Ephesians 4.17-25 (Epistle)

17Ovo dakle govorim i svjedoèim u Gospodu da više ne hodite kao što hode i ostali neznabošci u praznosti uma svojega, 18Koji imaju smisao tamom pokriven, i udaljeni su od života Božijega za neznanje koje je u njima, za okamenjenje srca svojijeh; 19Koji ostavivši poštenje predadoše se besramnosti, na èinjenje svake neèistote i lakomstva. 20Ali vi tako ne poznaste Hrista; 21Jer ga èuste i u njemu se nauèiste, kao što je istina u Isusu, 22Da odbacite, po prvome življenju, staroga èovjeka, koji se raspada u željama prevarljivijem; 23I da se obnovite duhom uma svojega, 24I obuèete u novoga èovjeka, koji je sazdan po Bogu u pravdi i u svetinji istine. 25Zato odbacite laž, i govorite istinu svaki sa svojijem bližnjijem; jer smo udi jedan drugome.

Philippians 2.5-11 (Epistle, Theotokos)

5Jer ovo da se misli meðu vama što je i u Hristu Isusu, 6Koji, ako je i bio u oblièju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom; 7Nego je ponizio sam sebe uzevši oblièje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oèi naðe se kao èovjek, 8Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti krstove. 9Zato i Bog njega povisi, i darova mu ime koje je veæe od svakoga imena. 10Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onijeh koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom; 11I svaki jezik da prizna da je Gospod Isus Hristos na slavu Boga oca.

Mark 12.1-12 (Gospel)

1I poèe im govoriti u prièama: posadi èovjek vinograd, i ogradi plotom, i iskopa pivnicu, i naèini kulu, i dade ga vinogradarima, pa otide. 2I kad doðe vrijeme, posla k vinogradarima slugu da primi od vinogradara od roda vinogradskoga. 3A oni uhvativši slugu izbiše ga, i poslaše prazna. 4I opet posla k njima drugoga slugu; i onoga biše kamenjem i razbiše mu glavu, i poslaše ga sramotna. 5I opet posla drugoga; i onoga ubiše; i mnoge druge, jedne izbiše a jedne pobiše. 6Još dakle imaše jedinoga svojega milog sina, posla i njega najposlije k njima govoreæi: postidjeæe se sina mojega. 7A vinogradari rekoše u sebi: ovo je našljednik, hodite da ga ubijemo, i nama æe ostati oèevina njegova. 8I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje iz vinograda. 9Šta æe dakle uèiniti gospodar od vinograda? Doæi æe i pogubiæe vinogradare, i daæe vinograd drugima. 10Zar nijeste èitali u pismu ovo: kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla; 11To bi od Gospoda i divno je u našijem oèima? 12I gledahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda; jer razumješe da za njih govori prièu; i ostavivši ga otidoše.

Luke 10.38-42, 11.27-28 (Gospel, Theotokos)

38A kad iðahu putem i on uðe u jedno selo, a žena neka, po imenu Marta, primi ga u svoju kuæu. 39I u nje bješe sestra, po imenu Marija, koja i sjede kod nogu Isusovijeh i slušaše besjedu njegovu. 40A Marta se bješe zabunila kako æe ga doèekati, i prikuèivši se reèe: Gospode! zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? reci joj dakle da mi pomože. 41A Isus odgovarajuæi reèe joj: Marta! Marta! brineš se i trudiš za mnogo, 42A samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobri dijel izabrala, koji se neæe uzeti od nje. 27A kad to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reèe mu: blago utrobi koja te je nosila, i sisama koje si sao! 28A on reèe: blago i onima koji slušaju rijeè Božiju, i drže je.

Hieromartyr Autonomus, bishop of Italy (313)

He fled from Italy to Bithynia during Diocletian’s persecutions. In Bithynia he converted so many pagans to faith in Christ that those whose hearts remained hard rose up against him and, while he was celebrating the Divine Liturgy in the Church of the Archangel Michael, slew him at the altar, killing many other worshipers with him. Two hundred years after his death, he appeared to a soldier named John, who unearthed his relics and found them to be completely incorrupt.

Our Holy Father Athanasius the Elder of Vysotsk (early 15th c.), and his disciple Athanasius the Younger (1395)

He was reared in piety by his father, a priest in Novgorod. One day, hearing the words of the Gospel, If any man will come after me, let him deny himself and take up his cross and follow me, he renounced the world and entered the Monastery of St Sergius of Radonezh. He became St Sergius’ disciple and, after a few years, became known for his virtue and his knowledge of Scripture. In 1374, with the blessing of his spiritual father, he founded the Monastery of Vysotsk, becoming its first abbot. After heading the monastery for fourteen years, he traveled to Kiev and then, in 1401, to the Monastery of the Stoudion in Constantinople. There he devoted himself to translating books from Greek to Slavonic, sending his translations back to his monastery in Russia. It was he who translated the Jerusalem Typikon and several collections of the writings of the Fathers of the Church, immeasurably enriching the life of the Church in Russia. He reposed in peace in Constantinople.

His disciple Athanasius the Younger was made Abbot of Vysotsk on the elder’s departure for Constantinople, and served as Abbot for eight years, reposing in peace in 1395. He was called ‘perfect in fasting, strong in self-restraint, zealous in prayer, patient in privations and tribulations.’ The Synaxarion says that “He taught his monks to keep careful watch on every movement of the heart so as to drive away every thought displeasing to God.”