Isaiah 1.19-2.3 (6th Hour)

19Ako hoæete slušati, dobra zemaljska ješæete. 20Ako li neæete, nego budete nepokorni, maè æe vas pojesti, jer usta Gospodnja rekoše. 21Kako posta kurva vjerni grad? Pun bijaše pravice, pravda nastavaše u njemu, a sada krvnici. 22Srebro tvoje posta troska, vino tvoje pomiješa se s vodom. 23Knezovi su tvoji odmetnici i drugovi lupežima; svaki miluje mito i ide za darovima; siroti ne daju pravice, i parnica udovièka ne dolazi pred njih. 24Zato govori Gospod, Gospod nad vojskama, silni Izrailjev: aha! izdovoljiæu se na protivnicima svojim, i osvetiæu se neprijateljima svojim. 25I okrenuæu ruku svoju na te, i sažeæi æu troske tvoje da te preèistim, i ukloniæu sve olovo tvoje. 26I postaviæu ti opet sudije kao prije, i savjetnike kao ispoèetka; tada æeš se zvati grad pravedni, grad vjerni. 27Sion æe se otkupiti sudom, i pravdom oni koji se u nj vrate. 28A odmetnici i grješnici svi æe se satrti, i koji ostavljaju Gospoda, izginuæe. 29Jer æete se posramiti od gajeva koje željeste, i zastidjeti se od vrtova koje izabraste. 30Jer æete biti kao hrast kojemu opada lišæe i kao vrt u kom nema vode. 31I biæe junak kao kuèine i djelo njegovo kao iskra, i oboje æe se zapaliti, i neæe biti nikoga da ugasi.

1Rijeè koja doðe u utvari Isaiji sinu Amosovu za Judu i za Jerusalim. 2Biæe u potonja vremena gora doma Gospodnjega utvrðena uvrh gora i uzvišena iznad humova, i stjecaæe se k njoj svi narodi. 3I iæi æe mnogi narodi govoreæi: hodite da idemo na goru Gospodnju, u dom Boga Jakovljeva, i uèiæe nas svojim putovima, i hodiæemo stazama njegovijem; jer æe iz Siona izaæi zakon, i rijeè Gospodnja iz Jerusalima.

Genesis 1.14-23 (Vespers)

14Potom reèe Bog: neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i noæ, da budu znaci vremenima i danima i godinama; 15I neka svijetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako. 16I stvori Bog dva vidjela velika: vidjelo veæe da upravlja danom, i vidjelo manje da upravlja noæu, i zvijezde. 17I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju. 18I da upravljaju danom i noæu, i da dijele svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 19I bi veèe i bi jutro, dan èetvrti. 20Potom reèe Bog: neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski. 21I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se mièu, što provrvješe po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro; 22I blagoslovi ih Bog govoreæi: raðajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji. 23I bi veèe i bi jutro, dan peti.

Proverbs 1.20-33 (Vespers)

20Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj; 21U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede: 22Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje? 23Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje. 24Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari, 25Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti; 26Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite; 27Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka. 28Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi. 29Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše; 30Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja. 31Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih. 32Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova. 33Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.

Holy Martyrs Eutropius, Cleonicus and Basiliscus (308)

They were fellow-soldiers and kinsmen of St Theodore the Tyro (Feb. 17). When St Theodore received his martyrdom, they were kept in prison because the governor of Amasia was unwilling to execute them. But a new and crueler governor, Asclepiodotus, took his place and ordered the three soldiers of Christ to be brought to him. At first, the governor used flattery and bribery to attempt to turn the three from Christ. He invited Eutropius to dine with him, but Eutropius refused, quoting the Psalm ‘Blessed is the man that walketh not in the counsels of the ungodly.’ He then offered them a huge amount of silver, which they likewise refused, telling the governor that Judas lost his soul for silver. The governor then turned to torture, subjecting the three to extreme torments. At last, he condemned Eutropius and Cleonicus to crucifixion, for which they joyfully gave thanks that they had been found worthy to die the same death as Christ. Basiliscus was held in prison awhile longer in hopes that the deaths of his companions would weaken his resolve; but when he remained steadfast in the Faith, he was beheaded, on May 22 (on which he is also commemorated) in 308.

An Unknown Girl in Alexandria (?)

“She was from a wealthy house, having a good father who suffered much and had a difficult death, and an evil mother who had an easy life, died in peace and was buried with honour. In uncertainty whether to live by the example of her father or her mother, this maiden had a vision, in which the state of her father and of her mother were shown to her. She saw her father in the Kingdom of God, and her mother in darkness and torment. This determined her to devote her whole life to God, and, like her father, follow the commandments of God without regard to any opposition or misfortune that she might have to endure. And she followed the commandments of God to the end, with His help, and was made worthy of the Kingdom of heaven, in which she was reunited with her beloved father.” (Prologue)