrista Isusa; 27Jer koji se god u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste. 28Nema tu Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ženskoga; jer ste vi svi jedno u Hristu Isusu. 29A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avraamovo, i po obeæanju našljednici.

Mark 10.32-45 (Gospel)

32A kad iðahu putem u Jerusalim, Isus iðaše pred njima, a oni se èuðahu, i za njim iðahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poèe im kazivati šta æe biti od njega: 33Evo idemo u Jerusalim, i sin èovjeèij predaæe se glavarima sveštenièkijem i književnicima i osudiæe ga na smrt, i predaæe ga neznabošcima; 34I narugaæe mu se, i biæe ga, i popljuvaæe ga, i ubiæe ga, i treæi dan ustaæe. 35I pred njega doðoše Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, govoreæi: uèitelju! hoæemo da nam uèiniš za što æemo te moliti. 36A on reèe: što hoæete da vam uèinim? 37A oni mu rekoše: daj nam da sjedemo jedan s desne strane tebi a drugi s lijeve, u slavi tvojoj. 38A Isus im reèe: ne znate šta ištete: možete li piti èašu koju ja pijem, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim? 39A oni mu rekoše: možemo. A Isus reèe im: èašu dakle koju ja pijem ispiæete; i krštenjem kojijem se ja krstim krstiæete se; 40Ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati nego kojima je ugotovljeno. 41I èuvši to desetorica poèeše se srditi na Jakova i na Jovana. 42A Isus dozvavši ih reèe im: znate da knezovi narodni vladaju narodom i poglavari njegovi upravljaju njim. 43Ali meðu vama da ne bude tako; nego koji hoæe da bude veæi meðu vama, da vam služi. 44I koji hoæe prvi meðu vama da bude, da bude svima sluga. 45Jer sin èovjeèij nije došao da mu služe nego da služi, i da da dušu svoju u otkup za mnoge.

Luke 7.36-50 (Gospel, St Mary)

36Moljaše ga pak jedan od fariseja da bi objedovao u njega; i ušavši u kuæu farisejevu sjede za trpezu. 37I gle, žena u gradu koja bješe grješnica doznavši da je Isus za trpezom u kuæi farisejevoj, donese sklenicu mira; 38I stavši sastrag kod nogu njegovijeh plakaše, i stade prati noge njegove suzama, i kosom od svoje glave otiraše, i cjelivaše noge njegove, i mazaše mirom. 39A kad vidje farisej koji ga je dozvao, reèe u sebi govoreæi: da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotièe: jer je grješnica. 40I odgovarajuæi Isus reèe mu: Simone! imam ti nešto kazati. A on reèe: uèitelju! kaži. 41A Isus reèe: dvojica bijahu dužni jednome dužniku, jedan bješe dužan pet stotina dinara a drugi pedeset. 42A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojici. Kaži koji æe ga od njih dvojice veæma ljubiti. 43A Simon odgovarajuæi reèe: mislim onaj kome najviše pokloni. A on mu reèe: pravo si sudio. 44I okrenuvši se k ženi reèe Simonu: vidiš li ovu ženu? Ja uðoh u tvoju kuæu, ni vode mi na noge nijesi dao; a ona suzama obli mi noge, i kosom od glave svoje otr. 45Cjeliva mi nijesi dao; a ona otkako uðoh ne presta cjelivati mi nogu. 46Uljem nijesi pomazao glave moje; a ona mirom pomaza mi noge. 47Zato kažem ti: opraštaju joj se grijesi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav. 48A njoj reèe: opraštaju ti se grijesi. 49I stadoše u sebi govoriti oni što sjeðahu s njim za trpezom: ko je ovaj što i grijehe oprašta? 50A ženi reèe: vjera tvoja pomože ti; idi s mirom.

Holy Martyrs Agathopous and Theodoulos (303)

Agathopous was a deacon, very old, and Theodoulos a reader, very young, in the church in Thessalonica. During Diocletian’s persecution the two were summoned to trial. They went joyfully, holding one another by the hand and exclaiming to all, ‘We are Christians!’ After flattery, cajolery, threats, imprisonment and starvation had failed to make them deny Christ, they were condemned to death by drowning. They were bound and a large stone tied to their necks; as they were about to be thrown into the sea, Agathopous cried, ‘Behold, by a second baptism we are washed from our sins, and will go cleansed to Christ Jesus!’ Their drowned bodies were soon washed ashore, and Christians gave them honorable burial. Not long afterward, Theodoulos appeared to his brethren in the form of a shining angel and told them to give all his goods to the poor.

Our Holy Father Mark of Trache (ca. 400)

He is also called ‘Mark the Athenian’ because he was born in Athens. When his parents died, he pondered the transience of all earthly things, gave his goods to the poor, and embarked on a plank in the sea, asking God to lead him wherever He desired. By God’s providence, Mark was cast up on the shores of Libya, where he settled as a hermit on a mountain called Trache. (Some say it was in Ethiopia, but this seems less likely.) There he lived for ninety-five years, never seeing another human being.

Saint Serapion visited him before his death and recorded his life. Serapion asked Mark if there were any Christians whose faith was so great that they could say to a mountain ‘Get up and cast yourself into the sea,’ and it would be so. Immediately the mountain on which they stood began to move like a wave, but Mark raised his hand and stilled it.

On his deathbed, St Mark prayed for the salvation of all men and gave up his soul to God. Saint Serapion saw an angel carrying Mark’s soul, and a hand extended from heaven to receive it. Saint Mark was about 130 years old when he reposed.